Najveća hrvatska razvojna prilika stoji zarobljena u birokraciji

Dok se Europska unija ubrzano kreće prema zelenoj tranziciji, Hrvatska se nalazi na raskrižju velikog potencijala i značajnih prepreka. S ciljem da do 2030. godine dosegne 42,5 posto udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije, zemlja posjeduje jasnu strategiju, ali njezina provedba ozbiljno zaostaje.

O strukturnim i regulatornim blokadama koje koče razvoj i privlačenje kapitala u ključnom energetskom sektoru za Bloomberg Adria TV govorio je Aljoša Pleić, direktor tvrtke Acciona Energia Global Croatia.

Strategija postoji, realizacija kasni

Hrvatska energetska strategija, donesena prije gotovo šest godina u Saboru, dobar je pokazatelj smjera u kojem zemlja treba ići, smatra Pleić. Međutim, kako ističe, strategija sama po sebi nije dovoljna. Problem nastaje u koracima koji slijede: planiranju i, što je najvažnije, realizaciji.

"Tu je ono gdje smo se našli u problemu, ne samo zadnjih nekoliko godina, već je u zadnjih desetak godina dosta lutanja upravo u samim planovima i realizaciji", kazao je Pleić. On naglašava kako je to najveći izazov i za investitore i za samu državu u pokušaju da se iskoristi bogatstvo prirodnih potencijala, pogotovo vjetra i sunca, koji su daleko od pune eksploatacije.

Tisuću dana čekanja i "vrh ledenog brijega"

Najveći pojedinačni problem koji trenutno paralizira sektor jest nepostojanje naknade za priključenje na mrežu. Taj ključni podzakonski akt, koji definira početne troškove za investitore i omogućuje daljnji razvoj projekata, nije donesen već gotovo 1100 dana. Zbog toga je, prema službenim podacima, blokirano više od 60 projekata vrijednih nekoliko milijardi eura.

"Činjenica je da naknadu za priključenje nemamo već skoro tisuću sto i nešto dana, što je porazno. Sama činjenica kad to izgovorite zvuči porazno", upozorava Pleić. Dodaje kako je tih 60 projekata samo "vrh ledenog brijega" jer je stvarni broj zainteresiranih investitora i pokrenutih projekata puno veći. Obećanja da će se problem riješiti "na ljeto" ili "na jesen" ponavljaju se već godinama, a konkretnog pomaka još uvijek nema, što stvara pravnu nesigurnost i odvraća kapital.

Kapacitet administracije kao usko grlo

Iako su projekti obnovljivih izvora energije zakonski prepoznati kao projekti od državnog interesa, odnos prema investitorima pati zbog problema s kapacitetom administracije. Pleić, koji vodi tvrtku Acciona koja posluje na gotovo svim kontinentima, ističe da problem nije u lošem odnosu, već u nedostatku resursa unutar državnih tijela.

"Ako imate kapacitete da vam jedan ili dva čovjeka u određenom ministarstvu vode brigu o 50 projekata, to je jednostavno zakon velikih brojeva. Ne možete dvije litre vode staviti u bocu od jedne litre", upozorava. Dok se prije dvadesetak godina razvijalo tek nekoliko projekata godišnje, danas ih je na stotine, ako ne i tisuće. Administrativne prepreke uzrokovane manjkom ljudi postale su glavno usko grlo koje koči realizaciju zacrtanih ciljeva.

Ovisnost o Kini i budućnost Europe

Na globalnoj razini, sektor se suočava s dominacijom kineskih proizvođača, koji drže više od 80 posto svjetske proizvodnje fotonaponskih modula. Pleić ističe da problem nije samo u cijeni, već i u dostupnosti i količinama. Europski proizvođači, kojih je tek tri ili četiri, nemaju ni približno dovoljne kapacitete da zadovolje ambiciozne ciljeve Europske unije o instalaciji stotina gigavata solarnih kapaciteta godišnje.

Ipak, rješenje ne vidi u izravnom natjecanju s Kinom u masovnoj proizvodnji. "Mi možemo uzeti jednu jako usku nišu iz pojedine industrije i nju dodatno razviti. Mislim da je to budućnost Europske unije", kazao je, navodeći primjere hrvatskih proizvođača koji su uspješni upravo u takvim specijaliziranim segmentima. Europa, koja je bila pionir zelene tranzicije, mora nastaviti tim smjerom, jer joj je to jedini put prema energetskoj neovisnosti i industrijskom rastu.

 

Unatoč svim izazovima, Pleić zaključuje s optimizmom. Smatra da je Hrvatska danas, kao članica Europske unije, Schengena i eurozone, investicijski neusporedivo konkurentnija nego prije pet ili deset godina. Ulazak u eurozonu i schengenski prostor uklonio je valutne rizike, snizio transakcijske troškove i poslao snažan signal stabilnosti, što je privuklo rekordne razine stranih ulaganja. Taj pozitivni zamah stvorio je predvidljiviji okvir koji kapital usmjerava ne samo u turizam, već sve više i u sektore visoke dodane vrijednosti poput energetike i tehnologije.

Geografska pozicija i EU okvir čine je atraktivnom, kaže, a digitalizacija i transparentnost dodatno će ojačati taj položaj. "Previše smo mi tih vlakova u zadnjih 20 godina propustili. Vjerujem da smo nešto naučili i da se to neće događati", poručio je, ističući da i domaći i strani investitori i dalje vjeruju u potencijal hrvatskog energetskog sektora.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.