U prijevoznom biznisu postoji izreka kako su avion, kamion ili autobus najskuplji kad su prazni. Drugim riječima, ako su negdje parkirani, onda ne ostvaruju prihode i predstavljaju trošak. Slično bi se moglo reći i za turizam, odnosno turističke krevete koji također ne donose prihode ako u njima nitko ne noći. Interesantna statistika otkriva kako su u Hrvatskoj najbolje popunjeni kreveti na krajnjem sjeveru, zapadu i jugu zemlje i kako je Tuhelj jedino mjesto u državi gdje turistička sezona traje dulje od šest mjeseci.
Državni statističari su ovih dana objavili svježe podatke o turističkim brojkama na lokalnoj razini, za mjesta gdje postoje turistički kapaciteti. U statistici se mogu naći i informacije o prosječnom broju noćenja po turističkoj postelji u pojedinim mjestima u Hrvatskoj. Taj podatak pomaže u procjeni isplativosti ulaganja u turizam jer bolje popunjeni kapaciteti idu u prilog višoj profitabilnosti.
Brojke pokazuju kako najvišu popunjenost kreveta imaju toplice, odnosno toplički gradovi na sjeveru i sjeverozapadu države, a od prominentnih destinacija društvo im u vrhu rade Dubrovnik, Opatija te mjesta na zapadnoj obali Istre. Na samom vrhu našao se Tuhelj, mjestašce udaljeno 40-ak kilometara sjeverozapadno od Zagreba, poznato po termalnom izvoru. Tamo je lani po svakom turističkom krevetu u prosjeku ostvareno 186 noćenja.
Čitaj više

Kakva će biti turistička sezona 2025.?
U siječnju je rast broja dolazaka turista bio manji nego prijašnjih godina, a u veljači je zabilježen pad.
13.03.2025

Hrvatski turizam čini svega tri posto europskog
Po broju noćenja nalazimo se između Poljske i Portugala.
05.03.2025

Zašto apartmani uništavaju naš turizam i što donosi hotelizacija?
Od 1995. je broj kreveta u apartmanima višestruko narastao, a broj kreveta u hotelima ostao isti, čak se i smanjio.
11.03.2025

Turisti dolaze unatoč visokim cijenama, ali Vlada poručuje: ‘Zaigrali ste se’
'Rezervacije napravljene u siječnju za sve buduće datume porasle su 26 posto u odnosu na prethodnu godinu.'
12.02.2025
Time je Tuhelj osvojio titulu jedinog mjesta u državi gdje su turistički kreveti popunjeni više od pola godine. Titula je uistinu zaslužena jer i brojke iz prethodnih godina to potvrđuju i drže Tuhelj na samom vrhu. U 2023. godini prosječno je ostvareno 195 noćenja po krevetu, a 2022. godine njih 182.
Pri vrhu tablice Tuhelju društvo prave slični gradići poznati po topličkom turizmu. Sveti Martin na Muri, sa sjevera Međimurja, na drugom je mjestu s prosječnih 166 noćenja po postelji, pa slijede Lipik te Stubičke Toplice i Donja Stubica.
Prvi predstavnik obalnog turizma po popunjenosti turističkih kreveta je Dubrovnik na osmom mjestu. Tamo je lani po jednoj postelji u prosjeku ostvareno 127 noćenja. Od priobalja se pri vrhu još nalaze Konavle te istarske destinacije Brtonigla, Poreč, Funtana i Bale, a oko dvadesete pozicije nalazi se i Opatija.
Općenito gledano, na razini cijele države prosječan broj turističkih noćenja po krevetu u posljednje je tri godine iznenađujuće stabilan i zadržava se na brojci od 80 noćenja po postelji. Drugim riječima, turistički su nam kreveti puni tek malo više od petine godine, odnosno 11,5 tjedana, a ta činjenica onda objašnjava i puno toga drugoga.
Opatija se nalazi pri vrhu destinacija s najboljom popunjenošću kapaciteta | Goran Kovačić/Pixsell
Za početak, cijene boravka. Uz tako malu popunjenost svako noćenje potrebno je skupo naplaćivati kako bi se isplatila izgradnja apartmana i/ili hotela. Slaba popunjenost traži i poreznu politiku koja ne smije previše opterećivati vlasnike jer visoki porezi također nagrizaju profitabilnost.
Brojke još jednom potvrđuju i kako su tlapnje o cjelogodišnjem turizmu i dalje tek na razini papira potrošenog na bezbrojne strategije u kojima se takav turizam spominje. Dubrovnik i Istra, od razvikanih lokacija, tu su došli najdalje, ali i oni bi svoje brojke mogli još poboljšati. Toplički turizam u unutrašnjosti nešto je bolji, ali je daleko manje popularan u usporedbi s obalom.
Slaba profitabilnost
Spomenute brojke ukazuju i na slabu profitabilnost hrvatskog turizma. Podaci o popunjenosti kreveta, naravno, nisu jedina mjera po kojoj treba ocjenjivati isplativost ulaganja u turistički biznis.
U računicu ulaze svi drugi troškovi, prvenstveno izgradnja apartmana i/ili hotela, kao i plaće zaposlenika, komunalije i drugo. Konačna računica tako ovisi o lokalnim cijenama zemljišta, materijala, radne snage, struje, vode i drugog, a još i više o tome koliko se za noćenje može naplatiti.
No izgradimo li apartmane, opremimo li ih, izgradimo li i infrastrukturu za turizam, a na kraju su nam postelje popunjene tek 11 ili 12 tjedana u godini, što znači da 40-ak tjedana zjape prazne, onda je jasno da cijena za svako noćenje mora biti visoka, a to odbija goste. Kako god okrenuli, za zemlju koja sebe reklamira kao primarno turistička destinacija, to nije dobro.