Zašto primirje između SAD-a i Irana nije dovelo do ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca

Pomorski promet kroz Hormuški tjesnac – ključnu rutu za izvoz nafte, prirodnog plina i ostalih roba iz Perzijskog zaljeva – i dalje je ozbiljno ograničen od strane Irana, čak i nakon što je primirje između SAD-a i Irana stupilo na snagu 8. travnja.

Četrnaestdnevno primirje, za koje je SAD naveo da je uvjetovano iranskom deblokadom Hormuza, još uvijek se nije odrazilo na značajno povećanje plovidbe. Tek je nekolicina brodova primijećena kako isplovljava iz Perzijskog zaljeva 8. travnja i ujutro 9. travnja. U normalnim uvjetima, tjesnacem dnevno prođe oko 135 plovila.

Teheran tvrdi da je tjesnac otvoren, ali da prolaz ovisi o koordinaciji s njihovom vojskom i pridržavanju strogih, određenih ruta. Kontinuirana iranska kontrola nad plovnim putem ostavila je brodovlasnike i posade opreznima pri pokušaju prelaska, a globalni pritisak na opskrbu naftom nije popustio.

Zašto primirje nije dovelo do ponovnog otvaranja Hormuza?

Otkako su SAD i Izrael pokrenuli rat protiv Irana 28. veljače, Iran je preuzeo kontrolu nad plovnim putem i učinkovito zaustavio većinu komercijalnog prometa. Zemlja je sporadično napadala brodove u Perzijskom zaljevu i oko njega te je moguće da je postavila mine u Hormuzu. Određenim plovilima dopušten je prijelaz rutom koja se drži iranske obale, često nakon pregovora o sigurnom prolazu, a ponekad i nakon traženja isplata u iznosu do dva milijuna dolara.

Iran je nastavio prevoziti vlastitu naftu kroz Hormuz, održavajući isporuke na razini blizu onih prije rata.

Brodovlasnici tvrde da se ti uvjeti nisu jasno promijenili unatoč primirju. Iran je 8. travnja odašiljao poruku pomorskom prometu da je za prolazak morskim koridorom potrebna njihova dozvola. Navedeno je da će plovila biti ograničena na dvije uske rute koje se protežu blizu njihove obale kako bi se izbjegle protubrodske mine za koje tvrde da su postavljene u uobičajenim plovnim putevima blizu južne strane tjesnaca.

Većina brodovlasnika i dalje nije voljna riskirati gubitak života, tereta i brodova. "Globalni brodski tokovi ne uključuju se ponovno u 24 sata", rekla je Jennifer Parker, izvanredna profesorica na Institutu za obranu i sigurnost Sveučilišta Zapadne Australije. "Vlasnici tankera, osiguravatelji i posade moraju vjerovati da se rizik doista smanjio – a ne samo pauzirao."

Koja je važnost Hormuza?

Smješten između Irana na sjeveru te Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana na jugu, Hormuški tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Indijskim oceanom. Dug je oko 161 kilometar, a na najužem dijelu širok 39 kilometara. Plovni putevi u svakom smjeru široki su svega 3,2 kilometra.

Tjesnac je ključan prolaz za tržište nafte jer se njime odvija oko četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom. Saudijska Arabija, Irak, Iran, Kuvajt, Bahrein, Katar i UAE šalju sirovu naftu kroz Hormuz, a većina njihovih tereta ide u Aziju. Zemlje Zaljeva također su dom rafinerijama koje proizvode velike količine dizela, primarnog goriva (nafte) – koji se koristi za proizvodnju plastike i goriva – te drugih naftnih derivata koji se izvoze diljem svijeta putem ovog tjesnaca.

Osim energenata, Hormuz je usko grlo za proizvode koji uključuju aluminij, gnojiva pa čak i helij, koji se koristi u proizvodnji poluvodiča.

Što bi bilo potrebno za ponovno otvaranje Hormuza?

Neki brodovlasnici možda će biti voljni pregovarati o prolazu s iranskim vlastima. Teheran je prethodno dao dopuštenje plovilima iz nekih zemalja, uključujući Pakistan i Maleziju, da prijeđu tjesnac, a Tajland traži odobrenje za devet brodova blokiranih u Perzijskom zaljevu.

Ponovno otvaranje Hormuza za međunarodni promet zahtijevat će da brodovlasnici budu uvjereni u sigurnost svojih posada i plovila. Također bi moglo biti potrebno da Teheran odustane od zahtjeva da brodovi koriste rutu kroz iranske vode i plaćaju naknadu za prolazak plovnim putem.

Osim toga, ako se brodovi žele vratiti na južnu rutu, vlasnici i posade morat će biti sigurni da je ona očišćena od mina.

Čak i ako se ti uvjeti ispune, sam broj brodova koji čekaju na prijelaz tjesnaca u oba smjera uzrokovat će vlastite poteškoće. Bez uspostavljenog sustava upravljanja prometom, bit će potrebna neka metoda zakazivanja tranzita. Postoje određene trake za odvajanje prometa duž tradicionalne južne rute i novog iranskog sjevernog prolaza, što bi trebalo smanjiti rizik od sudara.

 

Ima li Iran pravo kontrolirati Hormuz?

Iran je dao do znanja da namjerava nastaviti s kontrolom tranzita kroz Hormuz i monetizacijom tog utjecaja čak i nakon završetka rata. Prema poluslužbenoj novinskoj agenciji Fars, kroz parlament prolazi nacrt zakona koji u nacionalno zakonodavstvo ugrađuje iranski suverenitet nad tjesnacem i formalizira sustav naplate cestarine za brodove koji prelaze plovni put.

Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, države mogu ostvarivati suverenitet do 12 nautičkih milja od svoje obale – područje poznato kao njihove teritorijalne vode. Hormuški tjesnac prolazi kroz teritorijalne vode Irana i Omana. Međutim, države moraju dopustiti "neškodljiv prolaz" stranim plovilima kroz svoje teritorijalne vode i ne smiju ometati "neškodljiv" ili "tranzitni prolaz" kroz tjesnace koji se koriste za međunarodnu plovidbu. Ugovor također navodi da države ne mogu naplaćivati stranim brodovima naknadu samo za prolazak kroz njihove teritorijalne vode.

 

 

Iako je Iran potpisao UNCLOS 1982. godine, njegov parlament nikada nije ratificirao taj ugovor.

Čelnik glavne svjetske pomorske agencije, Međunarodne pomorske organizacije, izjavio je 9. travnja da su bilo kakvi pokušaji Teherana da trajno uvede sustav naplate cestarine u Hormuzu neprihvatljivi i da bi predstavljali opasan presedan.

 

- U pisanju članka pomogli su Weilun Soon, Grant Smith, and Prejula Prem