Američka vojska jeftinija je od javnog duga SAD-a

SAD je izgubio zadnji savršeni kreditni rejting koji je imao kod triju velikih kreditnih agencija. Nakon što je Fitch to učinio 2023., a S&P još davne 2011., Moody's je 16. svibnja ove godine smanjio kreditni rejting SAD-a sa savršene ocjene Aaa na nižu Aa1.

To nije bilo iznenađenje. Kreditne agencije su zadnjih godina često upozoravale SAD po pitanju rasta zaduženosti, deficita i općenito razine duga. Jednostavno, uz trenutačne parametre nije moguće održavati iluziju savršenog povjerenja u sposobnost SAD-a da vraća svoje dugove. Posebno loše izgledaju projekcije za budućnost jer iako se desetljećima govori o javnom dugu SAD-a, malo do nimalo napravilo se po tom pitanju.

Situacija je najgora u povijesti i postat će još gora. Objektivno SAD ne zaslužuje ni ocjenu razine ispod savršene, osim kada se uzme u obzir da kontrolira glavnu svjetsku valutu dolar.

Upravo jer je bilo očekivano, tržišta nisu pretjerano burno reagirala na rušenje kreditnog rejtinga SAD-a. Problemi se nagomilavaju već desetljećima i unatoč ograničenjima koja postoje na zaduživanje, kao što je zakonom propisan plafon zaduživanja, dug se samo nagomilava.

Ne može se okriviti isključivo neka određena administracija u Washingtonu. Prvo rušenje savršenog kreditnog rejtinga u povijesti dogodilo se za vrijeme mandata demokratskog predsjednika Baracka Obame, drugo za vrijeme demokrata Joea Bidena, a sadašnje dolazi na početku drugog mandata Donalda Trumpa. U tom razdoblju nitko nije ozbiljnije pokušao ograničiti rast javnog duga, a inicijative koje su postojale bile su primarno kozmetičke prirode.

Alarmantni rast i visinu javnog duga primarno se koristilo u političkim obračunima između demokrata i republikanaca. Plafon zaduživanja, uveden prvi put 1917., postao je gotovo besmislen s obzirom na to koliko se puta probijao. Samo u vrijeme dok je u Bijeloj kući sjedio republikanac Ronald Reagan (dva mandata) plafon zaduživanja povećavan je više od 15 puta. Postupno je nastala situacija da se svake godine glasovalo o povećavanju gornje granice zaduživanja, u nekim godinama i dva puta.

Ministarstvo financija SAD-a Treasury je nekoliko puta moralo uvoditi izvanredne mjere za nastavak otplate duga i servisiranje ostalih obaveza dok se nije ispregovaralo povećanje plafona zaduživanja.

Dostizanje plafona zaduživanja standardno rezultira zaoštravanjem političke situacije u kojoj oporba pokušava dobiti političke ustupke i naštetiti reputaciji trenutne administracije u Washingtonu. Naime, i Senat i Predstavnički dom moraju odobriti podizanje, a jedan od njih često kontrolira oporba.

Dok se dvije strane ne dogovore, najčešće pregovorima vladajućih s oporbom oko zahtjeva oporbe u zamjenu za glasove, Treasury provodi privremene mjere za plaćanje dospjelih obaveza SAD-a, među ostalim kamate na javni dug. Neplaćanje kamata na javni dug bilo bi zapravo objava bankrota.

Ta se situacija zadnji put dogodila 2023. i bila direktan povod kreditne agencije Fitch da smanji kreditni rejting SAD-a sa savršenog AAA na razinu niže AA+. Ove godine događa se ista stvar, na što je već u siječnju upozorila tadašnja ministrica financija Janet Yellen u svom obraćanju Kongresu.

Trenutačni ministar financija SAD-a Scott Bessent je 9. svibnja ponovio upozorenje svoje prethodnice, uz procjenu da će plafon zaduživanja biti dosegnut tijekom kolovoza, kada Kongres ne zasjeda, i pozvao ih da povećaju gornju granicu zaduživanja do srpnja.

"Neuspjeh u suspenziji ili povećanju limita duga izazvao bi kaos u našem financijskom sustavu i umanjio američku sigurnost i globalni vodeći položaj", upozorio je Bessent u pismu upućenom vođama demokrata i republikanaca u Senatu i Predstavničkom domu.

Department of the Treasury

SAD svake godine potroši više nego što prikupi porezima

Problem javnog duga SAD-a može se jednostavno ilustrirati s nekoliko jednostavnih činjenica. U fiskalnoj godini 2025. (koja kalendarski počinje u listopadu 2024.) savezna je vlast prikupila 3,11 bilijuna dolara prihoda do kraja travnja ove godine. Istodobno su troškovi iznosili 4,16 bilijuna dolara. To praktički znači već bilijun dolara novog duga, a tek je sredina fiskalne godine. Za usporedbu, cijelu fiskalnu 2024. deficit (višak rashoda nad prihodima) iznosio je 1,83 bilijuna dolara, što je 0,13 bilijuna više nego prethodne fiskalne godine. To znači da se potreba za zaduživanjem povećava.

Dug se koristio za rješavanje problema

Ukupni savezni dug SAD-a prešao je 36 bilijuna dolara, više od 123 posto BDP-a. Time je SAD jedna od najzaduženijih država na svijetu, daleko više zadužen nego države koje imaju savršene kreditne rejtinge.

Trenutna razina duga u odnosu na BDP najveća je u povijesti, veća nego za vrijeme Drugog svjetskog rata. Iz današnje perspektive neobično je da je u 21. stoljeće SAD ušao s razinom zaduženosti manjom od 60 posto BDP-a i da se tada nalazio u višegodišnjom trendu pada zaduženosti.

Situacija je eskalirala 2008., nakon koje je SAD počeo nagomilavati javni dug i s njim financirati izlazak iz krize. Do 2014. dug je prešao 100 posto BDP-a, 34 postotna boda više nego 2008.

Taman kada se situacija počela stabilizirati i zaduženost sporije rasti došla je pandemija COVID-19. Javni dug naglo je narastao za 19 postotnih bodova. Samo od kraja rujna 2019. do kraja rujna 2021. javni je dug narastao za 5,71 bilijun dolara izraženo u tečaju dolara iz 2024.

Opijeni jeftinim novcem

Veliki rast zaduživanja omogućile su povijesno niske kamatne stope na dug, koje su početkom 2009. pale ispod tri posto i ispod te razine ostale sve do zadnjeg kvartala 2023. Upravo to razdoblje "jeftinog novca" stvorilo je iluziju da se država može vječno zaduživati i lako vraćati taj dug.

Naravno, razdoblje jeftinog novca nije nastalo samo od sebe. Fed je za vrijeme velike financijske krize spustio referentnu kamatnu stopu na razine koje su jedva bile iznad nule, u neki trenucima do samo 0,07 posto. Stoga je Fed direktno omogućio SAD-u da dosegne razine duga veće nego usred Drugog svjetskog rata. U to vrijeme to nije bilo problem jer je otplata toga duga upravo zbog niskih kamata bila jeftina.

Ta situacija odgovarala je i poslovnom sektoru i stanovništvu. Država je mogla neprestano širiti socijalna prava koja su se financirala deficitarnom potrošnjom, a kompanije su se mogle jeftino zaduživati na tržištu.

Računi došli na naplatu

No nakon pandemije pojavila se visoka inflacija i Fed je morao povećavati referentnu kamatnu stopu kako bi se borio protiv nje. U vrijeme pandemije troškovi države naglo su narasli kako bi se usred lockdowna održala kakva-takva ekonomska aktivnost (rast omjera duga i BDP-a sa 107 posto 2019. na 126 posto 2020.).

Iako je Fed kasno priznao problem s inflacijom i sporo reagirao, rast je zaustavljen. Cijena toga bilo je povećavanje kamatnih stopa, među ostalim i na zaduživanje države.

Trošak otplate kamata naglo je narastao od druge polovice 2020. do početka 2025. Anualizirano je u prva tri mjeseca 2025. trošak plaćanja kamata na dug iznosio 1,1 bilijun dolara, oko 600 milijardi dolara više nego u drugoj polovici 2020.

Amerikanci plaćaju poreze kako bi platili kamate na dug

Milijarde su možda apstraktan pojam. Može se prikazati i ovako: otprilike svaki osmi dolar poreza koji se plati u SAD-u troši se na otplatu duga. Trenutačno je trošak plaćanja kamata na javni dug SAD-u drugi najveći trošak u saveznom proračunu. 14 posto troškova proračuna plaćanje je kamata, više nego zdravstvo, Medicare i vojska. Doslovno je trošak kamata na dug veći nego trošak održavanja najveće vojne sile na planetu s nekoliko stotina baza diljem svijeta i flotama koje su toliko velike da mogu samostalno djelovati u bilo kojem dijelu planeta.

Problem postaje sve veći

Navedeni podaci su svakako šokantni, ali su tek uvod u problem. Sve administracije u Washingtonu izbjegavaju smanjivanje proračunskih rashoda jer bi to bilo politički jako štetno. Prebacivanje loptice na sljedeću administraciju i nagomilavanje duga već je gotovo dva desetljeća norma koja se održava unatoč brojnim upozorenjima da se to ne može nastaviti vječno.

I Donald Trump nastavlja tradiciju izbjegavanja problema. Njegovo je rješenje, umjesto smanjivanja rashoda, primarno socijalnih prava, uvesti carine i financirati javnu potrošnju SAD-a prihodima od carina. To je i javno priznao.

No carine ni izbliza ne mogu zatvoriti proračunsku rupu. Trumpa bi više trebao zabrinjavati proračunski nego trgovinski deficit. Rješavanje problema prevelikih troškova i nagomilanog javnog duga SAD-a politički je puno riskantnije od carina. Ubrzo dolazi trenutak kada će se opet morati pregovarati o povećanju plafona zaduživanja, a to će Trumpu naštetiti više od kaosa koji je stvorio po pitanju carina.