Kada vino više nije dovoljno makedonske vinarije idu na plan B

Ukupni kapacitet proizvodnje vina u Sjevernoj Makedoniji iznosi oko 180 milijuna litara, trenutno se proizvodi nešto više od 90 milijuna, a preko 65 milijuna se puni u boce, što je otprilike jednako ukupnom izvozu uključujući i rinfuzu. Oko 20 milijuna litara ide u balkanske zemlje, dvostruko više u zemlje EU, dok se ostatku svijeta prodaje tek nešto više od milijun litara. Vina u bocama uglavnom idu u Srbiju, a rinfuza u Njemačku.

Od otprilike 180.000 kućanstava u Sjevernoj Makedoniji, nešto više od četvrtine bavi se vinogradarstvom i vinarstvom, a s 28 vinarija registriranih 2003. godine na 76 u 2019. godini, ukupan broj velikih i malih porastao je na oko 180.

I dok potrošnja vina globalno drastično pada, makedonski vinari sve se više okreću vinskom turizmu. Nepodnošljive gužve na graničnim prijelazima tijekom ljetnih mjeseci prema Grčkoj mogle bi usmjeriti dio turista prema vinarijama uz rijeku Vardar i onima uz autocestu E-75. Uostalom, čini se da su vinari u proteklih 15 godina osjetili da će biti potrebno tražiti izlaz ako priča o isključivo vinima krene po zlu. Što se upravo i događa, prvenstveno u sferi crnih vina. Ljudi piju sve manje, ali moguće je i da postaju bolja, vina koja su do jučer na Zapadu koštala 1000 ili dvostruko više sada se mogu naći za dvadesetak. Ali čini se da čak ni to ne tjera generaciju Z da se okrene vinu.

Od čaše do turizma

Vodeći primjeri trenda vinskog turizma mogu biti veliki proizvođači poput Chateau Kamnik u Skopju, Chateau Sopot u Velesu, vinarija Lazar i Stobi u Gradskom, Tikveš u Kavadarcima, Popova Kula i Kraljica Marija (vinarija Aleksandra Karađorđevića izgrađena 1925.) u Demir Kapiji, te butik vinski podrum Popovi, ali prava atrakcija za lokalno stanovništvo koje dolazi na prag vinskih podruma (vinskih podruma) kako bi kupilo vino, kao i vinske turiste koji posjećuju regiju i tranzitne putnike, zapravo su male vinarije. Ukupno ih ima stotinjak s kapacitetom do 50.000 litara.

Vinogradi Lepovo, jedni od najboljih u Tikvešu | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Jedinstveno iskustvo, prilika da se na licu mjesta vidi kako se proizvodi vino i čuje bajkovita ili povijesna priča bogate vinske tradicije, pamti se dugo. Naravno, pamti se i lokalna gastronomija, a ponajviše poznato makedonsko gostoprimstvo koje i dalje postoji unatoč trendovima globalnog svijeta i tržišta.

Istovremeno raste interes za autohtone i regionalne sorte koje su nekada vladale u ovom kraju. Stanušina, kao jedina autohtona sorta, vraćena je iz zaborava i nalazi se na oko 500 hektara, koliko i Prokupac. Dominantni Vranac na preko 7500 hektara, Kratošija i rijetki primjerci Plovdine, uz Merlot, Cabernet Sauvignon i Pinot Noir, čine crni dio vinskog portfelja, koji čini 60 posto ukupne proizvodnje. Kod bijelog vina najrasprostranjenije su smederevka (5.400 hektara), rajnski rizling, chardonnay, rkaciteli, temjanika, talijanski rizling, župljanka, žilavka, sauvignon blanc, blanc (grenache blanc) i sve više pinot grigio. Ukupno 81 odobrena i registrirana sorta prema podacima iz 2022. godine.

Sindrom gostoprimstva zvani makedonska trpeza | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Realno je da će vas vaše vinsko putovanje kroz Sjevernu Makedoniju najčešće voditi kroz dolinu rijeke Vardar, najveću tikvešku regiju, u kojoj se nalazi 87 posto vinograda u zemlji. Regije Skoplja, Velesa, Ovče Polja, Strumice-Radoviša, Gevgelije-Valandova i Kačana-Vinice čine ostatak vinorodnog područja.

Sve bolja povezanost, izgradnja autoceste Skoplje - Ohrid u punom jeku, gdje sve vrvi od strojeva i radnika, kao i kapitalni projekt (dio Koridora 10 D) i radovi na dionicama Tikveš (Kavadarci i Negotino) - Prilep - Bitola - Ohrid, samo će dodatno ulje na vatru ove vinske priče.

Gostoprimstvo kao sindrom

I zaista se ima što vidjeti. Prije svega, nevjerojatna geografija. Pomicanje tektonskih ploča, odgovornih za tragične potrese 1913., zatim u Skopju 1963., ili onaj u 3. stoljeću koji je kasnije doveo do nestanka drevnog grada Stobija, učinilo je da blago naborane i "ćelave" padine prekrivene spaljenom žutom travom povremeno nalikuju tlu nekog nepoznatog planeta. Pogotovo kada je slika sastavljena od zelenih vinograda i čempresa s drugim visokim drvećem koje se nadvija nad njima. Pogled oduzima dah u blizini sela Kurija blizu Negotina. Opet, nepravilno izlomljeni vijenci, kubistički prikazi planina oko Prilepa potpuno su druga dimenzija prije nego što izađete pred plavetnilo Ohrida, ili nekih manjih jezera poput Tikveškog ili Veleskog.

Aleksandar Velinovski, voditelj budućeg paviljona Sjeverne Makedonije na EXPO-u 2027. | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Naš fokus je naravno na trasi autoceste E-75, gdje bismo željeli zadržati turiste koji putuju automobilom u Grčku barem dva do tri dana, a ne samo da se provlače kroz Makedoniju ili da mali dio njih samo spava u Velesu. Za početak, moramo razumjeti potrebe tih ljudi koji dolaze i prolaze te adekvatno odgovoriti na te potrebe", objašnjava Aleksandar Velinovski, voditelj marketinga, predstavnik prostora Public Room u Skoplju, ali i voditelj budućeg paviljona ove zemlje na EXPO-u 2027, gdje će biti određen dio za prezentaciju makedonskih vina s posebnim fokusom na male vinare.

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Moramo se predstaviti u najboljem mogućem svjetlu, ono što danas jesmo. Bez lažnog sentimenta, već kao mlada kultura i progresivna snaga, a to se lijepo vidi na vinskoj turi kroz našu zemlju. Kod malih vinara komunikacija je najvažnija, ono što bih ja nazvao - iskustvenim turizmom. Ovdje se još uvijek mogu dobiti izvrsne rajčice za 30 centi po kilogramu, fantastičan sir, organsko voće i povrće, ali stalno imamo želju da se dokažemo kao da se u tom kontekstu nismo dovoljno pokazali. I u malim gradovima i u Skopju postoji taj sindrom gostoprimstva koji vidim kao prednost i neobično važan atribut za zemlju poput naše koja nema masovni turizam i nikada neće biti Italija ili Palma de Mallorca", objašnjava naš sugovornik.

Vinar Risto Trajkov, mala vinarija u selu Sujaklari kraj Veleškog jezera (Mladost) nudi i odličan tradicionalni Tristo pjenušac, atrakciju za vinske turiste | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Kako riješiti problem distribucije?

A ono što ćete čuti od malih vinara dok uživate u sve boljim bijelim, crvenim, roze pa i pjenušavim vinima je ogroman problem distribucije. Zavide susjedima sa sjevera čiji je predsednik "otvorio" tržišta Kine i Rusije dok njima njihovi "veliki" proizvođači "lupaju rampu" na domaćim policama i u HoReCa sektoru.

Magistar Aleksandar Klinčarov, bivši košarkaš, je i predsjednik Udruženja malih destilerija rakija | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Mogući oblik "borbe", uz spomenuti turizam, svakako je udruživanje. U samom središtu Kavadaraca spuštamo se u prekrasno uređeni kušaonički salon obiteljske vinarije i destilerije Klincharov. Vlasnik Aleksandar Klincharov, bivši košarkaš, magistar i budući doktor poljoprivrednih znanosti, ali i radnik u termoelektrani, uspijeva između svih svojih aktivnosti raditi u vinogradu i biti aktivan u Udruzi malih destilerija rakije, u čijem je osnivanju sudjelovao 2019. godine, kada je okupljeno 85 članova, a danas proizvode oko 1,5 milijuna litara vina. Trenutno je predsjednik Udruge 30 malih i srednjih makedonskih destilerija i, usput rečeno, vrlo je ponosan na svoje vino Temjanika Ultima 2025, najbolje ocijenjeno bijelo vino na Balkanu, što pokazuje i trofej na zidu s Međunarodnog natjecanja vina Balkana (BIWC 2026). Uz to dvostruko zlato, ima još mnogo nagrada, a "mali vinari godišnje donesu polovicu ukupnih nagrada sa svjetskih natjecanja", napominje.

Vinarija i destilerija Klincharov nudi najbolje bijelo vino Balkana (BIWC 2026) | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

S oko 100 malih proizvođača, dva ili tri od ukupnog broja, Kavadarci su epicentar urbanih vinarija s ruralnim štihom, kako Aleksandar voli opisati svoju vinariju dok vješto izbjegava niski strop glavom i otvara bačve kako bi nas počastio svježim crnim vinom, a nakon zlata i s BIWC Belanom (Grenache Blanc). Vinarija, osnovana 2020. godine, sada je dosegla 10.000 litara, dok destilerija proizvodi 2.500 litara rakije, što je gornja granica za male proizvođače.

"I Tito je pio belan, a sada ga proizvode samo tri vinarije u Sjevernoj Makedoniji", podsjeća naš sugovornik, a zatim dodaje da već četiri godine sudjeluje na sajmu Wine Vision by Open Balkan u Beogradu, ali bez uspjeha u izvozu bilo čega u Srbiju unatoč nagradama koje je osvojio i cijenama vina od šest do 12 eura za odličan Cabernet. Dok umačemo kockice jakog sira u majžun, slatki, zgusnuti sok od mošta koji se mukotrpno kuha 24 sata kao prirodni "lijek" za velik broj bolesti, posebno nas je privukla ružičasta Stanušina, sorta na kojoj bi Aleksandar želio doktorirati i koja se u obitelji uzgaja već četiri generacije. U kući, odmah pored ove, u podrumu je izgrađen fantastičan etno kutak, kao da se niz nekoliko stepenica ulazi u vremeplov, konoba ispunjena stoljetnim artefaktima, idealna za pokretanje vinskih priča. I doista...

Za vrijeme Otomanske imperije obitelj Klinčarov je slovila za jednog od najvećih proizvođača grožđa i vina u njihovom kraju. Ni danas ne nedostaje nagrada i priznanja |  Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Moj pradjed se zvao Dončo, djed Cando, ja sam Cande, ali moderna verzija je Aleksandar", smije se Klinčarov i dodaje: "Za vrijeme Osmanskog Carstva smatrani smo jednim od najvećih proizvođača grožđa i vina u našem selu, prema podacima iz sultanovih računovodstvenih zapisa. Plaćali smo najveći danak, što je za nas danas vrlo važan pokazatelj tradicije i kvalitete. Također piše da je prije 1900. grožđe bilo toliko rodno da je imalo puno šećera, a vino gusto, pa su ga nosili u krpama i služili kao hranu."

Čaša ljubičastog vina u Kavadarcima

Malo dalje, blizu sportske dvorane u Kavadarcima, nalazi se još jedna gradska vinarija i destilerija, Zaharčev. Gjore Zaharčev odavno je poznat po svom izvrsnom Prokupcu, a ljubičasto i prije svega živahno vino s divnim biljnim i začinskim tonovima stići će direktno iz bačve u čašu. Stanušina, Plovdina, Prokupac stariji od 40 godina, Smederevka, Vranac s 500 metara nadmorske visine, Ranji i talijanski rizling, Graševina, Chardonnay, Tanjanica stižu iz vinograda udaljenih šest kilometara u selu Resava blizu Tikveškog jezera. Vinski podrum je vrlo malen, a vina su puna ekstrakata, posebno tamjana, dok jedan vranac ima čak 18,5 posto alkohola.

Gjore Zaharčev iz vinarije i destilerije Zaharčev, pionir je nove vizije za prokupac i stanušinu | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Nije kasna berba", smije se Gjore, dodajući da je "jednostavno bila vruća godina". Kaže i da je stanušina stari vinograd - "moj djed, pradjed, prapradjed su radili na njemu i svi su pitali: 'Zar proizvodite vino od te sorte?'" Kaže i da je s prokupcem počeo 2015. kada je kupio opremu, "baš kao i stanušina 2020., kada nitko nije htio to raditi, i te godine smo službeno registrirani za proizvodnju vina i rakije."

Radi Zaharčev i madžun, ali ne po 24 sata, već modernom tehnologijom pod vakuumom, gdje se aroma dodatno ekstrahira na nižoj temperaturi, pa je još zdravije i aromatičnije. Kapacitet vinarije je 30.000 litara, ali toj se brojci prvi put približila 2025., kada je već proizvodila četiri do pet tisuća litara. Vina prodaje uglavnom u vinariji i nekoliko barova u Ohridu i Skoplju. Ima kupaca koji uzmu nekoliko kutija i odvezu ih u Srbiju, Hrvatsku, ima puno gostiju iz Albanije, Bugarske, ali vinski turizam još nije zaživio kako bi mogao.

Madžun - makedonski lijek proizvodi se uz pomoć suvremene tehnologije pod vakuumom | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Nažalost, živim i radim u Skopju, dolazim uglavnom vikendom kada obično možemo primati samo posjetitelje. Tamo mi je otac, ali jezična barijera je problem, pa je moja prisutnost nužna", kaže na rastanku.

Spomenimo da proizvodi i gin, proizvod sve popularniji među srbijanskim vinarima, dok su crna vina, Vranac i Prokupac iz berbe 2021., u bocama s etiketom na grlu boce, slično dizajnu premium boca srbijanske vinarije Temet.

Makedonska vinska princeza povratnika iz Amerike

Stanušina i vinski turizam, očito lajtmotivi iskustava velikog broja malih vinara u ovom trenutku, posebno su izraženi u hotel-vinariji Popova Kula u blizini Demir Kapije, ili "željeznih vrata" (demir kapi) u prijevodu s turskog. Mjesto gdje mediteranska klima izravno ulazi u Sjevernu Makedoniju, a rijeka Vardar se ulijeva u Solunsku ravnicu kroz dolinu koja je ponekad 'pakleni' krater s temperaturama preko 45 stupnjeva Celzija, to je lokacija na kojoj samo stanušina bez navodnjavanja može preživjeti.

"I bilo je vrijeme da joj se tamo da novi život", objašnjava Jordan Trajkov, vlasnik Popove Kule, koji proizvodi dvadeset etiketa vina. A također i mastiku "aisi" (IC) jer se pije s ledom, liker Firebooz s dodatkom papra i šest začinskih biljaka, rakiju Božica MS (vrlo stara). Poznat je kao prvi vinar u Sjevernoj Makedoniji s organskim certifikatom, kao netko tko je vratio stanušinu, svoju "makedonsku vinsku princezu", na scenu. Osnivač Zelene stranke, u kojoj više nije, zapravo je ta čudesna veza između zapadne misli i emocionalnog balkanskog mentaliteta dok opisuje nevjerojatne probleme koji su ga zadesili u najljepšem poslu na svijetu - vinarstvu. Sve to uz ogroman trud da promovira svoju vinsko-turističku ideju "40 vinarija Tikveške doline kao Napa doline na Balkanu" i ostvari viziju finog vina i vinskog turizma.

Jordan Trajkov, vlasnik hotela i organske vinarije Popova Kula kraj Demir Kapije, zaštitnik je sorte stanušina | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

"Povratnik sam - magisterij sam završio u Americi na vodećoj (Thunderbird School of Global Management) školi financija. Radio sam u Citibanku u New Yorku, zatim u Londonu, a onda sam se, kao domoljub, vratio ulagati u našu zemlju. U dolini Napa vidio sam koncept finog vina i vinskog turizma i htio sam ga donijeti na Balkan", objašnjava Trajkov.

Izvorni pristup vinskom turizmu već je utjelovljen u nazivima 33 dostupne sobe, od kojih svaka predstavlja jednu sortu, s bocom i etiketom pored vrata, ali i u uređenju interijera. "Zamislite samo kako je bilo pronaći 33 odgovarajuće nijanse kupaonskih pločica koje bi odgovarale boji sorte vina", smije se.

U besprijekorno uređenom podrumu nalazi se veliki broj barrique bačvi, na zidu ogromna slika svetog Tripuna, zaštitnika vinara, a s vrha tornja impozantan pogled na sve četiri strane svijeta. A zašto je Jordan napustio uspješnu bankarsku karijeru na Zapadu i odlučio od milijardera postati milijunaš (što je vic koji opisuje vinski posao)?

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Pogledaj galeriju

Pod kamenim svodovima Popove Kule, uz ukusne zalogaje, "vranac umak" za meso koji je jedinstveno, organsko povrće iz vrta, dobar Sauvignon Blanc i rijetku Žilavku, jaki udari vjetra kao da najavljuju oluju, savijajući drveće oko prostrane zelene livade ispred ostakljene terase restorana.

"Nema oluje, to je svakodnevni večernji vjetar koji počinje u 20 sati. Jutarnji vjetar je drugačiji, nije nagao, a oboje čini vinograde apsolutno zdravim i može se uzgajati organski", objašnjava.

Njegov pogled je gotovo tužan dok se prisjeća "tog" 11. rujna. U londonskom uredu, na prvom katu, oko 3000 zaposlenika nijemo gleda kako se "blizanci" urušavaju na ekranima. Gotovo u istom trenutku, kao da neki nevidljivi nož u bolesnoj tišini dijeli ljude po sredini. Amerikanci i Englezi s jedne strane, ostatak svijeta s druge. A između jučerašnjih kolega - mržnja. Idemo kući, odmah kaže.

Trajkov je radio u Citibank u New Yorku, potom u Londonu a onda se vratio kako bi investirao u 'makedonsku princezu' | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Po povratku u zemlju, neko je vrijeme bio izvršni direktor mega vinarije Povardarje, a ubrzo, 2003. godine, počeo je tražiti lokaciju za mjesto gdje bi mogao iskopati rupu i izgraditi vinariju, koja mu se svake druge noći pojavljivala u snovima. Na nekoliko pozicija, uključujući i mjesto gdje je danas Stobi, kako sam kaže, "Bog mu je zatvorio vrata", sve dok nije došao do Velikog Brda i mjesta zvanog Popova Kula. I "vrata su se otvorila" na mjestu gdje su nekad bili vinogradi kralja Aleksandra, a vinarija ih je otvorila 2005. godine s današnjim kapacitetom od 600.000 litara. I s proizvodnjom deset puta manjom.

Soba Merlot - sobe po imenu i izgledu kao vina raznih sorti u Popovoj kuli | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Ali zato stanušinu radi kao bijelu, roze, crnu i barikiranu varijantu.

"Prokupac i Stanušina bile su dvije glavne sorte ovdje prije Drugog svjetskog rata. Stanušinu je uzgajao moj djed Jordan i pričao mi je o njoj, ali je nikad prije nisam vidio. Bilo je i kratošije, ali "princeza" Stanušina bila je zvijezda. Nakon rata 1946. socijalisti su uzeli svaku bačvu od svih, uključujući i mog djeda, i napravili Tikveš. Naša obitelj je izgubila najviše bačvi, ali su dobili udjele u Tikvešu, što se danas odnosi na našu tradiciju od 1800-ih i dalje, iako je vinarija zapravo osnovana 1946. godine."

 

Jedan od važnih razloga zašto je sorta grožđa nestala jest taj što dozrijeva vrlo kasno, nakon svih ostalih sorti. Za vrijeme Jugoslavije, jedne godine kada je prerađeno 76 milijuna kilograma grožđa, njegov miris ispunjavao je cijelu Tikvešku dolinu i grožđe fermentiralo u gradskom olimpijskom bazenu. Berači su, nakon što su od 15. kolovoza brali grožđe 24 sata dnevno, 11. listopada kada je sorta grožđa dozrela, odjednom osjetili strašan umor. I odustali su od toga. Zato su oni koji su određivali otkupne cijene namjerno počeli snižavati njegovu cijenu i time ga obezvređivati, tako da su ostali samo mali nasadi na onim mjestima i obroncima gdje nije bilo vode. I to je problem za sortu grožđa, na primjer u selima poput Bedništa gdje su ga ljudi prodavali kao stolno grožđe, samo da se ne bi bralo.

Vedeta traži vinoljupca

"To su jako stari vinogradi gdje je to opstalo i koje sam ja pronašao. Pažljivo sam birao, pazio što uzimam, cijepio. I prvi nakon 50 godina počeo sam ga saditi 2005. godine, zajedno s Vrancom i Cabernetom. Danas mi je ružičasta stanušina najtraženije vino, dok crna doslovno 'traži' ljubitelje vina. Kad ga kuša stariji čovjek koji se sjeća djedovog vina, počne plakati kao dijete jer se vratio u prošlost. Francuzi vide da je to nešto specifično i samo traže da to piju", objašnjava. Cilj mu je klonski odabrati bijelu Stanušinu u vinogradu.

Soba s pogledom u budućnost vinskog biznisa | Nenad Basarić/Bloomberg Adria

Za sada je to rezultat odabira grožđa i tehnologije, dok po mišljenju ovog vinara proizvodi jedan od najboljih rozea na svijetu. "Danas ga uzgajaju Klinčarov, Paradžik, Zaharčev, Popov, njih 16-17. Razumiju da je to nešto autohtono i 'zavodljivo'. Chateau Sopot je otkupio grožđe, a svježe vino donio na Open Balkan Trophy i osvojio zlato. To ih je ohrabrilo, ali ih još nisu posadili. Mislim da je i Chateau Kamnik odlučio to učiniti, Venac Disan ima fantasy vinograde, a imao ih je i Tikveš u Barovu. Dok ih nisu iskorijenili."

Na vinskim cestama bez zastoja |  Nenad Basarić/Bloomberg Adria

 

Ima još mnogo priča, čak i legendi, večer polako pada, a komaraca nema jer ih je vjetar odnio do Vardarske doline. Prije korone, Jordan je izvozio vina u 18 zemalja, uključujući Kinu, a nakon korone samo u još dvije, Švedsku i Poljsku. Kaže da su Nizozemci najbolji vinski turisti, vole prokupca, pa ga zove "Dutchman".

Dok dan kasnije na obali Ohrida uživamo u brojnim pinđurima, ajvaru, poznatom ohridskom makalu od tučenog češnjaka i slatke endemske ribe belvice, te iznenađujuće dobrim vinima Ohridske vinarije, u vlasništvu i pod upravom Čoke iz Srbije, uvjereni smo da je Sjeverna Makedonija nešto što se mora češće istraživati ​​jer nudi ono najvažnije - posljednje trenutke lagodne bezbrižnosti u današnjoj Europi i svijetu.