CSG osvaja burzu, a gdje je u svemu tome Đuro Đaković?

Uspješna inicijalna javna ponuda dionica Czechoslovak grupe (CSG) na Amsterdamskoj burzi dodatno je ovih dana u fokus stavila europsku vojnu industriju. Dionica je u petak na samom početku trgovanja uzletjela više od 30 posto u odnosu na cijenu iz javne ponude i potvrdila interes i vjeru ulagača u buduće profite proizvođača vojne opreme.

I nakon IPO-a većinski vlasnik CSG-a ostaje Michal Strnad, sin češkog magnata Jaroslava Strnada koji kontrolira CE Industries, a kroz tu korporaciju i Đuro Đaković grupu. Kako je dio kapaciteta slavonskobrodske kompanije posvećen vojnoj opremi zainteresiralo nas je kakvi su potencijali i postoje li ikakvi planovi Đure Đakovića u tom segmentu poslovanja za bližu budućnost. Odgovore smo pokušali dobiti i iz CE Industriesa i iz Đure Đakovića, dakle i od vlasnika i od menadžera, no naši pokušaji ostali su bezuspješni.

U ovom trenutku Đuro Đaković grupa najviše je okrenuta proizvodnji željezničkih vagona. Kroz taj dio biznisa ostvaruje oko 70 posto prihoda, a proizvodnja je toliko uspješna da je u 2024. godini Đaković bio zaslužan za gotovo polovicu profita CE Industriesa. Prema nekim podacima, Đaković je u ovom trenutku treći po veličini europski proizvođač željezničkih vagona s godišnjom proizvodnjom od oko 1.000 vagona dok europsko tržište u jednoj godini treba između 15 i 18 tisuća novih vagona.

Kroz "segment Obrane", odnosno održavanje i proizvodnju vojne opreme, tvornica ostvaruje nešto manje od deset posto prihoda, no brojne najave o rastu europskog ulaganja u vojnu industriju potaknule su pitanja može li od toga profitirati i Đuro Đaković. Dionica kompanije na Zagrebačkoj je burzi prije nešto manje od godinu dana nenadano poletjela s razine ispod 20 eura na dvostruko višu cijenu, a od rujna prošle godine cijena joj se uglavnom kreće oko razine od 60 eura.

U financijskim izvještajima za prva tri kvartala 2025. Uprava navodi kako su "imajući u vidu usporavanje željezničkog tržišta" ojačali "komercijalni tim za segment obrane". 

Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Slavonskom Brodu su se proizvodili tenkovi za Jugoslavensku narodnu armiju i za izvoz u Kuvajt. Đuro Đaković se proizvodnjom i održavanjem vojne opreme nastavio baviti i nakon osamostaljenja Hrvatske.

U ovom trenutku u tom segmentu glavni posao im je servis i održavanje borbenih vozila za hrvatsku vojsku, odnosno Ministarstvo obrane RH. Nešto proizvodnje posvećeno je i suradnji s finskom Patrijom, proizvođačem borbenih oklopnih vozila.

Jaka konkurencija

U tom odnosu mogla bi ležati i naizgled konkurentska bitka s CSG-om. Na internetskim stranicama Đure Đakovića navodi se kako nude proizvodnju borbenih vozila 8*8 "s otvorenom arhitekturom, prilagođenom (...) zahtjevima kupaca". Češki CSG na svojim stranicama također ističe upravo borbena vozila 8*8 kao jedan od svojih proizvođačkih aduta. Oni svoja vozila proizvode pod brendom i u pogonima Tatre.

Đuro Đaković nudi i održavanje takvih vozila, kao i nadogradnju tenkova M-84 i T-72, modernizaciju američkih borbenih vozila M2 Bradley, remont nekih topničkih sustava i proizvodnju strojeva za razminiranje. CSG je daleko veći proizvođač vojne opreme od Đure Đakovića. Tržišna vrijednost mu je u trgovanju na burzi porasla i na više od 30 milijardi eura.

U poslovnim izvještajima u Đuri Đakoviću navode kako su u "segmentu Obrane, trenutni kapaciteti (...) u potpunosti popunjeni". Iz izvještaja se vidi kako u tom segmentu poslovanje namjeravaju širiti prodajom strojeva za razminiranje što pod upitnik stavlja bilo kakvo značajnije povećanje kapaciteta, bilo kad se radi o borbenim, oklopnim vozilima ili tenkovima. Upitno je i bi li to Đaković mogao postići bez povećanja broja zaposlenih i to u trenutku kad je na domaćem tržištu rada ionako niska nezaposlenost.

Kompanija je jesenas objavila kako je s njemačkim partnerima sklopila "neobvezujući" memorandum "čija je namjena postepena formalizacija odnosa u suradnji na održavanju borbenih oklopnih vozila, primarno tenkova Leopard". Početni fokus suradnje bio bi "na održavanju i potpori za glavne borbene tenkove Leopard 2 u verzijama A4 i A8 čiju je upotrebu najavilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske".

CSG je u petak izlistao svoje dionice na Amsterdamskoj burzi | Lina Selg/Bloomberg

 

U trenutku kad Europskom unijom sijevaju najave o snažnom rastu potrošnje na vojnu industriju, neobvezujući memorandum o održavanju ne daje preambiciozan dojam.

Dodatne sumnje dolaze i iz drugih izvora. Pozivajući se na svoje izvore tjednik Express je u petak objavio kako postoje pregovori "između države i češkog većinskog vlasnika" o tome da proizvodnja i održavanje vojne opreme iz Đure Đakovića završe u rukama države. Prema tim informacijama, obavila bi se zamjena vlasničkih udjela, odnosno država bi Česima ustupila dionice Grupe koje još uvijek ima u rukama – nešto manje od 20 posto vlasništva – dok bi zauzvrat dobila Đakovićev vojni program kojim bi nakon toga upravljala Agencija Alan.

Načelni plan

Drugi izvor na kojeg se poziva Express navodi kako se radi o "načelnom planu", kako dogovora nema i sastanci nadležnih ministara se tek trebaju dogoditi. U dijelu odgovora Ministarstva gospodarstva koji je Express citirao ne stoji ništa konkretnije o planovima i namjerama.

U svemu tome ne treba zanemariti odnos oca Jaroslava i sina Michala Strnada. Jaroslav Strnad još je do prije godinu i pol bio član Nadzornog odbora Đure Đakovića. Nakon što je 2018. godine prepustio CSG sinu Michalu, Jaroslav je počeo graditi CE Industries.

Grupa je danas aktivna u željezničkom sektoru, sirovinama, reciklaži otpada, energetici, logistici, farmaceutici i prehrani. Uz Đuru Đakovića u Hrvatskoj drže nešto više od trećine vlasničkog udjela u Luci Rijeka, dok u susjednoj Srbiji drže Beohemiju, proizvođača kozmetičkih proizvoda sa sjedištem u Zrenjaninu.

Glavno pitanje bilo bi jesu li u Đuri Đakoviću uopće zainteresirani za jači rast proizvodnje vojne opreme te mogu li se izboriti za kakav unosniji ugovor na europskoj razini, i kakve bi šanse za to bile završi li vojni program u vlasništvu države. Ukoliko očekuju usporavanje željezničkog tržišta kao što su naveli, onda bi im dodatni izvor prihoda dobro došao. 

Dodatna konsolidacija

Đuro Đaković u ovom je trenutku sa svojih 700-tinjak zaposlenih gotovo neusporediv s CSG-om gdje radi dvadeset puta više ljudi. Ozbiljna konkurencija CSG-u stoga ne mogu biti, a to znači kako bi ocu Jaroslavu moglo sasvim svejedno biti hoće li unutar Đakovića u Slavonskom Brodu nastaviti održavati vojni program ili će ga (pro)dati državi.

Ako država preuzme taj dio poslovanja, nove proizvodnje gotovo sigurno neće biti već će se sve svesti na održavanje vojne opreme za potrebe Hrvatske vojske. Za Strnada, koji već sad kontrolira više od tri četvrtine glasova u Đuri Đakoviću, takva zamjena značila bi jedino dodatnu konsolidaciju vlasništva. Eventualno istiskivanje manjih dioničara možda bi bilo moguće, ali to bi se vidjelo tek po konačnom dogovoru jer sama Đuro Đaković grupa ima dva roda dionica, a država ima i manjinski udio u društvu Đuro Đaković specijalna vozila, upravo onom koje je zaduženo i za proizvodnju vagona i za vojnu opremu.

 

Poslovanje Đure Đakovića posljednjih je godina u usponu. U prvih devet mjeseci prošle godine grupa je ostvarila 107 milijuna eura poslovnih prihoda, 17 milijuna više nego u istom razdoblju godinu ranije. Dobit prije oporezivanja, kamata, deprecijacije i amortizacije (EBTIDA) porasla je sa 6,5 na 10,5 milijuna. Još 2021. godine poslovni prihodi nisu dosezali niti ekvivalent od 40 milijuna eura.

Razgrabljene dionice CSG-a u inicijalnoj javnoj ponudi u kojoj su, prema neslužbenim informacijama, sudjelovali čak i hrvatski mirovinski fondovi, pokazuju kako u ovom trenutku investitori vide dobru priliku u europskoj proizvodnji vojne opreme. No povijest donošenja strateških odluka u ovoj državi uči nas kako se svaku metu može promašiti.