Uljanik želi trgovac oružjem koji je kupio sve u Češkoj i Slovačkoj

Češki holding CE Industries u posljednjih je nekoliko mjeseci preuzeo važnu ulogu u dvjema hrvatskim ekonomsko-političkim sagama koje svoje korijene vuku još iz slavnih dana jugoslavenske teške industrije. Preuzimanjem većinskog vlasništva u brodskom Đuri Đakoviću i objavom ponude za preuzimanje pulske Uljanik brodogradnje 1856 češka slamka mogla bi biti spas za dvije kompanije koje protekla tri desetljeća muku muče s preživljavanjem.

No, kako se prije znalo dešavati da se u sličnim transakcijama slamke spasa pokažu prekratkima, pokušali smo doznati što i tko stoji iza češke kompanije, a informacije su koliko intrigantne toliko i pikantne. Dobra je vijest da se čini kako je riječ o kompaniji usko obiteljski vezanoj uz velikog igrača koji bi domaćim tvrtkama mogao osiguravati poslove. Loša je vijest da se uz njihovo ime pojavljuju i pojmovi kao "psi rata", trgovina oružjem, racije, sumnje u kriminal i čvrste veze s politikom. A i dostupne brojke su, da budemo pristojni, upitne.

Ključno ime je Jaroslav Strnad. Češki poduzetnik je devedesetih krenuo s odlagalištem otpada, a brzo se specijalizirao za otpisanu sovjetsku vojnu opremu koju je preprodavao dalje na uvijek gladnom tržištu. Američki magazin Forbes je prije tri godine objavio priču o Jaroslavu i njegovu sinu Michalu Strnadu te je početke Jaroslava Strnada opisao kao trgovinu oružjem koje se "gomilalo i jeftino prodavalo".

Stotinjak kompanija

Ambicija Jaroslava Strnada kroz godine je izrasla u ogroman konglomerat koji danas broji stotinjak kompanija i dominantan je češki proizvođač vojne opreme, a poslovanje im seže puno dalje. Kamioni, oklopna vozila, radari, metci, projektili i helikopteri, samo su dio robe koju nudi korporacija imena Čehoslovačka grupa (CSG, Czechoslovak group a.s.) koje se, baš kao i povijest ovdašnjih Đure Đakovića i Uljanika, veže uz jednu bivšu višenarodnu državu.

Jaroslava i Michala Strnada u Češkoj i šire nerijetko se naziva "psima rata". Prema Forbesu, otac i sin su nepovjerljivi prema novinarima i u rijetkom razgovoru za njih Michal Strnad odavao je dojam kako se saživio s time da ga se smatra trgovcem oružjem te priznaje kako grupa polovicu prihoda ostvaruje od njegove prodaje. No posljednjih se godina trudi kompaniju razviti prema drugim proizvodima, posebno u radarskoj tehnologiji i željeznici.

Kroz svoju povijest CSG je bio upleten u brojne kontroverze, sumnje u kriminal i srodne afere. Češki istražitelji su u jednom slučaju 2015. proveli raciju u Strnadovom uredu, dvije godine kasnije u drugom su slučaju optuženi, i kasnije oslobođeni, za kršenje embarga u prodaji oružja tijekom armensko-azerbajdžanskog rata. Nikad predaleko od politike CSG je svoj najslavniji trenutak imao 2013. godine kad je pod okrilje uzeo i od propadanja spasio češki nacionalni dragulj – povijesnu automobilsku industriju Tatru koja je vrlo brzo vraćena u profitabilno poslovanje. Na preuzimanju im je navodno zapljeskao i čestitao predsjednik Miloš Zeman.

Češki predsjednik Miloš Zeman | Bartek Sadowski/Bloomberg

Uz Tatru i vojnu opremu, CSG danas posluje u avioindustriji, željezničkom transportu, preciznoj mehanici, metalurgiji i drugdje. Pod krovom grupe je stotinjak kompanija na šezdesetak tržišta. U susjednoj se Srbiji u njihovu vlasništvu nalazi proizvođač municije, tvrtka 14. oktobar iz Kruševca, a u Hrvatskoj su, izgleda, dosad bili ograničeni tek na suradnju s aferičnim Zrakoplovno-tehničkim centrom (ZTC). Jaroslav Strnad je cijeli CSG početkom 2018. u potpunosti na upravljanje i vlasništvo prepustio sinu Michalu.

Strnadov poduzetnički duh tu izgleda nije klonuo jer Jaroslav danas u stopostotnom vlasništvu, kako se čini, kroz tvrtku registriranu na Cipru, ima kompaniju CE (Power) Industries. Dostupne informacije pokazuju kako se grupa bavi željezničkim transportom, reciklažom otpada i energetikom. Uz novog člana Đuru Đakovića, gdje Strnad s partnerom Renéom Materom trenutno drži 82,1 posto vlasništva, grupu čini dvadesetak kompanija.

CE Industries se čini kao pokušaj odmaka od dominantno oružano-obrambene teme koja vlada u CSG-u. Prema objavljenim brojkama, CE Industries ima blizu 2,5 tisuće zaposlenih uz godišnji promet od 8,3 milijardi čeških kruna (340 milijuna eura). Zbog obiteljsko-poslovnih veza CE Industries mogao bi biti dobar izvor poslova i za Đuru Đakovića, ali i za Uljanik.

Obiteljsko carstvo

Neki poslovi već su se počeli realizirati – u Đuri Đakoviću već su počeli raditi za jednu tvrtku unutar CSG-a. Požele li otac i sin Strnad svoju ponudu vojne i druge opreme iz zraka i s kopna proširiti i na more, Uljanik bi se mogao pokazati kao važan korak u tom smjeru. To bi bilo i u skladu s namjerama Michala Stranada da se obiteljsko carstvo proširi i prema drugim industrijama. U razgovoru za Forbes mlađi Strnad napominje kako su "kupili manje-više sve u Češkoj i Slovačkoj".

U istom članku navodi se kako su 2017. godišnji prihodi CSG-a dosezali 24 milijardi čeških kruna, iako dostupni godišnji izvještaji sada pokazuju bitno manju brojku od 7,7 milijardi kruna. Lani su pak prihodi od prodaje iznosili 14,4 milijardi kruna (600-tinjak milijuna eura).

Kombinacija teške industrije u osovini CSG-CE Industries s jedne te Đure Đakovića i eventualno Uljanika s druge strane u ovom se trenutku ne čini lošom. Ako Jaroslav Strnad sa svojim partnerima i sinom uspije osigurati opstanak i razvoj posrnulih hrvatskih industrijskih perjanica, a posebno u tome i održati zaposlenost i adekvatne prihode za radnike, to bi bila jedna dobra vijest na češko-hrvatskoj liniji. Da ne pišemo uvijek samo o izgubljenim turistima već, za promjenu, i o pronađenim industrijama.