Kucamo li na vrata trećeg svjetskog rata?

Geopolitička slika svijeta stubokom se mijenja, a te promjene nikako ne mirišu dobro za Europu. Rat u Ukrajini uskoro bi čelnike Europske unije (EU) i NATO pakta mogao prisiliti da skinu rukavice i uđu u otvoreni sukob s Rusijom, a to bi vrlo bi lako moglo eskalirati u globalni rat.

Porazgovarali smo sa stručnjacima o tome što nas čeka u 2025. i kako će se globalne turbulencije odraziti na Hrvatsku i regiju.

Trumpove prijetnje

Reizbor Donalda Trumpa u Americi definitivno je jedna od glavnih silnica koje će oblikovati promjene u globalnoj geopolitici. U predizbornoj kampanji prijetio je trgovinskim ograničenjima Europi i Kini, obrušavao se i na NATO, svega je tu bilo.

Politički konzultant Domagoj Juričić misli da su Trumpove predizborne poruke bile usmjerene prvenstveno na njegova glasače koji žele vidjeti Ameriku kao dominantnu i samostalnu silu, ali da se stvarnost upravljanja razlikuje od predizborne retorike.

"Trump će svakako nastaviti s pritiscima na Kinu kroz trgovinske restrikcije i moguće tehnološke sankcije, ali to neće biti potpuni ekonomski razlaz s Pekingom. Njegov pristup vjerojatno će biti 'maksimalni pritisak', ciljajući na ustupke koji bi koristili američkim interesima. S druge strane, prema Europi će nastaviti pokazivati nezadovoljstvo, osobito prema Bruxellesu. Radije će tražiti bilateralne sugovornike unutar EU-a. No njegova politika neće nužno biti destruktivna – više se radi o strategiji iznuđivanja bolje pozicije za SAD u transatlantskim odnosima. Njemu ne treba EU jača od SAD-a, ali mu svakako ne odgovara ni slaba EU", smatra Juričić.

Domagoj Juričić | Pixsell

Profesor na Fakultetu političkih znanosti Tihomir Cipek prijetnje Kini vidi kao klasični pokušaj političke, odnosno ekonomske kontrole.

"SAD tu politiku ne može provoditi na svjetskom tržištu pomoću globalizacije jer su u tom dijelu loše prošli. Zapravo im se globalizacija vratila kao neka vrsta bumeranga u glavu jer su se tu Kinezi pokazali sposobnijima i vještijima. Sada se preko saveza s Australijom, Japanom i Južnom Korejom očito pokušava okružiti Kinu i početi je kontrolirati", pojašnjava.

Sila boga ne moli

Dodaje kako Amerikanci imaju projekciju novog NATO-a, neke vrste pakta koji bi obuhvaćao taj dio svijeta i naglašava kako je u tom pokušaju vojne kontrole sukob neminovan.

"Teško je reći hoće li se to pretvoriti u oružani sukob. Imamo intenciju da se u Japanu čak mijenja i Ustav pa tu treba gledati i njihove unutarnje sukobe jer se deklariraju kao zemlja mira, sad se političkim previranjima pokušava na to utjecati", izjavio je Cipek.

Tihomir Cipek | Pixsell

Novoizabrani američki predsjednik posljednjih dana je otišao još korak dalje pa prijeti pripajanjem Grenlanda i Kanade SAD-u, kao i preuzimanjem kontrole nad Panamskim kanalom. Sve nekako miriše na već viđene anschlusse i širenje lebensrauma pa smo Cipeka priupitali kako on gleda na Trumpove teritorijalne pretenzije.

Odgovara da je to klasičan oblik političkog pritiska kako bi se došlo do ekonomskih ustupaka i svojevrsno stvaranje geopolitičke "sile mora". Grenland se tu odlično uklapa jer je odskočna daska prema sjevernoj Europi, a naročito prema Arktiku koji se već godinama spominje kao slijedeći veliki plijen globalnih velesila. Naravno, ne škodi što je bogat i resursima, kao i Kanada.

"Uvijek je interes geopolitičkih sila bilo širenje", ističe Cipek.

EU pod stolom

Gdje je u novoj globalnoj geopolitičkoj konstelaciji EU, to smo pitali smo naše sugovornike i dobili poprilično depresivne odgovore.

"Kada se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom", izjava je koja se pripisuje hrvatskom političaru Vladku Mačeku, a aktualna je još i danas. Ima li EU mjesto za globalnim stolom ili se mora kriti ispod njega dok Amerikanci, Kinezi i Rusi vode glavnu riječ.  

Cipek ističe da je Europska unija postala sporedan faktor globalne politike jer se njome upravlja preko NATO pakta i SAD-a. "Unija nema niti jednog političara niti političara koji ima ideju, a sve i da je ima, pitanje je bi li imao političku moć suprotstaviti se interesima američkih korporacija, a samim time i interesima američke vanjske politike", naglašava.

Juričić Uniju opisuje kao ekonomskog i političkog diva s glinenim nogama, odnosno ekonomski prostor sa snagom kontinenta, ali političkom snagom otoka.

Europa snosi najveće geopolitičke posljedice rata u Ukrajini | Bloomberg

"S jedne strane, EU pokušava očuvati jedinstvo svojih članica i zaštititi industrije koje su nekoć bile pokretači europskog rasta, poput automobilske industrije. S druge strane, suočena je s globalnom konkurencijom koja djeluje daleko brže i agresivnije, pogotovo iz Kine i SAD-a", apostrofira Juričić i dodaje kako europske političke i ekonomske mjere više nalikuju privremenom rješenju nego strategiji koja bi mogla značajnije promijeniti smjer.

Dakle, iako je još uvijek važan dio svijeta, Europa geopolitički sve više tone u irelevantnost i izolaciju.

Cipek smatra da je to, između ostalog, bio i jedan od ciljeva rata u Ukrajini, da se Europa odvoji od Rusije. Naglašava kako Rusi unatoč ratu ne žele u potpunosti pokidati odnose s Europom, a na naše pitanje postoji li nada da se u nekom čudnovatom scenariju zbliže EU i Rusija kako bi ojačale globalno, Cipek odgovara da ima naznaka da se krene u tom smjeru.

Elon Musk i Donald Trump | Bloomberg Mercury

"Sigurno je to netko pomislio, Njemački socijaldemokrati su se pokušali autonomnije postaviti i nije slučajno da su političari poput Viktora Orbana i Giorgije Meloni među prvim osobama koje je Trump primio. Vidimo da Elon Musk podržava AfD pa izgleda da se Amerikanci još više trude da u Europi nađu neke nove saveznike, a to je ujedno i poruka starim saveznicima, poput njemačkih zelenih, da paze što rade i da ih nastave slušati", pojašnjava Cipek.

Rat ili mir

Čini se da i EU, kao i Japan, moraju donijeti odluku jesu li zajednice orijentirane na mir ili od toga treba odustati.

"Paradoksalno je da zagovaranje rata, koji je nekako rodno mjesto radikalne desnice, postaje ideja liberalnog centra. Čuda se događaju, demokršćani i zeleni su odjednom za rat kao jedino rješenje. Europski odgovor na rat je još rata i ne mislim da to vodi ičem dobrom", poručuje Cipek i dodaje kako se ipak sve glasnije čuju glasovi koji se tome protive jer Europa u tom sukobu izrazito loše prolazi.

"Možda bi bilo dobro da se vratimo Kantu koji je rekao da je najveće političko dobro – mir", naglašava Cipek.

Brak Rusije i Kine postaje sve čvršći

Dok se Europa nećka oko donošenja odluke o tome je li joj draži rat ili mir, konačni sud o tome bi mogla ubrzati Rusija.

Naime, Cipek ističe da se vojnim sukobima zemlje iscrpljuju ekonomski. Navodi tu primjer SSSR-a koji je kolabirao nakon višedesetljetne utrke u naoružanju tijekom Hladnog rata. Sada se isto događa Rusiji Vladimira Putina koju sve više gospodarski pogađa rat u Ukrajini.

Rat u Ukrajini bit će katalizator geopolitičkih događanja | Depositphotos

To pomno promatraju Kinezi koji moraju paziti na zdravlje Ruse jer su im oni prirodni partneri u sukobu s SAD-om. Dakle, kako god se Europa na kraju okrenula, Rusija i Kina su osuđene na geopolitički brak i tu popuštanja nema. Možemo li onda opet očekivati hladnoratovsku podjelu na istok i zapad?

"Kina ne može dozvoliti poraz Rusije, to je jasno. Ako se situacija zaoštri, Kinezi će vjerojatno poslati par milijuna 'dobrovoljaca', kao što je nedavno učinila i Sjeverna Koreja. To su gadne geopolitičke i igre i definitivno ulazimo u neko novo vrijeme u kojem stare paradigme ne funkcioniraju", upozorava Cipek.

Kucamo na vrata Trećeg svjetskog rata

Znači li to da nam prijeti mogućnost početka trećeg svjetskog rata, pitamo ga.

"Sigurno da ta opasnost postoji. Idućih godinu dana bit će odlučujući po tom pitanju. Mislim da će Ukrajina ostati bez relevantnog broja vojnika da bi se mogla oduprijeti Rusima i onda će se postaviti pitanje treba li NATO slati svoju vojsku. Sad se priča o raznim opcijama, slanju nekoliko stotina tisuća vojnika za uspostavu tampon zone pa se od tog odustane kad se vidi gdje bi to moglo odvesti. Jesen ove godine će biti ključna za razrješenje tog sukoba, a onda će se to odraziti i na širu geopolitičku sliku", sumira Cipek.

Gdje smo tu mi?

Kako je naša regija poznata kao "bure baruta" iz kojeg su već počinjali veliki svjetski ratovi, zanimalo nas je može li tu opet planuti, s obzirom da se na relativno malom prostoru nalazi nekoliko lidera koji su, barem deklarativno, u dobrim odnosima s Rusima, iako su formalno dio zapadnog svijeta i EU-a.

Cipek ističe kako ni sama EU unutar sebe nema konzistentne politike, a kao primjer navodi da pet članica Unije ne priznaje Kosovo i nema usklađen odnos prema ratu u Ukrajini. Neke zemlje se zalažu za borbu do samog kraja, a neke predlažu da se razmisli o daljnjem tijeku tog sukoba. U tu neodlučnost se uklapa i Hrvatska, a najbolji primjer je tinjajući sukob premijera i predsjednika na tu temu.

Premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović često se javno sukobljavaju po pitanju vanjske politike | Pixsell

"Hrvatska vanjska politika slijedi politiku SAD-a jer vanjske politike EU-a praktički nema", sublimira Cipek.

Juričić, pak, naglašava kako unatoč trenutno dobroj ekonomskoj situaciji trebamo biti pažljivi jer smo jako ovisimo o tržištu EU-a pa ćemo svaki udarac na gospodarstva poput Njemačke ili Italije, koje su naši ključni trgovinski partneri, itekako osjetiti.

"Turizam, koji čini značajan dio našeg BDP-a, također je ranjiv na globalne šokove, bilo da su oni ekonomske ili sigurnosne prirode. Iako je naš rast BDP-a bio na razini onoga kao u Poljskoj i Rumunjskoj, njihov rast temeljen je na proizvodnim investicijama, naš nažalost na turizmu i infrastrukturnim radovima. Moramo pod hitno razviti jasnu industrijsku strategiju kako bismo privukli proizvodne investicije. No, suočavamo se i sa demografskim izazovima, manjkom radne snage. Sve to morat će se pažljivo i orkestrirano adresirati ako želimo uspjeti", zaključuje Juričić.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar