Kako balansirati između ulaganja u S&P 500 i prevelike izloženosti AI euforiji

Kada investitor kaže da je investirao u S&P 500, većina ljudi zamišlja diversificiranu košaricu 500 najvećih američkih tvrtki, gdje nijedna pojedinačna dionica ne može značajno poljuljati ukupni rezultat.

Stvarnost je, međutim, donekle drugačija, s obzirom na to da je standardni S&P 500 sada puno koncentriraniji nego što se na prvi pogled čini, te zbog toga sve više investitora razmatra alternative, od kojih je jedna S&P 500 Equal Weight. Prije nego što usporedimo njihove povijesne prinose i volatilnost, vrijedi objasniti što je točno ta alternativa i zašto uopće postoji.

Kako standardni S&P 500 zapravo funkcionira

Klasični S&P 500, onaj koji prati većina ETF-ova poput SPY-a, ponderiran je tržišnom kapitalizacijom. To znači da tvrtke s većom tržišnom vrijednošću također dobivaju veći "udio" u indeksu, dok manje tvrtke imaju zanemariv utjecaj. Kada je razlika u veličini tvrtki umjerena, ovaj sustav je dobro diverzificiran i indeks zaista predstavlja široki presjek američkog gospodarstva. Problem nastaje kada nekoliko tvrtki toliko naraste da počnu dominirati cijelim indeksom, kao što je sada slučaj s "Veličanstvenom sedmorkom".

Upravo se to dogodilo posljednjih godina, jer je S&P 500 postao mnogo koncentriraniji i sve veći dio indeksa ovisi o svojim najvećim članovima. Deset najvećih tvrtki sada čini mnogo veći udio indeksa nego prije deset godina, što znači da investitor koji kupi standardni fond S&P 500 zapravo dobiva mnogo veću izloženost najvećim američkim tvrtkama nego što bi naziv "500 tvrtki" mogao sugerirati.

Što je S&P 500 Equal Weight i po čemu se razlikuje

Indeks S&P 500 jednake težine sastoji se od potpuno istih 500 tvrtki kao i standardni indeks, ali s jednom ključnom razlikom - svaka tvrtka, bilo da se radi o Appleu ili mnogo manjoj industrijskoj tvrtki, dobiva otprilike istu, jednaku težinu u indeksu. Za fond koji prati ovu verziju indeksa, to znači da svaka od 500 tvrtki dobiva otprilike 0,2 posto težine pri svakom kvartalnom rebalansu, bez obzira na to koliko je velika ili mala njezina tržišna kapitalizacija.

Učinak ove promjene je dramatičan kada su u pitanju velike tehnološke tvrtke. Dok "Veličanstvenih sedam" u standardnom indeksu nose trećinu ukupne težine, u verziji jednake težine njihov kombinirani utjecaj pada na tek oko 1,4 posto portfelja. Slično tome, dok tehnološki sektor u standardnom indeksu čini oko trećinu ukupne težine, u verziji jednake težine taj udio iznosi samo oko 13,5 posto. Drugim riječima, indeks jednake težine daje puno veću težinu "ostatku tržišta" - industrijskim, financijskim, zdravstvenim i drugim srednje velikim tvrtkama koje jedva da imaju ikakav utjecaj u standardnom indeksu.

Važno je napomenuti da se ova ravnoteža ne održava sama od sebe - budući da cijene dionica rastu i padaju različitim stopama tijekom tromjesečja, fond se mora periodično (obično tromjesečno) rebalansirati, prodajući dio dionica koje su porasle iznad svog jednakog udjela i otkupljujući one koje su pale ispod njega.

Prednosti Equal Weight pristupa

Glavna prednost ovog pristupa je smanjenje rizika koncentracije. Kada investitor kupi standardni indeksni fond, on je, čak i ako to ne planira, izložen ogromnom riziku da rezultat cijelog njegovog ulaganja ovisi o samo nekoliko tvrtki. Ako te tvrtke prolaze kroz razdoblje slabijeg poslovanja, regulatornih problema ili jednostavno izgube popularnost kod investitora, kao što se dogodilo u srpnju ove godine, cijeli indeks trpi posljedice bez obzira na to koliko dobro posluje preostalih 490 tvrtki. Verzija jednake težine prirodno raspoređuje ovaj rizik na znatno veći broj tvrtki, pa lošiji rezultat pojedinog diva ima puno manji utjecaj na ukupni portfelj.

Pristup jednake težine također automatski podrazumijeva svojevrsnu disciplinu "kupi jeftino, prodaj skupo" kroz sam proces rebalansiranja - kada dionica poraste iznad svog jednakog udjela, dio pozicije se automatski prodaje, dok se dionice koje padnu ispod udjela automatski kupuju. To znači da je investitor manje ovisan o tome hoće li najveće, već poznate i skupe tvrtke nastaviti rasti istim tempom kao i prije, te daje više prostora manjim, potencijalno podcijenjenim tvrtkama da doprinesu ukupnom prinosu.

Nedostaci i rizici ovog pristupa

Međutim, ova strategija ima svoje nedostatke. Najveći rizik je takozvana "ovisnost o tržišnom režimu" - indeks jednake težine izuzetno dobro se pokazuje u razdobljima kada rast tržišta dolazi od širokog spektra tvrtki, ali znatno lošije u razdobljima kada nekoliko najvećih tvrtki (poput "Mag 7" posljednjih godina) postiže nesrazmjerno veći rast od ostatka tržišta. Ilustrativan primjer je 2023. godina, kada je verzija jednake težine zaostajala za standardnim indeksom za preko 10 postotnih bodova, upravo zato što je rast tog razdoblja dolazio gotovo isključivo od "Veličanstvene sedmorke".

Dodatni nedostatak je što fondovi s jednakom težinom, zbog potrebe za čestim rebalansiranjem, općenito imaju nešto veći omjer troškova od klasičnih indeksnih fondova, iako ta razlika obično ostaje relativno mala, često samo nekoliko desetaka baznih bodova godišnje.

Teorijske razlike između dva pristupa jasno su vidljive i u povijesnim podacima. Od 1. siječnja 2004. do 30. prosinca 2022., S&P 500 Equal Weight ostvario je veći kumulativni prinos od standardnog S&P 500, ali uz nešto veću volatilnost. To potvrđuje da je rast američkog tržišta u tom razdoblju bio ravnomjernije raspoređen među većim brojem tvrtki, tako da su čak i manji članovi indeksa značajno doprinijeli ukupnim prinosima. Međutim, od početka 2023., kada je umjetna inteligencija postala jedan od glavnih pokretača tržišta, odnos se promijenio. Snažan rast najvećih tehnoloških tvrtki, vođen optimizmom oko razvoja umjetne inteligencije, omogućio je tržišno ponderiranom S&P 500 da ostvari veći prinos od verzije Equal Weight, budući da upravo te tvrtke imaju znatno veću težinu u standardnom indeksu. Istovremeno, standardna devijacija S&P 500 tijekom tog razdoblja postaje nešto veća od volatilnosti indeksa Equal Weight, što pokazuje da je rast tržišta postao znatno koncentriraniji u manjem broju tvrtki s velikom tržišnom kapitalizacijom.

Za koga bi ovo moglo imati smisla

Pristup Equal Weight ima najviše smisla za investitore koji su zabrinuti zbog trenutne razine koncentracije na tržištu i koji žele održati izloženost američkim dionicama, ali bez da njihovi rezultati gotovo u potpunosti ovise o nekoliko tehnoloških divova. To ne znači nužno da investitor vjeruje da će te tvrtke loše poslovati - možda jednostavno žele smanjiti rizik da cijeli njihov portfelj ovisi o tome hoće li nastaviti rasti istim tempom kao i prije.

Što iz svega ovog treba zapamtiti

S&P 500 i S&P 500 Equal Weight sadrže potpuno iste tvrtke, ali raspoređuju rizik na fundamentalno drugačiji način - standardni indeks je danas, zbog povijesno visoke koncentracije najvećih tehnoloških tvrtki, znatno manje diverzificiran nego što mu ime sugerira, dok verzija Equal Weight namjerno razrjeđuje tu koncentraciju na svih 500 tvrtki podjednako.

Je li to prednost ili nedostatak ovisi isključivo o tome što će se dogoditi s najvećim tvrtkama u nadolazećem razdoblju - ako nekoliko tehnoloških divova nastavi nositi tržište, standardni indeks će vjerojatno i dalje imati prednost, dok bi verzija Equal Weight trebala bolje proći u scenariju šireg, ravnomjernijeg rasta ili u slučaju da najveće tvrtke uđu u razdoblje slabijih rezultata. Zbog toga će klasični S&P 500 biti izbor nešto agresivnijih investitora koji vjeruju u kontinuirani razvoj umjetne inteligencije, u usporedbi s konzervativnijim investitorima, koji će radije odabrati S&P 500 Equal Weight.