Veselinovič: 'Apsurdno je da strana država postane vlasnik Ljubljanske burze'

Nakon nedavnih događaja i vladinih odluka, jasno je da se Slovenija neće tako lako odreći Ljubljanske burze. Kako ova odluka utječe na sadašnje vlasnike - Zagrebačku burzu? Tko konkretno ima najveći apetit za Ljubljanskom burzom, tko će ih ostvariti i na koji način?

O scenarijima koji bi trenutno mogli biti na stolu razgovarali smo s prvim direktorom Ljubljanske burze Draškom Veselinovičem, koji je prije nekoliko desetljeća započeo stvaranje uvjeta za regionalnu integraciju burzi, što hrvatska država preko Fine sada očito žele ostvariti.

Kako ocjenjujete ovu najnoviju odluku vlade i koji su scenariji sada na stolu?

Mislim da je odluka ispravna, jer je razlika je li vlasnik druge burze, u ovom slučaju Ljubljanske burze, strana burza - to burze rade jer šire svoje interese i igraju širu ulogu u regiji. U ovom slučaju situacija je potpuno drugačija i potpuno je neobično za svijet da strana država bude vlasnik nacionalne burze. Ne znam ni za jednu burzu u takvom slučaju.

Definitivno čekamo da ATVP napravi potez. Što ako odbije ili potvrdi prodaju, koje su opcije na stolu u oba slučaja?

Bez obzira na to kako ATVP odluči, potpuno je jasno što znači kritična strateška infrastruktura. To jest, vlasništvo se ne može promijeniti osim ako država, tj. Vlada Republike Slovenije, ne da svoj pristanak. U tom kontekstu stvar je jasna.

Ali to otvara neke scenarije. Možda uopće ne bi bio loš scenarij, recimo, kada bi se postigao dogovor gdje bi, na primjer, Slovenija postala većinski ili barem polovični vlasnik naše burze. To bi sigurno otvorilo neke nove elemente mogućeg razvoja. Razvoj burze u Sloveniji se sigurno počeo kretati nakon toliko godina. Apsurdno je da sada strana država postane vlasnik, a naravno, ako je strana država vlasnik, doista mogu prevladati drugi interesi koji nisu strogo profesionalni i nisu strogo interesi za razvoj tržišta kapitala. Ali znamo što znači politika. To je cijeli niz čimbenika koji mogu uzrokovati neizvjesnost kako dalje.

Ako se vratim na ono što ste spomenuli, da bi Slovenija postala većinski ili polovični vlasnik, kako bi se to provelo? To bi značilo da se već moraju voditi neki razgovori. U slučaju polovičnog vlasništva, tko bi onda bio vlasnik druge polovice?

Postoji nekoliko mogućih scenarija. Na primjer, veće slovenske tvrtke koje kotiraju na Ljubljanskoj burzi mogle bi biti zainteresirane za vlasništvo: u cijelosti ili u nekom prikladnom paketu, barem polovično. Država bi također mogla privremeno intervenirati putem neke od svojih institucija, poput Državne stambene korporacije ili nečeg sličnog. Ukratko, ovdje postoji nekoliko mogućih scenarija. Mislim da se već vode neki razgovori u tim smjerovima, ali trenutno se ne može ništa više reći.

Mislite li da bi i hrvatska strana bila spremna na takve sporazume, ili kako? Burza je i dalje u vlasništvu Zagrebačke burze.

Naravno. Ono o čemu govorimo je donekle račun bez krčmara. Druga strana mora biti spremna prodati dio Ljubljanske burze. To su neki scenariji koji se trenutno odvijaju ovdje u Sloveniji. Naravno, ovdje je druga strana trenutno u prednosti, jer je 100-postotni vlasnik burze - druga strana drži ključ.

Što trenutna situacija znači za samu Zagrebačku burzu, koja je sada vlasnik? Mijenja li činjenica da je burza dio kritične infrastrukture na bilo koji način uvjete poslovanja za njih?

Tehnički, nema promjene. To samo znači da vlasništvo mora ostati kakvo jest. S obzirom na ove događaje, otvaraju se neke druge dimenzije. Zemlje bi vjerojatno trebale na ovoj razini raspravljati i o tome kako to dalje usmjeriti u interesu razvoja tržišta kapitala. Mislim da je razvoj tržišta kapitala u Sloveniji definitivno i u interesu Hrvatske, jer znamo da i u Sloveniji kupuju puno vrijednosnih papira. Hrvatski mirovinski fondovi vrlo su aktivni na našoj burzi, pa je hrvatska država očito odlučila da bi htjela igrati važniju regionalnu ulogu u ovom području. To je bila moja ambicija i moja vizija. Neka vrsta regionalnog centra. U to vrijeme bili smo znatno razvijeniji od Hrvatske burze. Hrvatska nas je očito tu pretekla tijekom godina i sada želi igrati regionalnu ulogu.

Svakako, sastanak na najvišoj razini ne bi škodio, kako bi se nešto smisleno dogovorilo na obostrano zadovoljstvo.

Mislite li da je regionalni centar sada realna opcija?

Hrvati očito imaju tu ambiciju, ali mi je tada nismo imali. Imao sam stvarno snažnu ambiciju, ali to se ne može učiniti bez podrške države. U Hrvatskoj očito postoji velika državna podrška za to. Ovaj potez, kada su htjeli preuzeti burzu, dokaz je toga.

Oni su također vlasnici 30 posto Makedonske burze. Ta burza nam je također ponuđena, još u moje vrijeme. Prije koliko je to godina bilo? Postoje mogućnosti. U to vrijeme imali smo opciju za regionalni centar, jer smo prodali pet naših trgovačkih sustava u zemljama Zapadnog Balkana. Samo su ih trebali povezati tehnički i vlasnički. Nakon tri mandata, otišao sam s burze u Deželnu banku Slovenije, a moj nasljednik je prodao burzu Beču, a oni su je prodali Zagrebu tijekom globalne krize i sada smo tu gdje jesmo.

Mislite li da tadašnji donositelji odluka, država, u osnovi nisu prepoznali potencijal koji nudi ne samo slovensko tržište kapitala, već bitno i šire tržište kapitala?

Nakon toliko godina, još uvijek se pitam što ste pitali. Zašto naša država nikada nije malo više poticala tržište kapitala? Imali smo neke pokrete, na primjer, imali smo narodnu dionicu, Novu kreditnu banku Maribor (NKBM), inače je bilo jako neugodno, jer se dogodilo neposredno prije velike globalne krize - Lehman Brothers i sve se urušilo... Ova dionica je nažalost potpuni fijasko.

U posljednje vrijeme bilo je nekih pokreta: mirovina, individualni investicijski računi, narodna obveznica, postoji i strategija za promicanje tržišta kapitala. Još puno toga treba napraviti, KDD bi trebao biti reguliran, ovi poslovi s privatnim vlasništvom tamo štete tržištu kapitala, također u smislu cijene, kao usluge.

Stvari se kreću. Zašto se to tada nije prepoznalo, moramo pitati tadašnje ministre financija.

Sviđa li vam se i trenutna politika?

Imam određene razgovore, inače radim u Bruxellesu, tako da već dugo nisam u izravnom kontaktu s burzom. Pratim što se događa. Imam redoviti kontakt s bivšom ekipom, tako da sam informiran o tome što se događa. S vremena na vrijeme nešto pitam, tako da se ipak nadam da će se stvari pozitivno odvijati.

Koje interese država kao vlasnik slijedi u usporedbi s privatnim vlasnikom, čak i trenutnim vlasnikom? Gdje je ta razlika ili jaz ili gdje su zabrinutosti?

Znamo koji je rizik državnog vlasništva. To je uvijek političko uplitanje, kadrovske promjene. Mijenjaju se vlade, mijenjaju se smjernice i tako dalje. Sve su to rizici državnog vlasništva. S druge strane, imamo izuzetno uspješan i dobar primjer, na primjer, državnog vlasništva nad burzom u slučaju Varšave. Varšavska burza je od samog početka u vlasništvu države. To sam pomno pratio, i danas dobivam pozive, i oni su taj razvoj postavili vrlo sustavno. Na primjer, Varšavska burza je pretekla Bečku burzu i postala regionalni centar. Tamo su uvrštene i tvrtke iz srednje i istočne Europe.

U principu, država si može priuštiti određene razvojne poteze koji nisu nužno izravno profitabilni, ali su naravno korisni za razvoj tržišta kapitala. Države to mogu lakše učiniti nego komercijalni subjekt, koji je više zainteresiran za privatne interese.

Koju poruku šaljemo tržištima onim što se trenutno događa? U kojoj mjeri su možda tržišta informirana o tome, jer znamo da tržišta kapitala funkcioniraju po nekim svojim pravilima.

Mislim da je ovo potpuno pozitivna poruka za tržište, ono što se sada događa. Na tržištu je postojala određena neizvjesnost u vezi s tim događajima, ali sada je vlada prevladala tu neizvjesnost. Naravno, postoje daljnji scenariji i ne možemo točno reći što će se dogoditi, ali mislim da je ovo u ovom trenutku potpuno pozitivan razvoj događaja i to je dobro.

Trebaju li mali dioničari biti zabrinuti?

Ako mali dioničar ima dionice u jednoj od naših izvrsnih tvrtki koje kotiraju na Ljubljanskoj burzi, to za njega ništa ne mijenja. U svakom slučaju, bez obzira na vlasništvo burze.