text size
Razgovori s terapeutima i dalje su opterećeni brojnim predrasudama. Odlazak na terapiju često se pogrešno doživljava kao znak slabosti ili osobnog poraza, dok se stručna pomoć najčešće traži tek kada problemi postanu duboko ukorijenjeni i kompleksni. Takav društveni okvir dodatno učvršćuje stigmu, zbog čega dio ljudi odgađa ili u potpunosti izbjegava traženje podrške, unatoč mogućim dugoročnim posljedicama po mentalno zdravlje i kvalitetu života.