U Indiji obožavaju knjige, ali nemaju dovoljno knjižnica - evo što rade

Police Victoria Circulating Library and Music Housea ne ostavljaju mnogo prostora za književni snobizam. Romani izdavačke kuće Mills & Boon stoje tik uz književne klasike. Političke biografije naslagane su iznad stripova o Tintinu, dok se visoke gomile pohabanih trilera nižu duž uskih prolaza. Tu su i DVD-i, CD-i te bestseleri na hindiju, složeni poput tetrisa u tri ili četiri reda.

Unatoč prividnom kaosu, vlasnik Arif Merchant točno zna gdje se što nalazi. Već četiri desetljeća poslužuje čitatelje u mumbajskoj četvrti Mahim, gradeći golemu kolekciju prema ukusu lokalne publike.

"Osobni pristup još postoji", kaže dok pažljivo pomiče hrpe knjiga oko pulta.

U zemlji u kojoj pristup javnim knjižnicama može biti kompliciran, mjesta poput Victorije imaju važnu ulogu. Poznata kao circulating libraries, odnosno privatne knjižnice za posudbu, ova mjesta obično naplaćuju skromnu mjesečnu članarinu i naknadu za svaku posuđenu knjigu. Nude sve – od popularnih romana i stripova do književnosti na lokalnim jezicima.

Ovaj model postoji stoljećima, još iz vremena prije nego što su države počele osnivati javne knjižnice, a danas u Indiji ponovno dobiva na važnosti zahvaljujući golemom apetitu stanovništva za čitanjem.

Ulaz u knjižnicu Victoria Circulating Library and Music House u Mumbaiju | Akanksha Singh/Bloomberg

Puno knjižnica, ali pristup nije jednostavan

S 46.746 javnih knjižnica, Indija ima jednu od najvećih knjižničnih mreža na svijetu, prema najnovijim dostupnim podacima. Ipak, brojke ne prikazuju cijelu sliku.

Male čitaonice sa svega nekoliko knjiga u statistici se računaju jednako kao velike knjižnice, zbog čega broj ustanova nije pouzdan pokazatelj stvarne dostupnosti, objašnjava Preedip Balaji, istraživač s Indian Institute for Human Settlements u Bengaluruu.

Financiranje se znatno razlikuje od regije do regije. Čak 17 od 36 indijskih država i saveznih teritorija nema zakone kojima je regulirano financiranje javnih knjižnica, dok se mnoge ustanove suočavaju s nedostatkom novca i zaposlenika.

"Mi smo golema zemlja, s velikim brojem stanovnika i izraženim regionalnim razlikama", kaže Balaji. "Knjižnice su treći prostor koji bi mogao okupiti sve ljude, bez obzira na to odakle dolaze ili kakvo im je obiteljsko podrijetlo."

Dodatnu prepreku predstavlja birokracija. Umjesto da funkcioniraju kao otvoreni prostori dostupni svima, mnoge javne knjižnice za izdavanje članske iskaznice traže fotografiju za dokumente, dokaz o adresi te formulare koje su potpisali i ovjerili škola ili poslodavac.

Kod Arifa Merchanta ipak – sve je puno jednostavnije...

Police knjižnice Victoria pune su svega – od književnih klasika do popularne žanrovske fikcije | Akanksha Singh/Bloomberg

Ima oko 150 korisnika mjesečno, a njihova imena i dalje zapisuje u debelu bilježnicu. Članovi ostavljaju povratni polog od 300 rupija i za posudbu plaćaju do 20 posto maloprodajne cijene knjige. Zbirku neprestano prilagođava ukusima svojih čitatelja – bilo da traže specifične manga naslove ili najnovije knjige iz serijala Geronimo Stilton.

Stanovnik Mahima Bernard Andrade dolazi u Victoriju već više od 30 godina. Upravo ga raznolikost ponude stalno vraća na to mjesto.

"Imate ozbiljnu publicistiku, stare klasike, književnost na regionalnim jezicima, prije svega na hindiju i marathiju", kaže. "A tu su i filmovi te časopisi."

Knjižnica kao prostor za sve

Indijsko ministarstvo kulture pokušava modernizirati javne knjižnice kroz financijsku potporu, osposobljavanje zaposlenika, razvoj digitalne infrastrukture i pomoć lokalnim vlastima u oblikovanju politika. Međutim, organizacija Free Libraries Network, koja se zalaže za besplatan i jednak pristup knjigama, učenju i informacijama, smatra da to nije dovoljno.

I dok Indija slovi kao nacija strastvenih čitatelja, gotovo svaka četvrta žena i dalje je nepismena. | Depositphotos

Prema njihovim navodima, samo mali dio od više od 1,4 milijarde stanovnika Indije ima jednostavan pristup knjižnicama, dok društvene i ekonomske prepreke, uključujući kastinsku i klasnu pripadnost, i dalje ograničavaju mogućnosti mnogih ljudi.

Stopa pismenosti u Indiji iznosi 81,7 posto, što je manje od 92,7 posto u Šri Lanki te od svjetskog prosjeka od 87,7 posto, prema podacima World Population Reviewa.

"Malo se razmišljalo o tome što djeca gube kada nemaju pristup knjigama", kaže Jatin Lalit, ravnatelj organizacije Free Libraries Network. "Postoje dijelovi društva koji ispadaju iz školskog i sveučilišnog sustava – kamo oni odlaze? Društvene i javne knjižnice trebale bi biti prostor za svakoga."

Umjesto da čeka reakciju države, Lalit je 2024. godine u svojem selu Bansa, u ruralnom dijelu države Uttar Pradesh, otvorio besplatnu knjižnicu kojom upravlja lokalna zajednica.

Danas ona ima oko 4500 knjiga, Wi-Fi i računala, isto toliko članova, a pokretnom knjižnicom stiže do još 54 sela.

Sadhu čita svete spise na gatu, stazama sa stepenicama koje vode do obale rijeke Gomati. Sadhu je hinduistički asket posvećen meditaciji, duhovnosti i potrazi za oslobođenjem. Uglavnom žive vrlo skromno, putuju od mjesta do mjesta ili borave u hramovima i svetim gradovima. Mnogi nose narančastu ili oker odjeću, imaju dugu kosu i bradu, a neki tijelo premazuju pepelom kako bi se podsjetili da je materijalni svijet samo privremen. | Depositphotos

Indijci su među najvećim ljubiteljima knjiga na svijetu

Indijci godišnje u prosjeku provode čak 352 sata čitajući, pokazuju podaci World Population Reviewa. Prema tom kriteriju ispred njih je samo SAD, s prosjekom od 357 sati.

Upravo zbog golemog interesa za knjige i nejednakog pristupa javnim knjižnicama, privatne knjižnice poput Victorije popunjavaju važnu prazninu. A riječ je o tradiciji koja je puno starija nego što bi se moglo pretpostaviti.

Knjižnice temeljene na posudbi uz članarinu doživjele su procvat u Velikoj Britaniji sredinom 18. stoljeća i tijekom sljedećih stotinjak godina imale važnu ulogu u stvaranju masovne kulture čitanja. Čak je i Jane Austen bila njihova članica te ih je spominjala u pismima i romanima, uključujući i roman Ponos i predrasude.

Najraniji zabilježeni primjer u Indiji datira još iz 1709. godine, kada je jedna anglikanska misija poslala putujuću knjižnicu u Kalkutu. U sljedećim desetljećima pojavile su se i druge.

Dok su u Velikoj Britaniji takve knjižnice s vremenom gotovo nestale zahvaljujući razvoju besplatnih javnih knjižnica, u velikim indijskim gradovima privatna posudba knjiga opstala je do danas.

Među poznatijim primjerima je Eloor Libraries, osnovan 1979. godine, koji danas ima tri ogranka.

Od debelih bilježnica do dostave na kućnu adresu

Dok mjesta poput Merchantove knjižnice djeluju gotovo kao da ih vrijeme nije ni dotaknulo, druge privatne knjižnice prihvatile su digitalno doba. Easwari Lending Library u Chennaiju i Choose & Read u Coimbatoreu, na primjer, nude internetsko naručivanje i dostavu knjiga na kućnu adresu.

Pandemija covida teško je pogodila ovaj sektor zbog manjeg broja posjetitelja, a problemi nisu nestali: zakup prostora poskupljuje brže od članarina, dok digitalna zabava oduzima sve veći dio vremena koje je nekada bilo rezervirano za čitanje.

Ipak, Merchant kaže da nakon pandemije primjećuje rast interesa, posebno među mladima.

"Roditelji upoznaju svoju djecu s knjigama", kaže. "Ako ljudi nose knjige kući, ja sam sretan. Što mi više treba?"