Svijet se naoružava, vojni troškovi država drastično rastu

Razdoblje mira je na zalasku. Devedesete godine prošlog stoljeća i prva dva desetljeća 21. stoljeća su uvjerljivo bila najmirnija razdoblja u povijesti čovječanstva, mjereno brojem učestalošću sukoba i poginulih u raznim oblicima ratovanja.

To ne znači da ratova u svijetu nije bilo. Naprotiv, neke regije svijeta iskusile su razmjere sukoba neviđene na tim područjima od kraja Drugog svjetskog rata. Svaki rat je tragedija i ne treba zanemarivati patnje koje su prouzročili vojni sukobi koji su se vodili diljem svijeta, ali gledajući dugoročni povijesni trend navedena tri desetljeća su globalno najmirnije razdoblje u povijesti čovječanstva.

Broj i intenzitet sukoba se ponovno povećava, a to je većinu država svijeta nagnalo da se naoružavaju. Samo su troškovi obrane članica EU-a između 2021. i 2024. narasli za 30 posto. To je tek početak, jer sam EU predviđa da će narasti za dodatnih 100 milijardi eura (korigirano za inflaciju) do 2027. godine. To nije ugodna vijest, ali stvara goleme prilike za vojnu industriju.

Ne naoružava se samo EU. Sigurnosno stanje pogoršava se u cijelom svijetu. U Africi se trenutačno odvija najveći broj vojnih sukoba od 90-ih godina prošlog stoljeća. Vojno jačanje Kine i pretenzije prema Tajvanu brinu države istočne i jugoistočne Azije te Australiju.

Ratovi su izvor velike ekonomske nestabilnosti, iako je cilj naoružavanja većine država svijeta zapravo odvraćanje, a ne agresivno posezanje za teritorijem. Oni koji žele mir pripremaju se za rat, slijedeći logiku još iz antičkog Rima (lat. igitur quī dēsīderat pācem, præparet bellum – oni koji žele mir neka se pripremaju za rat). To nužno dovodi i do promjene investicijskih tijekova u ekonomiji, pa rastu cijene dionica kompanija koje posluju u sektoru vojne industrije.

Tko najviše troši na vojsku?

Najviše na vojsku u svijetu troši SAD, još uvijek neupitno najveća vojna sila. Prema podacima Štokholmskog međunarodnog instituta za mirovina istraživanja (SIPRI) 2023. je potrošio 916 milijardi dolara na vojsku. To je trećina ukupnih vojnih izdvajanja cijelog svijeta.

Drugi najveći trošak ima Kina, 296 milijardi dolara. Za razliku od SAD-a, koji je od 2011. do 2015. smanjivao vojne troškove, Kina je svake godine sve više ulagala. Danas je druga najveća vojna sila po troškovima, a kada bi se iznosi korigirali za razliku u cijenama, razlika između nje i SAD-a bila bi puno manja jer može proizvoditi vojnu opremu puno jeftinije.

Zapravo, kada bi se vojni troškovi svih članica EU-a gledali kolektivno, bio bi druga najveća vojna sila na svijetu od 2023., bar prema troškovima. Iznos od 313 milijardi dolara u toj godini rast je od 55 milijardi dolara u odnosu na 2022. godinu. Ideja o vojsci EU-a postoji još otprije napada Rusije na Ukrajinu, a otad zvuči sve primamljivije.

Druge velike vojne sile po troškovima su Rusija, koja izdvaja 109 milijardi dolara, te Indija s izdvajanjem od 84 milijarde dolara. Unutar EU-a najviše izdvajaju Njemačka (67 milijardi dolara) i Francuska (61 milijarda dolara).

Najveće vojne kompanije na svijetu

U svijetu po pitanju kompanija koje djeluju u vojnoj industriji dominiraju one iz SAD-a. Očekivano s obzirom na to da ta država čini trećinu svih svjetskih vojnih troškova. Lockheed Martin, Raytheon Technologies (RTX), Northrop Grumman, Boeing i General Dynamics su 2023. ostvarili prihode od prodaje oružja veće od vojnih troškova većine država na svijetu.

Britanski BAE Systems je također velika kompanija, s više od 100 tisuća zaposlenih. Ruski Rosteh još je veći, zapošljava više od 400 tisuća ljudi i nositelj je vojne industrije Rusije. Kineske kompanije su u usponu, u skladu s rastom vojnih troškova Kine i najzastupljenije su u 20 najvećih vojnih kompanija na svijetu nakon kompanija iz SAD-a.

Najveće vojne kompanije u EU-u

EU definitivno kaska za SAD-om i Kinom, ali ima dobru osnovu za rast vojne industrije. Airbus je najviše zaradio od prodaje vojne opreme od svih EU-ovih kompanija, iako mu to čini manje od petine ukupne prodaje 2023.

U deset najvećih kompanija vojne industrije u EU-u dominiraju one iz Francuske (Thales, Naval, Safran, Dessault). Po jedna je iz Italije (Leonardo), Njemačke (Rheinmetall) i Švedske (Saab), a tri se broje kao sveeuropske (uglavnom su nastale spajanjem kompanija iz više država EU-a).

S obzirom na rast troškova obrane i naoružavanje država EU-a, udio kompanija iz EU-a će vjerojatno rasti u sljedećim godinama. Sam EU u novijim dokumentima navodi da je jedan od prioriteta jačanje obrane i vojne industrije, što je potpuni zaokret u odnosu na vrijeme prije rata u Ukrajini.

Troškovi Hrvatske na obranu

Prema procjenama NATO-a Hrvatska trenutačno izdvaja 1,81 posto BDP-a za obranu. To je manje od traženih dva posto. Udio opreme u troškovima je 24,2 posto, više od NATO-ova standarda koji iznosi 20 posto.

S obzirom na to da su sve glasniji pozivi članicama saveza da više izdvajaju za obranu, ne samo od SAD-a nego i država EU-a, za očekivati je da će Hrvatska morati početi više trošiti na vojsku.

Ako 2025. Hrvatska zadrži istu potrošnju na obranu u odnosu na BDP, trošak će iznositi 1,27 milijardi dolara. Da bi dosegla standard NATO-a od dva posto, trebat će trošiti dodatnih 130 milijuna dolara, odnosno ukupno 1,4 milijarde dolara.

Izgledno je da će se povećavati vojni troškovi u odnosu na BDP koje zahtjeva NATO, a najčešći prijedlog je 3,5 posto BDP-a. U toj situaciji bi trošak Hrvatske na obranu narastao na 2,54 milijarde dolara već 2025. Nije izgledno da će se to dogoditi toliko brzo, ali se s pomoću toga može prognozirati da će u relativno kratkom roku Hrvatska morati povećati izdvajanja za obranu za minimalno 1,27 milijardi dolara kroz sljedećih nekoliko godina, a ovisno o rastu BDP-a, vjerojatno i više.

Postoji i ekstremna ideja da članice NATO-a izdvajaju pet posto BDP-a za obranu, iako trenutačno nitko nije na toj razini (najbliže tome je Poljska s 4,12 posto BDP-a). Hipotetski bi u toj situaciji Hrvatska 2025. trošila 3,5 milijardi dolara na obranu.

Hrvatski izvoz oružja

Postoji nekoliko izvora kojima se može pratiti koliko oružja Hrvatska izvozi. Prema dokumentu "Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2023." Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Hrvatska je veliki neto izvoznik oružja.

Od 2014. do 2023. ostvarivala je višestruko veći izvoz od uvoza, ukupno 1,29 milijardi eura izvoza i 229,5 milijuna eura uvoza.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), uvjerljivo najveće izvozno tržišta oružja iz Hrvatske je SAD, s 516 milijuna eura vrijednosti za razdoblje od 2020. do prvih šest mjeseci 2024.

Slijede Poljska (21 milijun eura), Irak (13 milijuna eura), Ukrajina (16,5 milijuna eura), Jordan (13 milijuna eura) itd. Primarno se radi o pištoljima (77 posto) i streljivu (šest posto), ali je izvezeno i 20 milijuna eura vrijednosti poluautomatskih puški, 12,9 milijuna eura artiljerijskog oružja (topovi, minobacači, haubice...) i 8,7 milijuna eura raketnih bacača, lansera granata i sl.

Prilika za hrvatsku vojnu industriju

Hrvatska vojna industrija mala je, ali u određenim segmentima konkurentna na svjetskoj razini. Posebno to vrijedi za pištolje, u izvozu kojih je Hrvatska mala svjetska sila (6,34 posto od ukupnog svjetskog izvoza 2023.).

Od samog oružja u Hrvatskoj se proizvode i jurišne puške (HS Produkt), raketni bacači i lanseri granata (Madlerd). Godine 2023. počela je i proizvodnja dronova kamikaza te Đuro Đaković ima dugu tradiciju obnove i modernizacije oklopnih borbenih vozila i tenkova, a DOK-ING je svjetski poznat kao proizvođač strojeva za razminiranje.

Osim samog oružja postoji i niz proizvođača vojne opreme, kao Belina (šatori, cerade...), Croshield (tjelesni oklop), Šestan-Busch (šljemovi), Takrad (taktički vojni radio) i mnogi drugi.

Vojna industrija je očito rastuće tržište koje je dugo bilo zapostavljeno u EU-u. Hrvatska ima kompanije koje će rasti na valu rasta izdvajanja za vojsku.