Potrošnja za vojsku značajno se povećala u posljednjih pet godina, neprestano postavljajući nove rekorde na globalnoj razini. Prema podacima Svjetske banke, države su 2023. godine za vojsku izdvojile više od 2,4 bilijuna dolara, od čega su same Sjedinjene Američke Države (SAD) izdvojile gotovo 916 milijardi dolara. Na svjetskoj razini, proračuni za obranu porasli su za 6,8 posto.
Povećana ulaganja u vojnu opremu vidljiva su i u rastu vrijednosti dionica kompanija koje djeluju u vojnom sektoru. Kada ih usporedimo s općim indeksima koji prate dionice svih sektora, možemo primijetiti da su, povijesno gledano, postojali ciklusi u kojima je vojna industrija nadmašila opći tržišni učinak. Te pojave mogu se povezati s geopolitičkim okolnostima određenih razdoblja.
Primjerice, krajem 1980-ih godina pad željezne zavjese doveo je do kraja utrke u naoružanju, što je smanjilo potražnju za oružjem, pa se obrambena industrija morala prilagoditi novoj stvarnosti. Prema procjenama konzultantske kuće PwC, u prvih osam godina nakon pada željezne zavjese 1990. godine nestalo je čak 24 od stotinu najvećih obrambenih kompanija. Vojni proračuni značajno su se smanjili nakon 1987. godine, pa su se kompanije morale boriti za novo tržište ili zatvoriti. To razdoblje također je obilježilo povećano ulaganje u istraživanje i razvoj, posebno kod kompanija iz SAD-a, dok je za europske države bilo karakteristično suradničko partnerstvo. Rezultati te suradnje su, na primjer, borbeni avion Eurofighter Typhoon i fregate klase Horizon.
Novi ciklus rasta pokrenuli su Prvi zaljevski rat, u kojem su Amerikanci i saveznici protjerali iračku vojsku iz Kuvajta, te dugotrajniji vojni sukobi na Balkanu. Nakon 1996. godine interes za obranu i vojnu industriju splasnuo je, a ulagači su novu priliku vidjeli nakon 2000. godine, kada su započeli rat u Afganistanu 2001. i Drugi zaljevski rat 2003. godine. Novi pozitivan ciklus započeo je Arapskim proljećem i ratovima u Siriji, Libiji i Jemenu 2011. godine, a nastavio se razvojem situacije u Ukrajini.
Tijekom razdoblja do 2022. godine, vojna industrija doživjela je kratki zastoj, dijelom zbog pandemije COVID-19 (mnoge kompanije posluju i u civilnom zrakoplovstvu), a negativan signal bio je i povlačenje američkih snaga iz Afganistana. Potpuno novo razdoblje započelo je ruskom invazijom na Ukrajinu, a rezultat geopolitičkih napetosti i povećanih vojnih ulaganja vidljiv je i ove godine.
Zlatno doba obrambene industrije
Povećano naoružavanje u posljednje dvije godine donijelo je znatnu zaradu ulagačima u vojnu industriju, a posebno su se istaknule europske dionice. Prvi razlog su problemi američkih kompanija: Boeing se suočava s kvarovima civilnih zrakoplova, RTX ima probleme s motorima Pratt & Whitney, dok Lockheed Martin ima poteškoća u proizvodnji nove generacije borbenih zrakoplova F-35, a Northrop Grumman se suočava s visokim troškovima razvoja novog strateškog bombardera B-21.
Drugi, dugoročniji razlog je zapostavljenost europske obrambene industrije u prošlosti, koja s novim geopolitičkim napetostima i europskim usmjerenjem prema većoj samodostatnosti dobiva na značaju u odnosu na američke konkurente.
Rheinmetall: Po profitabilnosti od početka rata prednjači njemački Rheinmetall. Osim tenka Leopard i drugih oklopnih vozila, proizvode i artiljerijske projektile. Zbog europskog naoružavanja i isporuka Ukrajini, njihova narudžbe čine prihode za sljedećih pet godina. To se također odrazilo na vrijednost dionica, koja je ove godine porasla za dodatnih 70 posto. Procjene su sada potpuno drugačije nego prije dvije godine, kao i očekivanja. Dok je rast prihoda u prošlosti bio oko tri posto, analitičari za sljedećih pet godina očekuju gotovo 18-postotni godišnji rast i veće marže.
Leonardo: Vrijednost dionica talijanske tvrtke Leonardo porasla je za više od trećine. Poznata je po helikopterima (Slovenija je naručila šest helikoptera u vrijednosti od 188 milijuna eura) i elektroničkim te radarskim sustavima za zrakoplovstvo. Iako je tvrtka manje uključena u rat u Ukrajini, ulagači su nagradili brz rast prihoda i Leonardovo sudjelovanje u europskom naoružavanju. Talijanska tvrtka je, između ostalog, osnovala partnersku kompaniju s njemačkim Rheinmetallom, a rezultat te suradnje bit će nova oklopna vozila za talijansku vojsku.
Saab: Među nešto manjim tvrtkama, preporod doživljava i Saab. Švedski proizvođač poznat je uglavnom po zrakoplovima, ali proizvodi i raketne sustave te vojne brodove. Kako članice NATO-a preferiraju proizvođače unutar vojnog saveza, ulazak Švedske u NATO otvorio je novo poglavlje. Analitičari za naredne godine predviđaju godišnji rast prihoda od 15 posto, dok je prije rata u Ukrajini taj rast bio manji od četiri posto. Ulagači su nagradili potencijal, a vrijednost Saaba ove je godine porasla za 46 posto.
Pet najvećih američkih obrambenih tvrtki
Unatoč svemu, ne smijemo zanemariti ni profite američkih tvrtki. Ako izuzmemo Boeing, pet najvećih američkih obrambenih tvrtki – RTX, Lockheed Martin, General Dynamics, Northrop Grumman i L3Harris, ove su godine dobile oko četvrtine na vrijednosti, pri čemu je RTX bio najuspješniji s gotovo 50-postotnim rastom. Zbog problema s motorima Pratt & Whitney, ulagači su do kraja prošle godine izbjegavali tu dionicu, no dogovor s oštećenim strankama i rast poslovanja pridonijeli su brzom oporavku. RTX, odnosno njegova podružnica Raytheon, također je snažno uključen u rat na Bliskom istoku, jer je s izraelskom tvrtkom Rafael u pozadini izraelskog obrambenog sustava Iron Dome.
Lockheed Martin: Među najprofitabilnijim američkim tvrtkama je Lockheed Martin, čija je dionica ove godine porasla za oko trećine zahvaljujući povećanim isporukama zrakoplova F-35 (taj program čini oko 30 posto prihoda). Tim rastom značajno su porasle i procjene, ali to odražava i očekivanja, budući da je, primjerice, rast prihoda između 2018. i 2023. bio zanemariv, dok se za sljedećih pet godina očekuje šestpostotni odnosno tropostotni godišnji rast prihoda.
AeroVironment: Među američkim tvrtkama, AeroVironment prednjači u očekivanjima analitičara, koji predviđaju najmanje 10-postotni godišnji rast i 20-postotnu EBITDA-u. Visoka očekivanja i visoke procjene rezultat su široke primjene bespilotnih letjelica, a američka tvrtka od početka rata također opskrbljuje Ukrajinu.
Korejske i indijske tvrtke također žele dio kolača
Visoke stope rasta ne ostvaruju samo dionice proizvođača iz zapadnih zemalja, budući da ciklus naoružavanja pruža priliku tvrtkama diljem svijeta.
Hanwha Aerospace: Vrijednost korejske tvrtke Hanwha Aerospace ove je godine porasla za gotovo 160 posto. Tvrtka djeluje u različitim područjima vojne opreme, no posljednjih godina glavni izvor rasta je kopneni program. Hanwha Aerospace postala je najveći izvoznik samohodnih haubica Howitzer. Iako ne želi izravno opskrbljivati Ukrajinu, tvrtka sklapa milijunske ugovore s Poljskom i Rumunjskom. Analitičari su oprezni i za naredne godine očekuju rast prihoda od nešto više od sedam posto, no ulagači su zadovoljni dosadašnjim rezultatima ‒ prihodi su u drugom kvartalu porasli za 46 posto.
Hindustan Aeronautics: Eksponencijalni rast bilježi još jedan azijski proizvođač, Hindustan Aeronautics. Slično kao i indijska vojska, indijski proizvođač dijelova za zrakoplove surađuje s raznim proizvođačima, a proizvodi i motore za ruske tipove zrakoplova. Modernizacija indijske vojske i njezine zračne snage svakako idu na ruku Hindustan Aeronauticsu, a analitičari za sljedeće godine predviđaju rast prihoda od nešto više od 11 posto. Iako su očekivani rezultati skromni s obzirom na visoke procjene, tvrtka ostvaruje visoke marže, a rast cijene dionica dijelom se može pripisati i općem rastu indijskih dionica.
Tri ključna rizika za ulagače1. Suočavanje s jačim protivnicima tehnologiju dovodi u pitanje S obzirom na visoke izdatke za obranu, očekivalo bi se da se naoružanje država povećava, ali podaci pokazuju da se broj tenkova i zrakoplova u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Rusiji i Kini smanjio u posljednja dva desetljeća. Jedina kategorija u kojoj nije došlo do drastičnog smanjenja obujma, a posebno raste u Kini, mornarica je. U ostalim kategorijama došlo je ili dolazi do smjene generacija, što odražava promjenu u načinu ratovanja. Primjer iz prošlosti je početak korištenja krstarećih raketa dugog dometa, što je nakon operacije Pustinjska oluja 1991. uvelike promijenilo način ratovanja. Slično kao rat u Iraku, i rat u Ukrajini donosi promjene u ratovanju, a novo poglavlje otvorila je uporaba bespilotnih letjelica. No jasno je da su Irak i Islamska država bili potpuno drugačiji protivnici od Rusije i potencijalno Kine. Elektroničko ratovanje i ometanje signala predstavljaju izazov već dokazanim vojnim sustavima, a tu je i sposobnost određenih država da fizički intervenira u infrastrukturu koja omogućuje navigaciju najmodernijeg oružja. Ipak, možemo očekivati da će većina novca u narednim godinama biti utrošena na konvencionalnu provjerenu opremu i poboljšanje otpornosti infrastrukture, dok će se napredniji sustavi, poput hipersoničnog oružja, lasera i slično, razvijati kasnije. 2. Važnost političkih odnosa i samodostatnost Ukrajinski rat pokazao je da države još uvijek nisu spremne za veće vojne sukobe te da sama ovisnost o vanjskoj nabavi oružja nije najbolja strategija. Samodostatnost i ulaganje u domaću vojnu industriju bit će važan trend koji treba pratiti. Unatoč tome, uvoz oružja će i dalje biti nužan, pri čemu treba imati na umu da je trgovina oružjem strogo regulirana, osobito kod velikih poslova i najmodernijeg oružja, gdje ključnu ulogu igraju politički odnosi između uvoznika i izvoznika. Kriza u Ukrajini, zbog blizine i straha od eskalacije, pružila je priliku europskim proizvođačima, no pojavili su se i neki novi igrači. Primjerice, u Ukrajini je to postala Turska, a na ruskoj strani Iran. Slično tome, u Južnoj Americi kod uvoznika, poput Gvajane, vidimo prisutnost SAD-a, dok je Venezuela povezana s Kinom i Iranom. I u budućim potencijalnim vojnim sukobima možemo očekivati da će se zemlje uvoznice oslanjati prvenstveno na uvoz iz političkih saveznika, pri čemu će i lokacija igrati važnu ulogu. Osim Europe, koja će se vjerojatno sve više oslanjati na domaće proizvođače, možemo očekivati veću aktivnost i na Bliskom istoku, u Indiji, kao i u drugim susjednim zemljama Kine, uključujući Tajvan. Glavni dobavljači u takvim slučajevima bit će prvenstveno proizvođači iz SAD-a i Francuske, a sve važniju ulogu mogli bi imati i južni Korejci. 3. Nestabilno političko okruženje Iako svi priželjkujemo mirovne pregovore i mir, takvo okruženje nije najpovoljnije za vojnu industriju. Osobito bi potencijalna pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima, zbog njegovih obećanja o završetku rata u Ukrajini, mogla dovesti do povećane volatilnosti i korekcije dionica obrambenog sektora. Slično kao i kod rasta, najviše bi bile pogođene dionice europskih kompanija. Ipak, to bi mogla biti prilika za kupovinu dionica vojnih industrija, budući da je u Europi nužna obnova vojnih zaliha, a mnogi ugovori o isporuci oružja su dugoročni. Trump će vjerojatno tražiti od saveznika unutar NATO-a da povećaju svoje izdatke za obranu. Mnogi investitori zbog toga će svoju pažnju usmjeriti na europske tvrtke koje, unatoč visokim očekivanjima rasta prodaje, imaju niže procjene u usporedbi s američkim konkurentima. Međutim, za to postoji i razlog. Nejedinstvena europska politika, kao i različiti stavovi političkih stranaka o vojnoj potrošnji, predstavljaju rizik. Primjer takvog rizika je i Slovenija, koja je otkazala ugovor s tvrtkom Rheinmetall vrijedan 280 milijuna eura o isporuci oklopnih vozila Boxer. |
.webp){kind=icon}
