Domaći startup pomaže otkriti ozbiljne rizike koji se pri kupnji nekretnine često zanemaruju

U razgovorima o klimatskim promjenama često se kreće od velikih pojmova i općih upozorenja. No onog trenutka kada tema siđe na razinu novčanog toka, kolaterala i uvjeta financiranja, klima prestaje biti apstraktna briga budućnosti i postaje vrlo konkretan poslovni problem. Upravo se tu danas najčešće lomi interes banaka, osiguravatelja i investitora.

Upravo na tom presjeku klime i financija nastao je Climatig, domaća platforma za procjenu fizičkih klimatskih rizika koja bankama, osiguravateljima, javnom sektoru i vlasnicima imovine omogućuje da dugoročne klimatske promjene prevedu u mjerljive financijske pokazatelje. Umjesto oslanjanja na povijesne prosjeke, Climatig koristi klimatske projekcije, scenarije i podatke visoke prostorne rezolucije kako bi procijenio kako će se rizik na određenoj lokaciji mijenjati kroz desetljeća. Ti se podaci zatim povezuju kroz vlastite modele strojnog učenja, koji omogućuju preciznije procjene rizika na razini pojedine lokacije.

Kako objašnjava Duško Radulović, CEO Climatiga, klimatski rizik za financijski sektor prestaje biti "eko tema" onda kada se može svesti na brojke.

"Onog trena kad utječe na novčani tok ili kolateral, u bankama i osiguranju postaje jasno da se klimatski hazard može izraziti kroz vjerojatnost štete, očekivani gubitak, premiju, vrijednost zaloga ili uvjete kredita", rekao je Radulović.

Duško Radulović, CEO Climatiga, kaže da klimatski rizik postaje relevantan tek kad utječe na kolateral | Climatig

U praksi to vrlo brzo vodi do konkretnih pitanja. Hoće li se neku nekretninu uopće moći osigurati. Po kojoj cijeni. I hoće li dugoročno ostati likvidna kao kolateral.

Za takve odluke oslanjanje na prošlost više nije dovoljno. Povijesni podaci, iako korisni, polaze od pretpostavke da će budućnost nalikovati onome što je već bilo. Kod klime ta pretpostavka sve manje vrijedi. Kako kaže Radulović, za ulaganja i nekretnine s horizontom od dvadeset ili trideset godina ključno je gledati unaprijed. Ne što se dogodilo, nego što se tek može dogoditi i s kojom vjerojatnošću.

Jedna od temeljnih razlika Climatiga u odnosu na većinu postojećih alata leži u prostornoj rezoluciji. Umjesto procjena na razini općina ili regija, rizik se računa na razini konkretne lokacije.

Na razini administrativne jedinice uvijek se dobije neka srednja slika, ali stvarnu štetu gotovo uvijek određuju mikrolokacijski faktori. Udaljenost od rijeke, nagib terena, izloženost vjetru, urbani toplinski otok, tip tla. Upravo ti detalji odlučuju hoće li neka nekretnina biti ranjiva ili relativno sigurna. Visoka prostorna rezolucija zato ne znači samo precizniji izračun, nego i praktičnije odluke, od rangiranje kolaterala unutar portfelja do procjene gdje se ulaganje u prilagodbu doista isplati.

Primjerice, dvije nekretnine koje se nalaze unutar iste općine mogu imati potpuno različit profil rizika. Jedna je nekoliko metara iznad razine mora, u blizini vodotoka i bez prirodne zaštite od toplinskih valova, dok je druga na uzvisini, s drukčijom izloženošću vjetru i manjim rizikom od poplava. Iako su administrativno "iste", Climatig ih u procjeni tretira vrlo različito, jer klimatski rizik u praksi ne poznaje granice općina, nego konkretne lokacije.

Tihi rizici koji nagrizaju vrijednost

Kad se govori o klimatskim opasnostima, fokus često završava na poplavama i požarima. No podaci sve češće pokazuju da bi dugoročno veći problem mogli biti kronični rizici koji djeluju tiho i postupno. Kombinacija toplinskog stresa i suše jedan je od takvih primjera, smatra CEO.

Ne radi se samo o poljoprivredi. Toplinski stres utječe na produktivnost, zdravlje, potrošnju energije i operativne prekide. Suša povećava troškove i smanjuje pouzdanost sustava koji ovise o vodi, od industrije do energetike. Za razliku od katastrofalnih događaja koji su vidljivi i nagli, ovi rizici se akumuliraju iz godine u godinu.

"Često se podcjenjuje kombinacija toplinskog stresa i suše", upozorio je Radulović. "To su rizici koji dugoročno mogu tiho pojesti vrijednost lokacije, bez jednog velikog događaja koji bi sve odmah učinio vidljivim."

Climatig procjenjuje fizičke klimatske rizike na razini pojedine lokacije | Climatig

Regulativa kao početak, a ne cilj

Za mnoge korisnike prvi susret s klimatskim rizikom dolazi kroz regulatorni okvir, bilo da je riječ o EU Taksonomiji, klimatskim stress testovima ili ESG izvještavanju. No praksa pokazuje da regulativa rijetko ostaje jedini razlog za korištenje alata poput Climatiga.

"Regulativa je okidač, ali ekonomija je razlog zbog kojeg alat ostaje", rekao je Radulović. Kada se jednom vidi da klimatski rizik utječe na cijenu kapitala, uvjete osiguranja i buduću likvidnost imovine, on postaje sastavni dio upravljanja rizicima, a ne administrativna obveza.

Radulović kaže da se u Hrvatskoj i regiji taj pomak sve jasnije vidi. Tvrtke često započinju razgovor iz pozicije usklađenosti, ali se fokus vrlo brzo spušta na konkretne troškove, štete i prekide poslovanja. Klimatski rizik tada prestaje biti pitanje hoće li se nešto dogoditi i postaje pitanje koliko često i s kakvim financijskim učinkom.

Podaci koje Climatig danas vidi za Hrvatsku pokazuju izražene toplinske valove i epizode suše, uz poplavne rizike u pojedinim područjima, osobito kod bujičnih poplava. No važnije od same vrste rizika su razlike na razini lokacije. One su često veće između susjednih područja nego između regija. 

Alat povezuje klimatske projekcije i lokalne karakteristike lokacije | Climatig

Upravo zato Climatig ulazi i u B2C segment. Kada građani prvi put vide procjenu klimatskog rizika za vlastitu nekretninu, najčešće ih iznenade dvije stvari. Prva je koliko se rizik razlikuje unutar iste ulice. Druga je spoznaja da se ne radi samo o potencijalnoj katastrofi, nego o kumulativnom trošku koji se godinama zbraja kroz osiguranje, energiju, prilagodbe i, u konačnici, vrijednost nekretnine.

"Klimatski rizik tada prestaje biti apstraktan i postaje osoban", rekao je Radulović.

Gledajući unaprijed, Radulović ističe da ambicija Climatiga nije biti još jedan regulatorni alat. Cilj je da procjena fizičkog klimatskog rizika postane standardni dio financijskih odluka.

"Kao što danas nitko ozbiljno ne donosi kreditnu odluku bez procjene kreditnog rizika, tako sutra ne bi trebalo donositi odluke o nekretninama ili portfeljima bez razumijevanja klimatskog rizika", zaključio je Radulović.

U tom smislu, klimatski rizik tako postupno ulazi u isti okvir odlučivanja kao i ostali financijski rizici, s izravnim posljedicama na vrijednost imovine, uvjete financiranja i dugoročnu održivost ulaganja.