Ukrajini razvoj, Rusiji teritorij, SAD-u oružarski poslovi, a EU-u troškovi mira?

Mirovni pregovori o završetku rata u Ukrajini, suprotno prognozama promatrača, odvijaju se munjevitom brzinom uoči sastanka američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog kolege Vladimira Putina. Još prije manje od tjedan dana jedino je bilo sigurno da neće biti zamjene ukrajinskog teritorija za prekid sukoba pod ruskim uvjetima.

Tako je, po uvjeravanju europskih čelnika, tvrdio Trump, a tome se usprotivio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Sada, samo nekoliko dana kasnije, ruski preduvjet – pervopričiny, kako Putin naziva "temeljne uzroke" ukrajinske krize – prihvatile su sve uključene strane. Barem kao polazište za početak pregovora. No simbolika, a još više negiranje međunarodnog prava, govori sama za sebe.

Podjela ratnog plijena?

Nadolazeći kraj rata i teritorijalna podjela Ukrajine otvaraju više pitanja nego odgovora. Kakva će biti poslijeratna budućnost Ukrajine i prije svega, tko će i kako nakon tri i pol godine razaranja omogućiti ekonomski oporavak?

Samo će tako opsjednuta država moći krenuti putem članstva u EU-u i posljedične normalizacije, ali ne i u NATO. To je, naime, još jedan uvjet Kremlja, koji Amerikancima omogućuje unosne oružarske poslove s Europljanima.

Ukrajinska vlada, Svjetska banka, Europska komisija i Ujedinjeni narodi trenutačno procjenjuju da će trošak obnove i oporavka Ukrajine u sljedećem desetljeću iznositi oko 450 milijardi eura. "Kina vas pobjeđuje trgovinom, Rusija vas pobjeđuje ratom", slikovito je prije nekoliko dana rekao Trump.

Poslijeratna sudbina Ukrajine ogledni je primjer Trumpove primjedbe o svjetskim odnosima snaga. Zanimanje za nju svakako raste, jer je indeks banke UBS, vezan uz obnovu Ukrajine, od travnja porastao za više od 43 posto. Samo od sastanka Trumpa i Putina na Aljaski narastao je za više od 1,5 posto.

"Obnova Ukrajine jedan je od većih investicijskih projekata nadolazećeg desetljeća, u kojem će ključno biti pravovremeno uključivanje poduzeća koja žele sudjelovati u poslijeratnoj obnovi", pojasnili su u ministarstvu gospodarstva, gdje bilježe veliko zanimanje domaćih poduzeća za uključivanje u projekte.

Napredak pregovora pokazuje i Putinova spremnost na susret sa Zelenskim, što je dosad bila jedna od ključnih ruskih "crvenih linija". Kremlj Ukrajini osporava status i prava države, čime ne priznaje legitimitet njezina političkog vodstva. "Rusija je stalno naglašavala da nema o čemu razgovarati sa Zelenskim i Ukrajinom jer ona samo provodi politiku drugih, u njezinim očima kolektivnog Zapada", kaže geopolitički stručnjak Klemen Grošelj. Bilateralni pregovori, ako do njih dođe, znatno povećavaju vjerojatnost sklapanja sveobuhvatnog mirovnog sporazuma. No čini se da je to tek eufemizam za podjelu poslijeratne Ukrajine kao ratnog plijena velesila.

Poznato je da će na sastanku u Bijeloj kući u ponedjeljak velik dio konačnog dogovora o ukrajinskom miru uključivati velike oružarske poslove i iskorištavanje ukrajinskih prirodnih bogatstava, o čemu su se dvije države uostalom dogovorile još u travnju. Tome treba pridodati i poslove povezane s poslijeratnom obnovom, u kojima će svoj dio pokušati izboriti i regionalna poduzeća.

Kineski ulog

Vrlo je vjerojatno, i to u značajnoj mjeri, da će se uključiti i Kina, jer Peking nije samo ruski partner i posredno upletena strana u sukobu, već preko Ukrajine u istočnoj i srednjoj Europi ima i važne gospodarske interese. Nekadašnja dopisnica lista Delo iz Pekinga Zorana Baković kaže da Kina želi ojačati suradnju odnosno utjecaj u ovom dijelu Europe u okviru svoje ekonomsko-infrastrukturne inicijative Pojas i put, pri čemu značajan dio kopnene trase prolazi upravo kroz Ukrajinu i dalje do mediteranskih luka.

"Kina od situacije u Ukrajini želi ne pretjerano jaku Rusiju, slab i podijeljen EU te Ukrajinu koja je unutarnje nestabilna, ali ne u stanju građanskog rata", kaže Grošelj o interesima Kine, koja formalno nije zaraćena strana, ali jest i ostat će važan igrač u traženju konačnog rješenja.

Mirna Ukrajina dio je šire geoekonomske strategije Kine, koja posljednjih godina povećava izravna ulaganja u države srednje i istočne Europe. Jačanjem industrijske baze u tim državama azijska sila pokušava ući na tržište EU-a, nakon što je Trump ograničio pristup američkom tržištu carinama. "Postupaju slično kao u Meksiku", kaže ekonomist i stručnjak za logistiku Marko Budler o kineskoj strategiji. Dva su temeljna razloga, objašnjava: "Blizina krajnjih kupaca i etnocentrizam europskih potrošača."

"Kina je ozbiljan konkurent njemačkoj i francuskoj industriji, posebno vodećim sektorima kao što su automobilska industrija, brzi vlakovi i medicinska oprema", smatra Igor Rogelja, voditelj Odjela za europske i međunarodne društvene i političke studije na University Collegeu London.

Poznavatelji upozoravaju da bi Kina mogla ući u obnovu Ukrajine kroz izdavanje bankovnih kredita pod povoljnijim uvjetima, kao što već čini u Adria regiji u okviru inicijative Pojas i put. "Sve dok u Europi, kao što je slučaj u Srbiji i Bosni i Hercegovini, postoji potreba za alternativnim izvorima razvojnih kredita, kineska će poduzeća uvijek biti u igri", kaže stručnjak.

Za Kinu je Ukrajina općenito zanimljiva i zato što inicijativa Pojas i put ima i geopolitičku dimenziju, čiji je cilj "strateški promišljeno koristiti kinesko državno gospodarstvo tako da se određene slabosti pretvaraju u osi gospodarskog razvoja i političkog utjecaja", objašnjava stručnjak.

Trump s oružjem ostvaruje dogovor s EU-om

S druge strane, interes SAD-a je da brigu o ukrajinskoj sigurnosti – zloglasna sigurnosna jamstva – nakon rata prepusti Europljanima.

Amerikanci nastoje zadržati, odnosno zaštititi ekonomske interese obrambene industrije. Provedbu sigurnosti, naravno uz američko oružje, prepustili bi EU-u. Tako je Financial Times jučer izvijestio da su se Zelenski i Trump dogovorili o kupnji američkog oružja u vrijednosti 100 milijardi dolara te o dodatnih 50 milijardi za uspostavu zajedničke proizvodnje dronova.

Ukrajina je u tri i pol godine sukoba postala svjetska sila u proizvodnji i razvoju dronova, kojoj parira jedino suparnička Rusija. Ona još uvijek proizvodi više topničkog streljiva; prema posljednjim podacima Bloomberga, omjer je 2,5 naprema jedan u korist Rusa, dok je omjer u proizvodnji dronova na strani Ukrajinaca.

Ukrajinci prednjače posebno u FPV (engl. first-person view) dronovima, opremljenim sustavima za odabir ciljeva uz pomoć umjetne inteligencije te u dronovima s optičkim kabelom koje je nemoguće omesti elektroničkim protumjerama. Država ove godine planira povećati proizvodnju na pet milijuna komada, od čega bi polovica trebala biti opremljena pametnim sustavima za izbor ciljeva. Zelenski je više puta izjavio da Ukrajina želi postati vodeći proizvođač dronova u svijetu.

Samo ove godine država je za svoju obrambenu industriju prikupila 43 milijarde dolara kroz lokalno financiranje i pomoć saveznika, što je iskoristila za povećanje proizvodnje dronova, topništva i drugog oružja, izvještava Bloomberg. Kijev je ove godine pokrenuo i program "Gradimo s Ukrajinom" te najavio nove sporazume koji će uskoro biti potpisani, uključujući i otvaranje proizvodnih linija ukrajinskog oružja u europskim državama.

 

No sve to, uključujući i ogromna ulaganja EU-a u jačanje vlastite obrambene industrijske baze, neće biti dovoljno da se Ukrajina nakon rata obrani od mogućih novih ruskih napada. Zato se i vode dogovori o kupnji oružja iz SAD-a: "Trumpova agenda uska je i vodi računa samo o američkim interesima, a ne o europskima ili ukrajinskim", rezimira Grošelj koristi od ukrajinskog mira sa stajališta SAD-a. Time se potvrđuje agenda koju stalno ponavlja američki ministar financija Scott Bessent – da su američki geopolitički interesi istodobno i ekonomski, i obratno.

Poznavatelj Rusije i partner u tvrtki NC3 Denis Mancevič procjenjuje da se Putin u provođenju svojih imperijalnih ambicija neće zaustaviti. "Ako pogledamo učinke zapadnih sankcija koje su pogodile gospodarstvo i stanovništvo, one nisu zaustavile Putina u njegovim imperijalnim ambicijama", rekao je nedavno za Bloomberg Adria TV.

Zato su sigurnosna jamstva za Ukrajinu, koja su preduvjet Kijeva za pristajanje na trgovinu "teritorij za mir" s europskim silama, u svojoj biti oružarski posao. Europske članice NATO-a već su u srpnju počele od Amerikanaca kupovati oružje koje se isporučuje Ukrajini. Uglavnom se radi o proturaketnim sustavima Patriot, na čemu se Zelenski ponovno zahvalio Trumpu prilikom posljednjeg posjeta Ovalnom uredu. "Radimo najbolje oružje na svijetu i prodajemo ga NATO-u", opisao je Trump mehanizam sigurnosnih jamstava za Ukrajinu, koji bi trebao oponašati 5. članak NATO-ova ugovora.

Riječ je o provedbi onog dijela trgovinskog dogovora između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i Trumpa s kraja srpnja, u okviru kojeg se EU obvezao na kupnje američke energije u vrijednosti 700 milijardi eura, na ulaganja od 550 milijardi eura u američko gospodarstvo te na neprecizirane kupnje američkog oružja – u zamjenu za carinsku stopu od 15 posto.

 

Pitanje rijetkih minerala

Uz trgovinu oružjem u okviru NATO-a, SAD računa i na koristi od ranije sklopljenog dogovora o iskorištavanju rijetkih minerala na istoku Ukrajine, koji su pod djelomičnom ruskom okupacijom. Iako se na sastanku Trumpa i Putina na Aljaski govorilo i o gospodarskoj suradnji dviju država, nije jasno obuhvaća li to i zajedničko iskorištavanje ukrajinskih prirodnih bogatstava, o čemu su se prethodno dogovorili Ukrajina i SAD.

Grošelj smatra da Rusija u slučaju pripajanja ukrajinskog teritorija na takvo što neće pristati. "Pitanje pod čijom će kontrolom biti ti prirodni resursi bit će ključno, jer se važan dio nalazi na područjima gdje se i dalje vode borbe", kaže stručnjak za sigurnosna pitanja. "Ako ti resursi završe u nekoj vrsti sive odnosno demilitarizirane zone, u njih neće moći ulagati nitko", dodaje, osvrćući se na poslijeratnu obnovu Ukrajine.

Za to kaže da će nakon rata postati ne samo sigurnosna, nego i politička europska briga. "Izazov za EU bit će kako održati državu u demokratskoj kondiciji, da ne zapadne u kaos ili čak građanski rat", upozorava.

Taj će izazov biti tim veći jer bi Ukrajina u slučaju aneksije okupiranih teritorija Rusiji prepustila ne samo svoja prirodna bogatstva, nego i industrijsku bazu. "Četiri regije koje je Rusija već anektirala s Dnjepropetrovskom oblasti čine industrijsko srce Ukrajine. Bez njih Ukrajina postaje uglavnom agrarna država", naglašava stručnjak.

"Između SAD-a, Kine, Rusije i EU-a oblikovala se matrica međusobnih ovisnosti i konkurencije, u kojoj jedan jedini pogrešan potez može pokrenuti lančanu reakciju s vrlo nepredvidivim ishodom", složenost ukrajinskog rubikona sažima Grošelj.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar