Ekonomski rast SAD-a zapanjujuć je s obzirom na već dostignutu razinu. Dok ostale visoko razvijene države svijeta ne uspijevaju ostvariti ni godišnju stopu rasta BDP-a od jedan posto, SAD je 2024. završio s godišnjom stopom rasta gospodarstva od gotovo tri posto.
Razlika u stopama rasta između SAD-a i većine ostalih razvijenih država nije novijeg datuma. Japan ekonomski stagnira još od 1990-ih, a EU je počela zaostajati za SAD-om nakon krize 2008. godine.
Američke korporacije danas vrijede daleko više od kompanija iz EU, demografski problemi SAD-a daleko su manji nego Japanu, a privlači najviše talentiranih i visokoobrazovanih pojedinaca od bilo koje države na svijetu. Ali nad tim uspjesima prijeteći visi uteg javnog duga, koji je veći nego što je bio na vrhuncu Drugog svjetskog rata.
Čitaj više
Fed opet snizio kamate, ali i najavio manji broj rezova dogodine
Fed u srijedu srezao referentnu kamatnu stopu treći put zaredom, ali i smanjio očekivani broj rezova u 2025. godini.
19.12.2024
Trump bi mogao zabiti zadnji čavao u lijes globalizacije. Koliko će stradati Hrvatska?
Niz šokova zadnjih godina poremetio je svjetske trgovinske tokove, zbog čega se obrasci globalizacije mijenjaju.
06.12.2024
Od Hrvatske u regiji zaduženija samo Slovenija, ali dug plaćamo lakše od Srbije
Hrvatska ima najveći kreditni rejting u povijesti, koliko joj je teško plaćati javni dug i kakva je u usporedbi s državama Adria regije?
03.12.2024
Pitanje visine javnog duga je povijesno osjetljiva politička i ekonomska tema u SAD-u, ali sudeći po njegovom rastu posljednjih godina nedostaje politička volja da se stavi pod kontrolu.
Doduše o njemu se još uvijek žustro raspravlja kada dosegne zakonski "plafon zaduživanja" (eng. debt ceiling), tj. maksimalnu razinu do koje smije rasti, ali osim političkog prepucavanja i mobilizacije biračkog tijela ni jedna politička strana, ni demokrati ni republikanci, ne nudi održiv dugoročni program njegove kontrole.
Tako je visina saveznog javnog duga, nakon duge povijesti kao jedne od glavnih ekonomsko-političkih preokupacija u SAD-u, postala samo tema politiziranja na koju se ne nude nikakvi odgovori.
Plafoni zaduživanja su postali beskorisni
U konačnici svi pregovori o plafonu zaduživanja završe time da se jednostavno postavi nova, veća granica ukupnog federalnog duga. U procesu pregovaranja oko nove razine se ispregovaraju samo simbolične izmjene u fiskalnoj politici SAD-a, a nezaustavljivi marš velike lavine duga se ne usporava.
Uskoro će SAD doseći novi plafon zaduživanja (eng. debt ceiling), vjerojatno već sredinom ili krajem siječnja ove godine. Ministrica financija SAD-a Janet Yellen je već to najavila Kongresu, u kojem oba doma kontroliraju republikanci.
Republikanci već duže vremena nisu toliko fiskalno konzervativni koliko su bili (bar deklarativno), a s obzirom na to da Donald Trump službeno ulazi u Bijelu kuću 20. siječnja gotovo je sigurno da neće raditi probleme oko novog podizanja plafona zaduživanja.
U međuvremenu će svaki građanin SAD-a koji plaća savezne poreze svaki deseti dolar "gubiti" na otplatu kamata na javni dug, a uskoro bi to moglo narasti na svaki sedmi dolar, pa i više.
Jednostavno rečeno, SAD nastavlja trošiti više nego što zarađuje, minus u federalnom proračunu je iz godine u godinu sve veći, omjer dug i BDP-a je veći nego na vrhuncu Drugog svjetskog rata, a za koju godinu će SAD više trošiti za plaćanje kamata na javni dug nego na svoju golemu i globalno prisutnu vojsku.
Ogromna zaduženost SAD-a
Trenutačni javni dug SAD-a je veći od 36.1 bilijuna dolara. Koliko brzo dug raste jasno je iz podatka da je još 2019. iznosio 28 bilijuna dolara, 2014. 23,6 bilijuna, a 2009. 17.4 bilijuna. Većinu ukupnog duga je SAD nakupio u zadnjih 15-ak godina.
Dio tog duga je tzv. "intragovernmental debt", tj. dug jednih državnih institucija prema drugim državni institucijama. Uglavnom se odnosi na dug prema javnim zdravstvenim i mirovinskim fondovima, Medicare i Social Security Trust Fund. 7,3 bilijuna od 36,1 bilijuna dolara duga se odnosi na to.
Ostatak duga je prema privatnim investitorima, od čega značajan dio drže strane države. Japan drži 1,1 bilijuna dolara duga SAD-a, Kina 816 milijardi dolara, U.K. 679 milijardi dolara, Luksemburg 371 milijardi dolara, Kanada 336 milijardi dolara itd.
Razina zaduženosti postaje jasnija kada se stavi u odnos s brojem stanovnika. Svaki stanovnik SAD-a figurativno duguje oko 107 tisuća dolara preko savezne razine vlasti, a dodatnih četiri tisuće dolara preko saveznih država i 7400 dolara preko lokalnih vlasti.
Situacija je sve gora
Rashodi saveznog proračuna SAD-a rastu brže od prihoda, unatoč relativno snažnom ekonomskom rastu. U trenutačnoj fiskalnoj godini 2025. prihod je do sada iznosio 629 milijardi dolara, 50 milijardi manje nego u istom periodu prošle fiskalne godine, a rashodi iznose 1253 milijarde dolara, 94 milijarde više nego u istom periodu prošle fiskalne godine.
Iako Social Security (uglavnom mirovine), Medicaid (praktički javno financiranje zdravstvenog osiguranja) i vojska čine većinu troškova saveznog proračuna SAD-a, trošak otplate kamata na dug čini više od 10 posto.
Uskoro će trošak otplate kamata na javni dug SAD-a biti veći nego trošak održavanja goleme i globalno prisutne vojne sile SAD-a. To je izgledno ne samo zbog nastavka zaduživanja nego i zbog sve veće prosječne kamate na dug koju SAD-a plaća, koja trenutačno iznosi oko 3.32 posto, a 2019. je iznosila 2.49 posto.
Samo od nedavnog početka ove fiskalne godine, koji je bio u listopadu, je akumuliran dodatni deficit od 624 milijarde dolara, čak 244 milijarde dolara nego u istom razdoblju prijašnje fiskalne godine.
Koja je uloga dolara?
Ono što SAD-u omogućuje da drži toliko veliki dug, puno veći nego usporedive države s istim kreditnim rejtingom, je snaga dolara. Iako postoje neke naznake da dominacija dolara posustaje, vrijeme kada će prestati biti glavna svjetska valuta je još daleko.
Dolar omogućuje SAD-u da na neki način živi iznad svojih mogućnosti, a time i održava ekonomski rast u drugim državama. Sad je najveći kupac tj. uvoznik na svijetu, a o izvozu proizvoda u njega ovise i Kina i EU.
Onog trenutka kada se SAD prestane zaduživat past će i uvoz. to je loša vijest za one države koje u SAD više izvoze nego iz njega uvoze, a to su skoro sve države na svijetu, posebno Kina, EU, Japan, Meksiko itd.
Ali u konačnici se dug mora platiti. Kreditna agencija S&P je još 2011. smanjila kreditni rejting SAD-a s AAA (najbolji) na AA+, a kreditna agencija Fitch je isto napravila 2023. S obzirom na omjer duga i BDP-a, trošak servisiranja duga (kamata na dug) i ostale pokazatelje, SAD bi zapravo trebao imati i manje ocjene, ali ga "spašava" dolar.
Situacija postaje sve gora, a politička cijena smanjenja javnog duga sve veća. Da bi se smanjila razina zaduživanja i deficit potrebno je rezati brojne javne programe, zdravstvo i druge troškove o kojima ovise milijuni građana SAD-a. Nitko do sada nije bio spreman preuzeti toliki politički rizik.
Druga opcija je povećanje poreza, ali s obzirom na to da porezima neskloni republikanci drže praktički cijelu vlast na federalnoj razini, to nije izvjesno. Po svemu sudeći problem se neće riješiti sve dok ne postane neodrživ, a to će biti puno bolnije nego da se reagiralo na vrijeme.