Neke grade elektrane novcem iz IPO-a, druge biraju dugoročne ugovore: kako kompanije jačaju energetsku neovisnost

Rat na Bliskom istoku još je jednom podsjetio koliko globalni događaji mogu preliti trošak energije na domaće tržište, a za kompanije koje troše velike količine električne energije pitanje obnovljivih izvora sve više postaje pitanje stabilnosti poslovanja, a ne samo održivosti.

Međutim, to nije neka novost. Od naftnih kriza 70-ih, preko naglog rasta cijena energije nakon pandemije i ruske invazije na Ukrajinu, svaki veći poremećaj u opskrbi otvarao je isto pitanje, a to je kako smanjiti izloženost šokovima na tržištu.

Upravo zato sve više organizacija traži načine kako "zaključati" cijenu energije, smanjiti volatilnost i dugoročno dobiti veću predvidivost troškova. U praksi to znači više vlastite proizvodnje, dugoročne ugovore za zelenu energiju i širi miks obnovljivih izvora.

Europa je sličan test već prošla nakon ruske invazije na Ukrajinu, kada je najprije skupo plaćala energente koje je mogla osigurati, a zatim ubrzala ulaganja u domaću proizvodnju električne energije i elektrifikaciju kako bi smanjila ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima. Napetost na Bliskom istoku sada tu računicu čini još važnijom jer ponovno pokazuje koliko vrijedi imati veću kontrolu nad opskrbom i troškom energije.

Na taj rizik upozorava i izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol, koji je aktualnu energetsku krizu opisao kao ozbiljniju od kriza iz 1973., 1979. i 2022. zajedno. Ipak, u tome vidi i razlog za promjenu energetske arhitekture. Prema njegovim riječima, šok izazvan ratom na Bliskom istoku mogao bi ubrzati razvoj obnovljivih izvora, nuklearne energije i električnih vozila, pri čemu se solarne i vjetroelektrane izdvajaju jer se mogu instalirati relativno brzo.

To više nije samo stvar korporativne strategije, nego i šireg europskog okvira. Europska komisija objavila je preporuku za uklanjanje prepreka razvoju PPA ugovora i drugih ugovora o nabavi energije, uz poruku da obnovljivi izvori trebaju osigurati čistu, pristupačnu i sigurnu energiju za kućanstva, poduzeća i industriju.

Obnovljivi izvori u međuvremenu su već postali ključan dio europske elektroenergetike. U 2025. činili su gotovo polovicu proizvodnje električne energije u EU, dok je solarni kapacitet dosegnuo 406 GW, a Europa u vjetru 304 GW, uz očekivanja daljnjeg rasta u 2026. i idućim godinama.

Kako kompanije kontroliraju troškove energije

Pitali smo nekoliko vodećih hrvatskih kompanija jesu li aktualna geopolitička zbivanja utjecala na njihove planove u području obnovljivih izvora energije. Iz odgovora se vidi da ne reagiraju sve jednako, ali i da obnovljive izvore sve više promatraju kroz sigurnost opskrbe, troškove i otpornost poslovanja.

Žito grupa ulaganja u obnovljive izvore veže uz veću samodostatnost i stabilnost troškova. Od ukupno 125 milijuna eura planiranih kapitalnih ulaganja, 18 milijuna eura usmjereno je na zelenu energiju, ponajprije kroz fotonaponske elektrane i baterijske sustave. Već sada iz vlastitih solarnih elektrana pokriva oko 20 posto ukupne potrošnje električne energije, odnosno 8,8 GWh od ukupno 43 GWh u 2025. godini.

S planiranim investicijama taj bi udio trebao premašiti 50 posto, čime bi grupa dodatno smanjila izloženost tržišnim oscilacijama.

"Iako je Žito grupa i prije izlaska na burzu krenula putem energetske neovisnosti i povećanja samodostatnosti u proizvodnji, dio sredstava prikupljenih kroz IPO namijenjen je dodatnim ulaganjima na tom području", poručili su iz Žito grupe.

Žito već sada pokriva oko 20 posto potrošnje iz vlastitih solarnih elektrana | Žito grupa

Dodaju i da sadašnja energetska kriza nije utjecala na njihove planove jer su projekte u području obnovljivih izvora počeli razvijati još prije nekoliko godina.

Valamar već sada koristi 100 posto električne energije iz obnovljivih izvora, dok vlastitu proizvodnju razvija kroz solarne elektrane na 39 turističkih objekata. Ti kapaciteti trenutačno pokrivaju oko šest posto godišnje potrošnje energije, a u 2025. ukupno je 74 posto energije dolazilo iz obnovljivih izvora. Prema nacrtu strategije, do 2030. taj bi udio trebao porasti na 79 posto.

U Valamaru kažu da takav pristup dugoročno jača energetsku neovisnost, donosi stabilnije troškove i smanjuje ovisnost o tržišnim promjenama.

"Dugoročna strategija povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora, stabilnosti troškova energije i smanjenja ovisnosti o tržišnim promjenama pokazala se opravdanom imajući u vidu i trenutna zbivanja", kažu iz Valamara.

Podravka se oslanja na širi miks obnovljivih izvora i time smanjuje ovisnost o pojedinim energentima. Grupa koristi solarne sustave, drvnu sječku i bioplinska postrojenja, a raspolaže s 27 sunčanih elektrana ukupnog kapaciteta 18,7 MW i godišnjom proizvodnjom od oko 19.180 MWh električne energije.

U segmentu Agri upravlja i s pet bioplinskih postrojenja ukupne instalirane električne snage 9,8 MW, dok se drvna sječka koristi za proizvodnju topline, što dodatno smanjuje potrebu za prirodnim plinom.

Podravka kombinira solar, bioplin i biomasu kako bi smanjila ovisnost o plinu i tržišnim šokovima | Podravka

U kompaniji navode da geopolitička zbivanja i njihove moguće posljedice kontinuirano razmatraju kroz sustav korporativnog upravljanja rizicima te ih uključuju u definiranje strateških opredjeljenja i budućih aktivnosti.

Hrvatski Telekom odlučio se za model dugoročne nabave bez vlastite proizvodnje. Kroz virtualni ugovor o kupnji električne energije potpisan u svibnju 2023. pokriva oko 45 posto godišnjih potreba za električnom energijom u razdoblju od deset godina.

"Riječ je o prvom korporativnom vPPA-u u Hrvatskoj koji predstavlja veliku strukturalnu energetsku tranziciju za HT", rekli su iz HT-a.

U HT-u naglašavaju da se takav model ne svodi samo na dugoročnu nabavu zelene energije, nego je tim ugovorom izravno potaknuta i izgradnja nove vjetroelektrane u Hrvatskoj.

Takvi ugovori sve su važniji alat za velike potrošače jer omogućuju veću predvidivost cijene energije i smanjuju izloženost tržišnim šokovima, dok istodobno otvaraju prostor za nova ulaganja u proizvodne kapacitete. Europska komisija upravo takve modele sada pokušava dodatno pogurati uklanjanjem prepreka za razvoj PPA ugovora.

Adris je ušao i korak dalje te obnovljive izvore razvija kao zaseban poslovni segment. Jedna vjetroelektrana i pet solarnih elektrana ukupne snage 142 MW od kolovoza 2025. rade punim kapacitetom.

U kompaniji ističu da aktualna geopolitička zbivanja i stanje na tržištu energenata dodatno potvrđuju opravdanost takvog iskoraka. Diverzifikaciju poslovanja pritom vide kao način jačanja otpornosti grupe na velike rizike. Razmatraju i daljnja ulaganja s ciljem izgradnje integriranog portfelja u segmentu energije, od održive proizvodnje do pohrane vlastite energije.

Adris obnovljive izvore razvija kao zaseban poslovni segment s portfeljem od 142 MW energije | Bloomberg

Modeli se razlikuju, ali cilj je sličan. Neke kompanije ulažu u vlastite kapacitete, druge dio potreba pokrivaju dugoročnim ugovorima, treće kombiniraju više izvora, a dio njih energetiku razvija i kao zaseban poslovni segment.

Ono što ih povezuje jest drukčiji odnos prema energiji. Ona više nije samo trošak koji se podrazumijeva, nego područje u kojem se sve više traže sigurnost, predvidivost i veća kontrola.

Najnoviji geopolitički potresi možda nisu pokrenuli ta ulaganja, ali su jasno pokazali zašto su ona postala toliko važna. Brent se u trenutku pisanja članka kreće iznad 100 dolara po barelu, što pokazuje koliko brzo novi poremećaji mogu ponovno otvoriti pitanja inflacije, troškova i otpornosti gospodarstva. U takvom okruženju vlastita proizvodnja, dugoročno ugovorena energija i širi energetski portfelj postaju jedan od načina da kompanije zaštite poslovanje od novih šokova.