Kina je već trebala postati najveće gospodarstvo svijeta, hoće li ikada preteći SAD?

Jedna od najvećih promjena u svijetu koja se događala u 21. stoljeću je ekonomski uspon Kine. Krajem prošlog stoljeća je malo tko smatrao da bi Kina mogla postati druga najveća ekonomija na svijetu, najveći svjetski izvoznik i jedan od glavnih geopolitičkih igrača.

Uspon Kine priča je o napuštanju ideoloških zabluda, pragmatizmu, ali i otporu komunističkih vlasti prema političkim promjenama. "Nije važno je li mačka crna ili bijela, sve dok lovi miševe", skraćeno je svoju filozofiju sažeo Deng Xiaoping, čovjek koji je inicirao ekonomske reforme prihvaćanja kapitalističkih institucija u najmnogoljudnijoj komunističkoj državi.

Nekada je postojala iluzija kod intelektualaca na Zapadu da će Kina nakon ekonomske liberalizacije provesti i političku liberalizaciju. To se nije dogodilo i sve su manje šanse da će se dogoditi. Ali ekonomska liberalizacija i uvođenje kapitalističkih elemenata u komunistički politički sustav višestruko se isplatilo.

Kina je od države koja je cijelo 20. stoljeće provela gladujući ili na rubu gladi postala velesila, vojna i ekonomska. Doduše stanovništvo još uvijek živi pod puno većim političkim restrikcijama i s manje slobode nego na Zapadu, ali to je mala cijena za platiti rapidni rast standarda.

Tek oko dva desetljeća su joj bila potrebna da od periferije svijeta, ne puno naprednije od Afrike, postane jedan od svjetskih ekonomskih predvodnika. Nezamislivo do povijesno relativno nedavno, ali već godinama brojni analitičari predviđaju da će Kina postati veće gospodarstvo od SAD-a, gledano prema nominalnom BDP-u.

Depositphotos

Ona je već veća kada se BDP korigira za razliku u cijenama (PPP). Iako taj pristup ima svoju primjenu, manjkav je iz nekoliko razloga. Pretpostavlja istu košaricu dobara u svim državama na svijetu, što je potpuno neutemeljeno. Primjerice, u državama srednje razine razvoja veći dio troškova odlazi na hranu nego u bogatim državama.

PPP ne uračunava ni razlike u kvaliteti između proizvoda, ignorira transportne troškove i trgovinske barijere. Zbog brojnih problema većina ekonomista i svjetskih institucija smatra mjerenje BDP-a po tržišnim cijenama (nominalno) puno boljim pokazateljem relativne ekonomske snage države od BDP-a (PPP).

Neispunjeno proročanstvo

Brojni analitičari, svjetske financijske institucije, konzultantske kuće, investicijski fondovi i drugi su zadnjih nekoliko godina predviđali da će nominalni BDP Kine biti veći nego nominalni BDP SAD-a.

Bloomberg/AFP/Getty Images

Prema nekima se to već trebalo dogoditi, ali prema podacima Svjetske banke nominalni BDP SAD-a je prema tečaju dolara iz 2015. godine iznosio 22,06 bilijuna dolara u 2023. godini, a Kine 17,8 bilijuna dolara.

Predviđanja o usponu Kine na prvo mjesto po veličini gospodarstva, zamjenjujući pri tom SAD, nije nedostajalo. Među onima koji su to predviđali su i neke od vodećih svjetskih institucija, poput Goldman Sachsa, PricewaterhouseCoopersa (PwC), The Economista i OECD-a.

Prema nekim prognozama to se već trebalo dogoditi, dok se prema drugima to očekuje kroz koju godinu, ali kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve jasnije da je optimizam vezan za gospodarstvo Kine preuveličan. Većina najnovijih prognoza odgađa "pretjecanje" za još nekoliko desetljeća, a neke smatraju da se to neće nikada dogoditi.

Sve veći dug za sve manji rast

Razlog revidiranja (pre)optimističnih prognoza vidi se iz prikaza kretanja godišnjeg rasta BDP-a Kine. Godine rasta od 10-ak posto i više davna su prošlost. Zadnja takva je bila 2010. godina, kada je ostvaren rast BDP-a od 9,6 posto. Otad godišnji rast BDP-a stabilno usporava, a 2024. se spustio na 4,8 posto.

I dalje je riječ o relativno visokim stopama, ali ih treba staviti u kontekst. Naime, javni dug Kine strelovito se povećao u posljednjih deset godina, s manje od 40 posto BDP-a na trenutačnih 90-ak posto BDP-a (točni podaci za 2024. još nisu objavljeni).

Bloomberg

Unatoč snažnom rastu, Kina se još ne može mjeriti s razvijenim državama glede BDP-a po stanovniku. U tom pokazatelju je tek nedavno prešla Srbiju i Argentinu, a još zaostaje za Meksikom i Turskom.

To znači da je Kina sve više zadužuje da bi održavala sve manje stope ekonomskog rasta, a još nije postala bogata.

Javni dug je problem koji pokazuje da je Kina postala podjednako zadužena kao eurozona, zaduženija od EU-a i približava se razini zaduženosti SAD-a (120 posto BDP-a). Drugi dio problema je privatni dug, tj. drug građana i nefinancijskih kompanija.

Stanovnici i kompanije visoko zaduženiji

S privatnim dugom od 205,1 posto BDP-a, stanovništvo i kompanije u Kini daleko su zaduženije nego stanovništvo i kompanije u SAD-u (150,1 posto) i Eurozoni (148,1 posto).

Početkom 21. stoljeća privatni dug u Kini bio je daleko manji nego u SAD-u i EU-u, ali se to sasvim promijenilo već do 2019. godine. Nakon pandemije COVID-19 razlika se povećala na štetu Kine, jer su se kućanstva i kompanije u SAD-u i eurozoni razduživali, a u Kini nastavili zaduživati.

Ubrzo će ukupni dug Kine, odnosno javni i privatni biti veći od 300 posto, što je riječ o razini koja nije zabilježena nigdje nikada u povijesti. Zapravo se to vjerojatno već i dogodilo, jer se u podacima MMF-a navodi da sav javni dug Kine nije prijavljen i vjerojatno je veći od 90 posto BDP-a.

Brže opadanja rasta BDP-a nego što se to očekivalo i visoko zaduživanje da bi se održale te stope su razlozi zašto su se prognoze otprije desetak i više godina pokazale toliko krivima.

Demografska katastrofa ograničava rast

Što se tiče pitanja hoće li ikada Kina prestići ukupni nominalni BDP SAD-a, postoji dobar razlog zbog čega mnogi analitičari smatraju da se to neće nikada dogoditi. Razlog je katastrofalna demografska situacija u Kini.

Na toliko davno, još 2016. godine, Kina je imala 16,6 milijuna novorođenih. To je 2023. palo na tek devet milijuna novorođenih, a za 2024. se prognozira kako je broj rođenih pao ispod devet milijuna. To znači da bi se od 2016. do 2026. godine broj rođenih u Kini mogao prepoloviti.

Dugoročne implikacije toga su sve veći udio starog stanovništva i sve manji udio mladih. Pad ukupnog broja stanovnika je već počeo.

Bloomberg

Jedna od prvih mjera koje je Kina uvela da bi spriječila takav scenarij je ukidanje politike jednog djeteta, ali to nije imalo većih učinaka na oporavak broja rođenih. Druga mjera je počela 2024. godine, a to je podizanje dobi za umirovljenje.

Kina je novi Japan?

Analitičari situaciju u kojoj se nalazi Kina uspoređuju sa situacijom u kakvoj se nalazi Japan. Smatra se da su trenutačni problemi samo uvertira za nadolazeće probleme koji će biti slični problemima kroz koje je prolazio i prolazi Japan.

U prvom redu je to rapidno starenje stanovništva i smanjivanje radne snage zbog premalog broja mladih radnika koji mijenjaju stare radnike koji odlaze u mirovinu. Japan je također svoj ekonomski uzlet u drugoj polovici 20. stoljeća temeljio na izvozu.

Bloomberg

Dodatna sličnost je manjak potrošnje, koji dovodi do deflacije. Kina već sada počinje imati probleme s tom pojavom, a situaciju nisu popravili ni izdašni državni poticaji uvođeni tijekom 2024. godine, koji su odgovorni za nastavak rasta javnog duga. Razlika je u tome što je Japan počeo stagnirati kada se već obogatio, a Kina se još nije obogatila.

Usporavanje Kine nije dobra vijest ni za SAD ni za EU

Iako je situacija još relativno dobra, jer rast BDP-a od 4,8 posto nije mali, strukturni problemi Kine se sve više naziru. Usporavanje rasta je već toliko veliko da su se predviđanja promijenila od "Kina će ubrzo prestići SAD" u "Kina možda nikada neće prestići SAD".

Neki važni sektori, poput nekretninskog, već pokazuju znakove pucanja. Zadnje četiri godine su obilježila neplaćanja duga velikih nekretninskih kompanija u Kini i bankroti. Država je odgovorila širokim mjerama poticanja i spašavanja nekretninskog sektora, što je još jedan razlog rasta javnog duga.

Bloomberg

Kina vjerojatno neće propasti. Prevelika je i prevažna za svijet da bi se to dogodilo. Tako što ne bi odgovaralo ni SAD-u ni EU-u. Ali sve oštrije zaoštravanje trgovinskih odnosa s SAD-om i EU-om može dovesti do bržeg pada Kine, jer za razliku od njihovih ekonomija njeno primarno ovisi izvozu.

Kako godine prolaze, tako je vjerojatnost da Kina postane najveće gospodarstvo na svijetu sve manja, ali to nije dokaz neispunjenog potencijala, jer je Kina zadnjih desetljeća napravila impresivne stvari, nego ispuhivanja ekonomskog modela na kojem je temeljila svoj dosadašnji rast.