Obrana Ukrajine stajat će više od tri bilijuna dolara – je li Europa spremna podmiriti taj ceh?

Prije gotovo 90 godina britanski premijer Neville Chamberlain vratio se iz Münchena slavodobitno mašući papirom koji je potpisao s Adolfom Hitlerom i izjavio kako taj dokument garantira "mir u naše dane", ali se ispostavilo da smo umjesto mira dobili najkrvaviji svjetski rat.

Slična "vibra" mogla se osjetiti i na prošlotjednoj minhenskoj sigurnosnoj konferenciji koja je do gola razotkrila europsku nesigurnost i razilaženje sa SAD-om po pitanju rata u Ukrajini. Uoči konferencije se Donald Trump telefonski čuo s Vladimirom Putinom i bez kakve obavijesti čelnicima Unije, dok su vodeći ljudi u njegovoj administraciji isticali kako EU neće imati mjesto za pregovaračkim stolom.

"Mi više i ne znamo što to zapravo branimo", poručio je zaprepaštenim europskim političarima na konferenciji u Münchenu američki potpredsjednik James David Vance i potvrdio što se znalo već od prvog Trumpovog mandata - da se Europska unija (EU) mora uzdati "u se i u svoje kljuse" po pitanju vojske i vojne pomoći Ukrajini.

Vance je u svom govoru u Münchenu docirao o slobodi mišljenja | Bloomberg

Obrambena uspavanost EU-a prvenstveno je rezultat oslanjanja na američko oružje, a drugi bitan razlog je što ozbiljno naoružavanje košta, i to poprilično, a to se europskim političarima nikako ne sviđa.

Ceh od 3,1 bilijun dolara

Bloomberg Economics izračunao je kako bi razvoj vlastite vojske za obranu Ukrajine Uniju mogao stajati oko 3,1 bilijun dolara u sljedećih 10 godina. Iako se ta brojka čini zastrašujućom, radi se o tek minornom dijelu europskog BDP-a, a mogući scenariji ako se ti novci ne investiraju djeluju puno crnje.

Problem EU-a je, kao i obično, sporost i razjedinjenost. Umjesto da se već godinama standardizira i razvija domaća proizvodnja, članice još uvijek raspravljaju treba li vojnu opremu kupovati od SAD-a ili ograničiti nabavu na europske dobavljače koji godinama neće biti spremni isporučiti potrebne količine oružja. Drugi pak smatraju da bi se trebalo ulagati u civilnu infrastrukturu, a ne u vojsku.

No i najveći politički mirotvorci morat će reterirati pred prijetnjom Putina koji se, kako (s pravom) strahuju Poljaci i baltičke zemlje, neće zadovoljiti samo Ukrajinom. Obrambena ulaganja su neminovnost, a Bloomberg Economics pozabavio se konkretnim brojkama.

Baltičke zemlje i Poljska s pravom strahuju od Putinovih carskih ambicija | Bloomberg

Procjenjuju da bi velika većina od spomenutih 3,1 bilijun dolara otišla na izgradnju vojska članica Unije i dizanje ukupnog proračuna za obranu na oko 3,5 posto BDP-a. Dodatna sredstva bila bi potrebna za financiranje topništva, protuzračne obrane i raketnih sustava.

Ako bi se velika vojna rekonstrukcija financira kroz dug, to bi rezultiralo s 2,7 bilijuna dolara deficita za pet najvećih europskih članica NATO-a u sljedećem desetljeću, ističu iz Bloomberg Economicsa.

Ogromna cijena ratne mašinerije

Naglašavaju kako bi europske zemlje za uspješnu rekonstrukciju vojske morale radikalno izmijeniti način na koji strukturiraju svoje proračune, surađivati ​​s izvršnim direktorima privatnih kompanija i pristati na zajedničko zaduživanje.

Problem je što takav velebni politički pothvat podrazumijeva razinu suradnje, dugoročnog promišljanja i financijske žrtve koju mnoge članice Unije dosad nisu prihvaćale.

Poljaci se ubrzano naoružavaju već godinama | Bloomberg

Djelomično olakšavanje financijskog tereta možda bi mogla donijeti zapljena oko 300 milijardi dolara zamrznute imovine ruske središnje banke kojoj su se čelnici EU-a opirali.

Svakako valja uzeti u obzir da bi hranjenje ratne mašinerije vjerojatno smanjilo proračune za zdravstvo, obrazovanje i socijalnu skrb, što bi jedva dočekali ruski propagandisti.

Tri Bloombergova scenarija

Ekipa iz Bloomberg Economicsa potrudila se i izradila tri moguća scenarija za rješenje rata u Ukrajini

Osnovni scenarij: ujedno najvjerojatniji, ističu. Po njemu bi okupirana ukrajinska područja u doglednoj budućnosti ostala u svojevrsnom limbu, odnosno de facto pod kontrolom Rusije. Moglo bi doći do nekih razmjena teritorija, a Ukrajina bi dobila određena sigurnosna jamstva.

U ovom scenariju se podrazumijeva da bi europski čelnici mogli uspostaviti kvalitetniju komunikaciju s Bijelom kućom i uvjeriti Trumpa da nastavi s vojnom potporom Kijevu dovoljno dugo da države Unije stignu povećati vlastite obrambene sposobnosti.

Ukrajinska vojska se dugoročno ne može nositi s Rusima | Bloomberg

Optimistični scenarij: idealno za Ukrajinu bilo bi da se SAD i Europljani bilateralno obavežu intervenirati ako Rusija odstupi od dogovora. No rizik od izravnog sukoba s Rusijom budi oprez čak i kod najvatrenijih pristaša Kijeva.

Umjesto toga, Amerika i EU mogli bi se posvetiti povećanju vojne potpore Ukrajini i ponovnom nametanju ili intenziviranju sankcija Rusiji. Također bi mogli pomoći Ukrajini da razvije vlastitu obrambenu industriju i obnovi svoje snage koje će služiti kao glavno sredstvo odvraćanja od Rusije.

U slučaju da se to ostvari, rastu i šanse da se Ukrajina u idućem desetljeću pridruži Uniji.

Pesimistični scenarij: u najgoroj varijanti za Ukrajince, Trump bi mogao dići ruke od njih i prekinuti slanje vojne i financijske pomoći prije postizanja bilo kakvog dogovora. To bi značilo da vrući ratni krumpir ostaje samo u rukama Europljana.

Čak i ako se Trump i Putin dogovore, to bi vjerojatno značilo gubitak velikog dijela teritorija za Ukrajinu. Također bi bilo samo pitanje vremena kada će Putinovi carski apetiti porasti i rat se proširiti na baltičke zemlje, odnosno izrasti u otvoreni sukob s NATO-om.

Ako u tom slučaju SAD odbije pružiti vojnu potporu snagama NATO-a, to bi praktički bio kraj sjevernoatlantskog saveza, što je i bio dugogodišnji Putinov san.

Cijena obnove

Kako je Trump već uvjetovao Ukrajini vojnu pomoć time da SAD-u daje pravo na iskorištavanje 500 milijardi dolara rijetkih minerala (za usporedbu, globalno tržište je u 2024. bilo vrijedno 6,2 milijarde dolara), možda bi ga se dalo privući i drugim oblicima financijske koristi.

Trumpovi zahtjevi prema Ukrajini nemaju uporište u stvarnosti | Bloomberg

Zato su u Bloomberg Economicsu izračunali koliko bi strane tvrtke mogle zaraditi na postratnoj obnovi Ukrajine i došli do brojke od 230 milijardi dolara. Lavovski dio tog pothvata odradile bi europske i američke tvrtke, ali to i dalje ne bi bilo u potpunosti isplativo za njih jer bi ostao minus od 130 milijardi dolara.

Hoće li se išta od Bloombergovih predviđanja ostvariti, ovisit će prije svega o raspoloženju Trumpove administracije koja zasad ne ulijeva nimalo povjerenja Europljanima. Naprotiv, sve što Trump i njegovi namjesnici pričaju ide direktno na ruku Putinu. Je li to samo upozorenje i pritisak na Uniju da se trgne po pitanju obrambene potrošnje, odnosno kupovine američke vojne opreme, pokazat će vrijeme. Kako sada stvari stoje, razloga za optimizam nema mnogo u Europi, a još manje u Ukrajini.