Zašto je Tajvan najosjetljivije pitanje između SAD-a i Kine

Bogati, demokratski i strateški smješten nadomak kineske obale, Tajvan je već dugo najnestabilnije pitanje u odnosima između SAD-a i Kine.

SAD je pomogao u naoružavanju Tajvana, a pod predsjednikom Joeom Bidenom jasno je dao do znanja da će braniti tu samoupravnu demokraciju u slučaju invazije. Nakon što je unio određenu sumnju u američku potporu, predsjednik Donald Trump izjavio je prošlog studenog da kineski predsjednik Xi Jinping "razumije što će se dogoditi" ako Narodnooslobodilačka vojska pokuša preuzeti Tajvan.

Kina je u međuvremenu intenzivirala vojne vježbe uz svoju obalu, s obzirom na to da Xi vidi otok kao izgubljeni teritorij svoje zemlje koji je predodređen za ujedinjenje. Kada su se Xi i Trump sastali u Pekingu 14. svibnja, kineski je čelnik otvoreno upozorio da će dvije zemlje "doživjeti sudar" ako se pitanjem Tajvana bude "pogrešno upravljalo", prenosi službena novinska agencija Xinhua.

Pogleda na Taipei sa zgrade Taipei 101 | Betsy Joles/Bloomberg

Zašto je Tajvan toliko važan?

Imperiji su se stoljećima nadmetali oko Tajvana, kojeg su svojevremeno okupirali Španjolci, Nizozemci i kineska dinastija Qing. Nakon što je dinastija Qing prepustila Tajvan Japancima nakon ponižavajućeg vojnog poraza 1895. godine, kasniji naraštaji Kineza, uključujući i Xijev, prihvatili su "ponovno ujedinjenje" kao borbeni poklič.

 

Iako Komunistička partija Kine nikada nije vladala Tajvanom, kontrolu nad otokom smatra ključnom za ostvarenje svog cilja – ispravljanja kineskog "stoljeća poniženja" od strane kolonijalnih sila. Xi je pokazao spremnost da nametne takve tvrdnje o suverenitetu od Južnokineskog mora do Himalajske visoravni i Hong Konga.

Za SAD i Japan, Tajvan je vitalno uporište u nizu otočja na koje se oslanjaju kako bi obuzdali Kinu i zaštitili trgovačke puteve. Tajvan je procvjetao pod američkom zaštitom i postao ključni dobavljač poluvodiča i druge visokotehnološke robe. Danas je ovaj otok s 23,5 milijuna stanovnika ujedno i jedna od najživljih azijskih demokracija, što služi kao protuargument tvrdnjama Komunističke partije da su zapadne političke strukture nesmatrive s kineskom kulturom.

Zašto je otok predmet spora?

Spor datira iz 1949. godine kada je Čang Kaj-šek– vođa Nacionalističke stranke koja je vladala Kinom nakon svrgavanja dinastije Qing 1912. godine – napustio kopno i povukao se na Tajvan nakon što su ga porazili komunisti Mao Ce-tunga tijekom Kineskog građanskog rata.

SAD je podupirao Čanga kao legitimnog vođu Kine sve dok tadašnji predsjednik Richard Nixon nije odlučio uspostaviti odnose s Pekingom 1970-ih. Rezultat je bila politika "jedne Kine", u kojoj je Washington priznao Narodnu Republiku Kinu kao "jedinu zakonitu vladu Kine", bez pojašnjavanja svog stajališta o suverenitetu Tajvana. Kina je pristala tolerirati neslužbene odnose SAD-a s Taipeijem, uključujući prodaju oružja pod određenim uvjetima, ali je od tada potvrđivala svoje pravo na zauzimanje Tajvana silom kako bi spriječila njegovo formalno proglašenje neovisnosti.

Ankete pokazuju stalni porast udjela Tajvanaca koji se zalažu za neovisnost – što je ujedno i stvar koja bi najvjerojatnije mogla provocirati vojnu akciju Kine na otok. Prema istraživanju iz lipnja 2025. godine, oko četvrtine stanovništva podržava trenutnu ili konačnu neovisnost, dok manje od sedam posto njih priželjkuje ujedinjenje s Kinom.

Zašto su napetosti oko Tajvana porasle posljednjih godina?

Između 1949. i kasnih 1980-ih, odnosi između Kine i Tajvana bili su obilježeni vojnim neprijateljstvom, ograničenim kontaktima i konkurentskim tvrdnjama obiju vladajućih struktura da su upravo oni jedina legitimna vlada Kine. U sljedećim desetljećima neprijateljstvo je počelo ustupati mjesto opreznom angažmanu, praćenom trgovinom i investicijama. Razdoblja napetosti izmjenjivala su se s toplijim odnosima pod čelnicima koji su prihvaćali jaču gospodarsku suradnju.

Izbor predsjednice Tsai Ing-wen na Tajvanu 2016. godine preokrenuo je dotadašnje napore Pekinga da produbi ekonomske i društvene veze s otokom. Njezina Demokratska napredna stranka odbacila je ideju da je Tajvan dio Kine te je tražila snažnije veze s SAD-om kako bi smanjila ovisnost o kopnu. Peking je na izborne rezultate odgovorio prekidom komunikacije, ograničavanjem putovanja između Tajvana i kopnene Kine, obnavljanjem napora da privuče zemlje koje su diplomatski podržavale Tajvan te pritiskom na multinacionalne kompanije da izmijene svoje politike kako Tajvan ne bi tretirale kao državu.

U svibnju 2024. godine Tsai je naslijedio njezin potpredsjednik Lai Ching-te, koji je sebe svojedobno opisao kao "političkog radnika za tajvansku neovisnost" – iako je u međuvremenu ublažio to stajalište. Lai je obećao da će nastaviti surađivati s SAD-om i drugim demokracijama na održavanju statusa quo. Također je naznačio da će se suprotstaviti izazovima koje pred njih stavlja Kina.

An Rong Xu/Bloomberg

Duboko nepovjerenje Pekinga prema Laiju rezultiralo je neviđenim pritiskom Kine, koja je provela tri velike vojne vježbe oko otoka tijekom Laijeve prve godine na vlasti – što je rekordan broj za mandat bilo kojeg tajvanskog predsjednika. Kina je također značajno pojačala vojne upade preko središnje crte Tajvanskog tjesnaca, de facto granice između dviju strana koju je odredio SAD. Prosječni dnevni broj takvih upada u prvoj godini Laijeva predsjedništva više se nego udvostručio u usporedbi s prethodnom godinom.

Sredinom listopada 2024. godine Tajvan je izvijestio da je Kina poslala rekordnih 111 ratnih zrakoplova preko granice u tjesnacu koju je odredio SAD, što se poklopilo s velikim vojnim vježbama Pekinga oko otoka.

Dužnosnici iz Pekinga su na sastancima s američkim kolegama tvrdili da Tajvanski tjesnac ne spada u "međunarodne vode", što je potaknulo zabrinutost da bi Peking mogao postati agresivniji u pokušajima odvraćanja američke ratne mornarice od plovidbe tim plovnim putem. Kina je također uvela sankcije bivšem američkom kongresniku koji je podržavao Taipei te je simboličnim sankcijama pogodila američke obrambene tvrtke koje imaju veze ili ulaganja u Tajvanu.

Uoči samita Trump-Xi u Pekingu, kineski su dužnosnici obnovili pritisak na SAD da promijeni desetljećima staru formulaciju kojom opisuje svoj stav o neovisnosti Tajvana. Oni žele da Trumpova administracija poruči kako se "protivi" neovisnosti Tajvana – što je stroža formulacija od stava Bidenove administracije da američki dužnosnici "ne podržavaju" neovisnost.

Kako su se odnosi SAD-a i Tajvana promijenili posljednjih godina?

Tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, Trump je predvodio dramatično proširenje veza s vladom u Taipeiju. Nadgledao je ugovore o naoružanju vrijedne 18,65 milijardi dolara i odobrio prodaju prvih američkih borbenih zrakoplova Tajvanu u posljednja tri desetljeća. Republikanski čelnik također je potpisao zakon koji omogućuje posjete visokih američkih dužnosnika.

Sljedeća, Bidenova administracija, uglavnom je zadržala taj zaokret u odnosima. Biden je čak u više navrata izjavio da bi SAD branio Tajvan u slučaju kineske invazije, što je značajno odstupanje od tradicionalne američke politike "strateške ambivalencije", čiji je cilj bio odvratiti Kinu nejasnim definiranjem američkih namjera.

Kakav je Trumpov stav prema Tajvanu u njegovom drugom mandatu?

Trumpov transakcijski pristup vanjskoj politici često je ostavljao saveznike nesigurnima u to gdje točno stoje, a u svom drugom mandatu unio je sumnju u predanost SAD-a obrani Tajvana. U veljači 2025. godine, na pitanje novinara, odbio je reći je li politika njegove administracije spriječiti Kinu da silom preuzme kontrolu nad Tajvanom. Tijekom svoje izborne kampanje također je sugerirao da bi Tajvan "trebao platiti SAD-u za obranu".

Sredinom 2025. pojavilo se još više sumnji u snagu tajvansko-američkih odnosa kada je Lai, kako se činilo, otkazao prekooceanski posjet saveznicima u Latinskoj Americi nakon što je Trumpova administracija odbila odobriti njegov zahtjev za usputnim zaustavljanjem u New Yorku.

Zatim je, u intervjuu 2. studenog za CBS-ovu emisiju 60 Minutes, Trump iznio tvrdnju kojom sugerira da Xi "razumije što će se dogoditi" ako Kina pokuša napasti Tajvan. Trump je dodao da su mu Xi i drugi kineski dužnosnici rekli da nikada neće poduzeti korake protiv Tajvana dok je on predsjednik "jer znaju posljedice". Sljedećeg mjeseca njegova je administracija odobrila paket prodaje oružja Tajvanu vrijedan 11 milijardi dolara, što je jedna od najvećih američkih prodaja oružja tom otoku ikada, izazvavši gnjevnu reakciju Kine. Istodobno, administracija je odgodila isporuku zasebnog paketa od 14 milijardi dolara koji je Kongres odobrio početkom 2025. godine.