Geografija kao sudbina: Kako Armenija pokušava probuditi svoj vinski kod?

Nakon upravo završenih općih izbora u Armeniji čini se kao da će se ova zemlja dodatno okrenuti prema EU-u i jačanju veza sa Zapadom. Hoće li se to i dogoditi ne znamo, međutim ta mala, plodna oaza između nemirnih voda Irana, Turske, Azerbajdžana i Gruzije, a usidrena čudovišnim i snijegom prekrivenim Araratom, za sada se kreće nekim svojim iskonskim ritmom. U njemu, Ararat ili Masis kako ga Armenci zovu, sa svojih 5137 metara visine i vidljiv gotovo sa svake točke oduzima dah dok prirodi vraća vodu i snagu. Do njega je mali Ararat ili Sis, visok 3925 metara kojeg kao da nitko ne primjećuje.

Vrh planine Ararat kada se gleda iz Erevana | Depositphotos

 

U Erevanu živi nešto više od milijun stanovnika i barem tri puta toliko automobila, kako se povremeno čini. Šašava kombinacija najnovijih kineskih elektromobila i istih onih Lada koje su u našim krajevima odavno istrunule neisplative zbog velike potrošnje goriva. Ali ove i dalje guraju, a kad se malo maknete iz centra, gotovo su jedina vozila na koja ćete naići. Briga ih za potrošnju kad litra goriva stoji jedan euro, a plin 50 centi.

Vjerni suputnik na drumovima Armenije | Nenad Basarić

Je li zbog prometa ili stava "mi smo gotovo uvijek u nekom ratu" – govori djevojka na ulici, ali na prelijepim širokim trgovima često i po nekoliko policijskih automobila danonoćno vrti ninu-ninu rotacije, što tijekom noći šara atmosferu, ujedno ulijevajući sigurnost. Uostalom, Erevan je šesti grad na svijetu po pitanju sigurnosti.

Pink City, ili grad sunca kako ga još zovu, s pravom nosi to ime pošto su monumentalne građevine naizgled vječito mlade. Uzrok je tuf, vulkanski crvenkasti kamen koji prekriva fasade i čuva ih stoljećima besprijekorno čistim i nenarušenim. A koristi se i kao masivni i teški ukrasni čep za boce Proshyan brandyja.

Nenad Basarić

Cvijeće, povrće i voće koje majstorski suše, kazališna i muzejska kultura, prostrani trgovi i parkovi, široki bulevari, brojne fontane i vodoskoci, sve to stoji uz neprestano spominjanje Ararata, ali i ere Sovjetskog Saveza (1921.–1991.) od čije se vladavine i do koje se naizgled sve računalo.

Nenad Basarić

Prijepodne ulice su praktički puste, a lijepe žene, djeca i muškarci prilično uniformiranog izgleda kao da tek oko 22 sata napune ulice. Promet je do kasnih sati izuzetno živ pa ubrzo postaje jasno zbog čega većina trgovina radi do ponoći, a mnoge i non-stop. Kao da pravi život u desetak kazališta, dvadesetak kina, operi, baletu kreće tek tada. Regija Ararat poznata je inače po prilično surovoj klimi. Krajem proljeća već polupustinja, zimi je znalo biti i -27 °C, dok su ljetne temperature oko 43 stupnja Celzija pa ljudi u poljima uglavnom živnu i rade noću. Možda se taj ritam usadio i u urbanu sredinu.

Nenad Basarić

Concours Mondial de Bruxelles 2026, koji se seli iz države u državu, i 33. izdanje ovog međunarodnog vinskog ocjenjivanja održalo se u megastrukturalnom zdanju iz sovjetskog doba Karen Demirchyan Sports and Concerts Complex. Organizirane ture za suce ovog natjecanja crvenih, bijelih i pjenušavih vina idealna su prilika da Armeniju i Erevan, barem iz vinske vizure, bolje upoznamo.

Karen Demirchyan Sports and Concerts Complex | Nenad Basarić

Odmah da pojasnimo – armenski konjak ili brandy među tri je najvažnije izvozne stavke u državi danas, dok je SSSR punih sedam desetljeća branio vinarima da proizvode vina od oko 450 autohtonih sorti koliko ih tamo ima. Jednostavno, za 25 posto ukupne proizvodnje brandyja bila je "zadužena" Armenija, pa otuda brojne tvornice brandyja diljem zemlje.

Samostan Geghard pod zaštitom je UNESCO-a | Depositphotos

Slično je bilo i u nekadašnjoj Jugoslaviji, jeftino industrijsko vino protjeralo je vrijedne autohtone sorte pa se prokupac, tamjanika i druge posljednja dva ili tri desetljeća s mukom vraćaju dok diljem zemlje niču nove vinarije. U Armeniji je taj proces krenuo dosta kasnije, broj vinarija se tijekom posljednjeg desetljeća utrostručio, a mnoge su i više nego ekskluzivne. Sada ih je 180, proizvedu oko 12 milijuna litara vina, od čega se trećina izveze u 39 zemalja svijeta.

Ovako vas ugošćuju u Erevanu | Nenad Basarić

Ukupno se koristi 55 sorti (32 za vino, ostalo su stolne ili desertne), pri čemu su značajne samo dvije: sev (crni) areni i bijeli voskehat. Garan dmak, lalvari, haghtanak, kangoun, charentsi, tigrani, khndoghni, alurdeni tek su u tragovima u vinogradima.

Oda armenskim ženama

Kažu nam da su Armenci krajnje miroljubiv narod. Dokaz tome su i kipići na trgovima. Središnji trg u Erevanu zove se Trg Republike, ali nekada je to bio Lenjinov trg. Nakon oslobođenja od Rusa, njegov golemi kip nije srušen, već je premješten u stražnje dvorište Nacionalne galerije. Još veći Staljinov kip je srušen. Ali ne iz čiste mržnje, nego zbog veličine i težine koja je koštala jedan život uz više od dvadeset ozlijeđenih radnika. Na kraju je ostalo samo divovsko postolje. A budući da je tako prazno ružno izgledalo, trebalo ga je nečime ispuniti. Tako je na njega postavljen spomenik armenskoj ženi, čija hrabrost i odlučnost održava naciju kroz sve nedaće, od genocida do ratova oko teritorija, razornih potresa i čega sve ne.

Detalj iz pećine Areni | Nenad Basarić

Predvođeni policijskom pratnjom kako bismo se probili kroz gužvu, a i kasnije pokraj betonskih podsjetnika na ratne dane, jurimo prema važnom odredištu. Pećina Areni-1 u pokrajini Vayots Dzor, blizu granice Irana i Turske, mjesto je najvažnijeg otkrića (2007. godine) u sferi vinarstva – najstarije vinarije na svijetu. Penjanje uz brdo do "pećine ptica", kako je neki nazivaju, izaziva lagani umor, ali sve odmah nestaje kad se nađete u uskom tunelu koji vodi do zaštićene lokacije gdje se u zemlji vide razbijeni karasi (amfore ili kvevri kako ih u Gruziji zovu), posude za fermentaciju i preša za grožđe. Starost: više od 6100 godina. Tu je pronađena i ženska kožna cipela broj 37, stara 5500 godina, kao i zrno divljeg grožđa (silvestris) od prije osam tisućljeća, koji se danas nalaze u muzejima. Tri ljudske lubanje govore da je ljubitelj vina iz brončanog doba, radi dobre berbe, božanstvima ovdje prinosio mlade žene kao žrtvu.

Nenad Basarić

Pejzaži Armenije mogu biti surovi, ali i zavodljivi. Kanjoni, visoke planinske stijene, često bez vidljivih šuma. Mudri šahovi i drugi vladari tijekom povijesti sadili su guste šume, vrtove – praktički je uz svaku novu prijestolnicu nicalo zelenilo i neka irigacijska linija kako bi se navodnila žedna zemlja i pružio hlad. Tu je negdje i nacionalni park u kojemu živi devet posljednjih kavkaskih leoparda, od kojih Adama i Evu ljubitelji prate na ekranu.

Nenad Basarić

Potreba za zelenilom očita je posebno u Erevanu ili Erebuniju, kako se nekada zvao. Grad sa svojih tridesetak tisuća stanovnika dočekao je 1924. godine dolazak Armenaca iz Rusije. Genijalni arhitekt Aleksandar Tamanijan stigao je s idejom da napravi novi grad za nekih 100 do 200 tisuća stanovnika, a da se pritom Ararat vidi sa svih strana. Zadatak nije bio jednostavan ako se zna da je ovaj grad, utemeljen 782. godine prije nove ere, možda drugi najstariji na svijetu – stariji čak 29 godina od Rima, u zemlji koja je službeno prva prihvatila kršćanstvo (301. godine).

Centralni gradski trg u Erevanu | Depositphotos

I upotrijebio je ono na čemu su uspjeli Pariz, Barcelona ili Sankt Peterburg – središte grada je poput šahovske ploče. Široke avenije pod pravim kutom, a onda dva kružna prstena oko grada. Čemu? Pa da se između njih posadi zeleni pojas koji će grad braniti od naleta vjetra i prašine.

No kako se grad širio da primi radnike za sve tvornice koje su Rusi ovdje podigli, od stotinjak tisuća ljudi danas se došlo do više od milijuna, a neboderi nemilosrdno niču po rubovima.

Tamo gdje su šah i ples obvezni predmeti u školi

Kafići puni zelenila i cvijeća, opuštena atmosfera i umjerene cijene, umjetničke postave na ulicama te brojni festivali prava su "meka" za posjetitelje. Nismo vam rekli da su šah i ples obvezni predmeti ovdje u školama? Tijekom cijelog ljeta plesni se festivali odvijaju na ulicama, a svi učitelji plesa tamo besplatno podučavaju. Kad dođete u pojedine vinarije, dočekat će vas lavaš kruh, instrument duduk i etno ples, a pokušat će vas naučiti i neko od armenskih kola.

Ples je u Armeniji dio nacionalnog identiteta | Nenad Basarić

Između pet državnih i desetak privatnih sveučilišta, mnogih monumentalnih kulturnih i turističkih čuda, spomenimo samo zgradu baleta i opere koju je projektirao spomenuti Tamanijan, dok je u neposrednoj blizini Matenadaran – institut za drevne rukopise, muzej i arhiv koji čuva 23.000 drevnih srednjovjekovnih rukopisnih dokumenata. Posvećen je Mesropu Maštocu, svećeniku i lingvistu koji je stvorio armensko pismo. Armenci su imali jezik, ali ne i slova kako bi preveli Bibliju, što je Mesrop i učinio. Danas pismo ima 39 slova, od kojih su tri dodana nedavno. A kakav je jezik? Probajte samo naučiti kako se na armenskom kaže "hvala". Hvala, ne treba...

Charles Aznavour i obnova

Nedovršene Kaskade od pet dijelova (a trebalo ih je biti sedam), s 572 stepenice i brojnim fontanama, praktički su zaštitni znak urbanog grada, mjesto gdje se spajaju stambeni i gradski dio prepun kafića i restorana – pravo mjesto susreta. Do vrha se može popeti i pokretnim stepenicama, ali se najčešće silazi pješice jer je pogled s Kaskada na mali i veliki Sis (Ararat) veličanstven. Na samom vrhu Kaskada nalazi se moderna građevina, rezidencija francuskog Armenca Charlesa Aznavoura. On tamo nikada nije boravio i možda će to jednoga dana postati njegov muzej, ali država mu se izgradnjom željela odužiti jer je pomogao kad je bilo najteže.

Oda Charlesu Aznavouru u Voskevaz Wineryju | Nenad Basarić

Potres magnitude 9,5 doslovno je 1988. godine sravnio sa zemljom sjeverozapadni dio Armenije. Čak 250.000 ljudi ostalo je bez doma, a 25.000 izgubilo je život. U obnovi je Aznavour sudjelovao i materijalno i na svaki drugi način, a mnogo je učinio i Kirk (Kerkor) Kerkorian, multimilijarder armenskog podrijetla, čovjek koji je stvorio Las Vegas.

Putevima vina

Ali vratimo se vinskim putovanjima. Hin Areni Winery nalazi se na 1000 metara nadmorske visine u neposrednoj blizini pećine Areni-1. Proizvodnju su pokrenuli 2013. godine sa 100.000 litara, a desetljeće kasnije podigli su novu vinariju kapaciteta 1,3 milijuna boca. Organski uzgajaju sorte voskehat i areni na 25 hektara. U armenskom hrastu odležavaju crvena vina koja potencijalom i bojom pomalo podsjećaju na prokupac, dok je bijelo svježe i mineralno. Daruju nam slamnate šešire zbog sunca, sjedamo u džipove i voze nas na 2000 metara gdje se nalaze vinogradi. Bijeli šatori, cvijeće, voće, tradicionalna zakuska dok jak vjetar prijeti da će prevrnuti visoke čaše i savršeno se uklapa uz živu glazbu. Prava gozba dočekuje nas potom dolje pokraj ceste u njihovu restoranu.

Crveno vino iz Hin Arenu Wineryja | Nenad Basarić

Yerevan Brandy Company, legendarna tvrtka za proizvodnju brandyja osnovana 1887. godine, godišnje proizvede deset milijuna litara, a nama priređuje zabavu na otvorenom uz bogat stol i nastup benda. Kokteli s brandyjem uvod su u obilazak objekta u kojemu je najstariji destilat u boci iz 1902. godine. U arhivi su neki čepovi još uvijek originalni, dok su drugi zamijenjeni. Najsnažniji brandy nosi ime Yerevan i sadrži 57 posto alkohola. Kažu da je rađen specijalno za kupce na Sjevernom polu kako bi ih ugrijao. Imaju oko 15 različitih vrsta brandyja, od kojih je najjeftiniji deset eura, a najskuplji onaj star 70 godina po cijeni od 5000 eura.

Yerevan Brandy Company | Nenad Basarić

Posjeti se nižu, a atraktivan je vinski hotel Red Bridge u jednom od najstarijih dijelova grada. U jednom drugom, prije dolaska Rusa, bilo je 100 crkava, dok danas postoji samo jedna.

Svečano otvaranje ovog izdanja Concours Mondial de Bruxelles održano je pokraj poganskog hrama iz prvog stoljeća u selu Garni, jednom od prvih naseljenih mjesta na prostoru gdje je Noa svojedobno na Araratu posadio vinograd. Predaja kaže da su ljudi tamo neprekidno održavali naselje još tri tisućljeća prije nove ere. Istraživanja govore kako je to bilo i omiljeno mjesto dinastija koje su ondje – zbog jako dobre klime, blage zime i ljeta te uvijek lijepog vremena – imale svoje ljetne rezidencije.

Nenad Basarić

Gotovo identičan kao Akropola, Garni Pagan Temple, jedini poganski hram u Armeniji, ali i u bivšem Sovjetskom Savezu, tijekom stoljeća je rušen i građen. Veliki potres u 17. stoljeću sravnio ga je sa zemljom, ali je ostalo 30 posto originalnog kamena kako bi se ponovno uzdigao u punoj ljepoti. Igra svjetla, glazbe i plesa u noći je veličanstveno odradila posao kako bi sve izgledalo čarobno oko hrama posvećenog bogu sunca Mitri (Mihr). Poganski hram Garni najposjećenije je turističko mjesto u Armeniji tijekom posljednjeg desetljeća.

Gdje je najbolji oranž u Armeniji?

Obilazeći regiju Armavir, u neobičnoj vinariji Manukyan Wine and Brandy Factory koja nalikuje na katedralu s mnoštvom kipova i vodoskoka uz zvuke citre, prvo nas dočekuje ples, a potom vina. Proizvode 450.000 boca, jedna od linija nosi naziv Anamori, a brandy za sada odležava jer posluju tek od 2020. godine.

Mannukyan Wine and Brandy Factory | Nenad Basarić

Ovdje smo u društvu divovskog kamenog orla kušali možda najbolji oranž u Armeniji, a potom pohrlili prema vinariji Karas, koja grožđe uzgaja na čak 400 hektara, i to 29 sorti. Golema noćna zabava s raskošnim posluženjem i Araratom koji je bio gotovo na dohvat ruke (nažalost, tamo mogu samo pripadnici NATO-ove baze) završila je sjajnim jazz koncertom i golemim balonom koji je plamtio u noći iznad ove, jedne od vodećih vinarija.

Nenad Basarić

Ipak, najzanimljivije je djelovao Voskevaz Winery u regiji Aragacotn. Poput nekog dvorca čuda, zapravo ima u sebi tu neku humanističku crtu. Osim što posjeduje najveću zbirku upotrebljivih karasa (amfora) i krije podzemne tajne odaje, ono nad zemljom također dobro "zvuči". Veliki dijelovi objekta posvećeni su djeci (besplatna umjetnička škola), koncertnoj dvorani i golemoj kušaonici.

Voskevaz Winery | Nenad Basarić

I dok nas Jasmin uči kako su marelice važan dio, ne samo prehrane nego i kulture, iznad glava promiče akrobat na žici sjedeći na biciklu.

Vinarija Voskevaz, osnovana 1932. godine, potječe iz doba Sovjetskog Saveza. Sve su 1997. godine obnovili Davit Hovhannisyan i njegova braća.

Nenad Basarić

U podrumu su bačve od armenskog hrasta, rade samo s autohtonim sortama – tri bijele i četiri crvene – a imaju i dvije vrste desertnog vina, oranž te vino od šipka. Od 2004. godine posvetili su se drevnoj armenskoj tehnici kahan (kahani) koja podsjeća na passito, pri čemu se grožđe prirodno suši i dehidrira. Proizvode 40.000 litara vina, a nude i pojedinačne boksove za odležavanje vaših vina u idealnoj atmosferi podruma, od kojih je jedan zauzeo i Nicolas, sin Charlesa Aznavoura.

Karasi - amfore stare 100 do 150 godina | Nenad Basarić

Potom ulazite u osam odvojenih prostorija, neku vrstu muzeja četiri metra ispod zemlje. Kako su Rusi zabranili proizvodnju vina jer je u fokusu bio konjak, ovdje su 1930. godine lokalni ljudi potajno odlučili sagraditi osam prostorija ispod zemlje, bez vrata i prozora. Kroz mali kvadratni otvor na vrhu gurali bi grožđe prema dnu – čak 11 tona vina u svakoj. Zidovi su bili obloženi parafinom i voskom, a danas su te prostorije pretvorene u originalan muzej. Ovdje su ljudi oduvijek voljeli vino, riskirali su da bi ga proizvodili i nikada nisu prestali.

Ovako se priprema kava u Armeniji | Nenad Basarić

Inače ih kupuju po selima i koriste karase stare 100 do 150 godina jer nove amfore vinu dodaju note i arome gline, dok ovi korišteni i stari čuvaju mineralnu slanoću i sortne note. Samo vrhunsko (premium) vino fermentira u amforama koje nisu ukopane, oranž odležava u karasima od 800 do 1100 litara i nikada ne miješaju stilove. Vosak se stavlja na vrh vina kako bi se spriječila oksidacija, a nakon dva do 12 mjeseci u karasu, vino ide u bačvu. Kako se amfore peru? Pa, morate imati jako sitne radnike koji se mogu uvući unutra.

Detalj iz Armenia Wine Companyja u kojem se nalazi i muzej vina | Nenad Basarić

Poseban doživljaj, uz kišu i pozdravni ples, bio je posjet vinariji Armenia Wine Company, u sklopu koje se nalazi i muzej vina. Izvrsno uređen, prava je poslastica obići ga s čašom pjenušca u ruci i još dublje zaći u vinsku povijest i bit. A prije gala večere i banketa u jednom od najprestižnijih hotela u Armeniji, Seven Visions Resort & Places, na samome kraju druženja ručali smo u tvornici tepiha.

Uz živopisne ćilime i tko zna koju čašu vina, na trenutak smo povjerovali da ćemo na ćilimu poletjeti. No to je ipak bio zrakoplov tvrtke Turkish Airlines, koja vas dobro ugosti i na kraćim relacijama. Mi smo se vratili preko Istanbula, ali postoji i izravna linija do Erevana. Pa eto vam prilike.