Sateliti otkrivaju zašto je venezuelanska nafta rizična igra

Direktori naftnih kompanija koji razmišljaju o mogućem ulaganju u venezuelanska naftna polja možda bi prvo trebali baciti pogled odozgo, odnosno iz svemira. Sateliti su, naime, zabilježili goleme količine metana koji se izdiže iz napuštenih bušotina, zahrđalih cjevovoda i druge oronule energetske infrastrukture diljem zemlje.

Te emisije ne znače samo izgubljeni prihod, nego su i razlog zbog kojeg bi veliki američki naftaši dvaput razmislili prije nego započnu posao u Venezuelu. To bi prostor moglo ostaviti manjim i manje iskusnim kompanijama i fondovima privatnog kapitala koji bi pokušali provesti plan američkog predsjednika Donalda Trumpa da, nakon što je politički slomio Nicolása Madura, oživi proizvodnju teške venezuelanske nafte.

Ponovljene emisije metana za operatere u naftnoj i plinskoj industriji predstavljaju jasan znak za uzbunu, kaže Clayton Nash, direktor strateškog razvoja u Tegre Corp., inženjerskoj i projektantskoj tvrtki iz Colorada. "To je jedan od načina na koji možete vidjeti da postrojenja nisu dobro vođena."

Satelitske snimke metana koji suklja iz napuštenih naftnih bušotina, zahrđalih cjevovoda i druge oronule energetske infrastrukture u Venezueli | Kayrros SAS, obrađena L1B snimka iz DLR-ova satelita EnMAP.

Prema podacima britanske tvrtke Capterio, koja se bavi smanjenjem takvih emisija, Venezuela svake godine u atmosferu ispušta, spaljuje ili izgubi oko 13 milijardi prostornih metara prirodnog plina, čime se rasipa oko 1,4 milijarde dolara potencijalnog prihoda. Oko četvrtine ukupne proizvodnje plina završi u zraku - što je najviša stopa na svijetu i gotovo deset puta više od globalnog prosjeka, pokazuje satelitska analiza objavljena prošlog mjeseca u časopisu Nature Communications. Sav taj metan izuzetno je opasan jer je u zagrijavanju planeta, u razdoblju od 20 godina, oko 80 puta snažniji od ugljikova dioksida.

Velik dio problema dolazi iz činjenice da se prirodni plin u Venezueli proizvodi zajedno s vrijednijom naftom. Državna naftna kompanija Petroleos de Venezuela nema dovoljno cjevovoda, skladišnih kapaciteta ni postrojenja za izvoz ukapljenog plina kako bi taj višak uhvatila i transportirala. Umjesto toga, plin se spaljuje, ispušta ili jednostavno curi u okoliš.

Ogromni i stalni oblaci metana koji se nadvijaju nad Venezuelom pokazuju i koliko je postojeća infrastruktura zapuštena i propusna, nakon godina nedovoljnih ulaganja, lošeg održavanja i krađa. Sateliti su detektirali velike oblake metana nad nekoliko ključnih proizvodnih područja, uključujući Orinoko pojas kod Maturína i jezero Maracaibo, navodi BloombergNEF.

To naglašava jedan od najvećih problema za svakoga tko razmišlja o ulaganju u tu zemlju - postojeći sustavi mogli bi biti iznimno skupi za popravak, a potom bi zahtijevali desetljeća intenzivnog održavanja.

"Venezuelanska polja neće trebati samo temeljitu obnovu, nego i pažljivo upravljanje i nadzor još dugo u budućnosti", kaže Deborah Gordon, viša stručnjakinja u programu Climate Intelligence pri RMI-ju. "Čak i ako operateri uspiju zaustaviti rasipanje plina, njihovi iznimno teški resursi u Orinoko pojasu ostat će veliki izvor onečišćenja ugljikova dioksida."

Venezuela ima neka od najgorih curenja metana na svijetu | Bloomberg

Vraćanje proizvodnje blizu nekadašnjeg vrhunca od gotovo četiri milijuna barela dnevno neće biti nimalo jeftino. Prema Francisu Monaldiju, direktoru za energetsku politiku Latinske Amerike na Rice Universityju, u sljedećih deset godina trebalo bi uložiti oko 100 milijardi dolara kako bi se dosegla ta razina.

Bijela kuća je zato za petak u Washingtonu sazvala ključni sastanak s čelnicima američkih naftnih kompanija kako bi Trumpovu viziju oživljavanja venezuelanske proizvodnje pretvorila u stvarnost. Poruka će, prema izvoru upoznatom s planom, biti jednostavna: "Učinite to za našu zemlju." No brojni analitičari upozoravaju da bi dugoročna politička nestabilnost Venezuele i povijest nacionalizacije strane imovine mogli odbiti velike igrače.

"Očekujemo da će velike, burzovno uvrštene američke i europske kompanije ostati oprezne zbog svog problematičnog iskustva u regiji", kaže Quentin Peyle, glavni analitičar francuske geoanalitičke tvrtke Kayrros. "Vjerojatnije je da će ulagati manji operateri, skloniji preuzimanju rizika."

No upravo se takvi manji proizvođači često muče sa smanjenjem emisija ako nemaju snažne regulatorne poticaje, a teško da mogu osigurati golema ulaganja potrebna za temeljitu obnovu infrastrukture. Dodatni je problem što bi smanjenje emisija moglo biti poništeno rastom proizvodnje, upozorava Peyle.

Potencijalni ulagači morali bi detaljno pregledati postojeću infrastrukturu, ali to neće biti lako jer godinama radi na vrlo niskom kapacitetu.

"To su poput tempiranih bombi", kaže Nash iz Tegrea. "Pravu razinu problema nećete otkriti dok ne počnete ozbiljno povećavati proizvodnju."