Hrvatska leži na geotermalnom blagu, kada će građani dobiti jeftinije grijanje?

U vrijeme rastućih cijena energenata i globalne geopolitičke nestabilnosti, Hrvatska se sve više okreće vlastitim resursima. Geotermalni projekti ističu se kao stabilno i dugoročno rješenje za energetsku neovisnost, a nedavna istraživanja potvrdila su golem potencijal.

No, put od obećavajućih bušotina do jeftinijeg grijanja za građane prepun je izazova. Za početak, svaki zainteresirani investitor mora biti spreman uložiti 10-ak milijuna eura samo za "pokušaj" realizacije dobivanja električne energije iz geotermala.

O realnim rokovima, financijskim preprekama i strateškoj važnosti geotermalne energije za Bloomberg Adria TV govorila je Ljiljana Zornjak, voditeljica Službe za razvoj geotermalnog potencijala iz Agencije za ugljikovodike.

Uspjeh je tu, na jeftinije grijanje još će se čekati

Agencija za ugljikovodike nedavno je objavila stopostotni uspjeh istraživanja - sve četiri geotermalne bušotine, u Zaprešiću, Velikoj Gorici, Osijeku i Vinkovcima, pokazale su pozitivan rezultat i potvrdile značajan potencijal. Ipak, na pitanje kada građani tih gradova, kao i Virovitice, mogu očekivati konkretnu korist, odnosno jeftinije grijanje, Zornjak odgovara da će se "još malo pričekati".

Prva faza projekta, koja je uključivala pripremne radove, geološka snimanja, odabir lokacija i samo bušenje, trajala je oko četiri i pol godine. No, tu priča ne staje. "Sada u drugoj fazi na tim istim prostorima mora se izgraditi još jedna dodatna bušotina kako bi se uspostavio proizvodno-utisni par", pojasnila je Zornjak. Taj zatvoreni sustav, gdje se vruća voda iz jedne bušotine koristi za energiju, a zatim ohlađena vraća u ležište kroz drugu, ključan je za dugoročnu održivost i zaštitu okoliša. Dobra je vijest da bi druga faza trebala biti znatno brža. "Rekla bih nekih godinu i pol jer u ovoj drugoj fazi zapravo mi već znamo lokacije bušotina, dubine i očekivane temperature", procjenjuje Zornjak.

Najveća prepreka - 10 milijuna eura i geološki rizik

Dok se često kao prepreke razvoju spominju regulativa ili integracija u postojeće sustave poput HEP-ovih, Zornjak ističe kako to nisu ključni problemi. "Regulativa nam je sjajna, naš zakon vrlo jasno definira kako doći do geotermalne vode, a Europa nas je prepoznala po tom pitanju", kaže ona.

Pravo usko grlo su financije i dug period povrata investicije. Cijena jednog takvog projekta je astronomska. "Želimo li na jednom prostoru izbušiti bušotinu dubine do 3.500 metara, moramo osigurati početna sredstva od 10 milijuna eura, s tim da uvijek postoji geološki rizik", naglašava Zornjak. Drugim riječima, investitor može uložiti deset milijuna eura i tek nakon bušenja i testiranja saznati ima li potencijala ili je novac bačen u vjetar. Upravo su taj geološki i financijski rizik, kaže, "najveće kočnice u razvoju ovih projekata".

Država preuzima rizik umjesto investitora

Tradicionalno, sav rizik, i financijski i geološki, snosio je investitor. To se pokazalo kao nepremostiva prepreka, posebice za lokalne zajednice koje su najviše zainteresirane, ali nemaju kapital za ulaganja koja se penju i na više od 20 milijuna eura za sustav s dvije bušotine. "Lokalne zajednice nemaju taj novac", jasna je Zornjak.

Zbog toga je država intervenirala. Projekt koji je provela Agencija za ugljikovodike imao je za cilj smanjiti upravo taj početni, najveći rizik za buduće investitore. Država je provela i platila prvu, najrizičniju fazu, a sada se traže modeli kako bi se sufinancirala i druga faza, što bi posljedično trebalo utjecati i na konačnu cijenu energije za građane.

Strateški energent ili kap u moru?

Može li geotermalna energija smanjiti ovisnost Hrvatske o uvozu nafte i plina, posebice u kontekstu sukoba na Bliskom istoku i rasta cijena nafte iznad 100 dolara po barelu? Trenutno, njen je utjecaj marginalan. No, dugoročno, Zornjak ističe da "u sektoru toplinarstva, ona u budućnosti može biti značajan, pa čak i strateški energent".

Prednost je očita: plin, koji se danas većinski koristi za grijanje, može se postepeno zamijeniti geotermalnom energijom koja je "lokalna, dostupna, obnovljiva i možete je koristiti 24 sata dnevno, 365 dana u godini". Takav izvor energije nije podložan cjenovnim šokovima poput fosilnih goriva, a jednom kad se izgradi postrojenje, operativni troškovi su konstantni i predvidivi, što omogućuje dugoročnu stabilnost cijena grijanja.

 

Hrvatska, pogotovo njen panonski dio, ima iznadprosječan geotermalni potencijal, što znači da se visoke temperature pronalaze na manjim dubinama. Unatoč tome, u usporedbi sa zemljama poput Mađarske, Francuske ili Nizozemske koje desetljećima koriste geotermalnu energiju za grijanje i u poljoprivredi, Hrvatska je tek u zadnjih deset godina intenzivirala ulaganja. "Ne bih rekla da kasnimo, nego da malo sporije zapravo razvijamo te potencijale", kaže Zornjak. Ipak, ističe da imamo dobru predispoziciju da u kratkom vremenu realiziramo velike projekte.

Dok se čeka puna realizacija geotermalnih toplana, Hrvatska nije bez sigurnosnih mehanizama.

Zalihe benzina i dizela za (samo) 90 dana

U kontekstu globalnih nestabilnosti, Zornjak potvrđuje da Agencija upravlja obveznim zalihama nafte i derivata. "Hrvatska ima nafte, dizela i benzina u količinama koje su dostatne za 90 dana prosječnog neto uvoza", uz domaću proizvodnju koja predstavlja dodatni "sigurnosni jastuk".

Ipak, te zalihe su samo privremeno rješenje. Dugoročna energetska stabilnost i neovisnost leže upravo pod zemljom, u golemom potencijalu vruće vode koja čeka da bude iskorištena. Put do tamo je skup i dugotrajan, ali nedavni uspjesi pokazuju da je i dostižan.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.