Zašto je Žito tek jedna od mnogih obiteljskih tvrtki koja je izašla na burzu?

Domaća kompanija Žito nedavno je odlučila napraviti zaokret i izaći na burzu. Upis dionica još traje, a to je velika promjena za kompaniju koja je od početka svog postojanja u obiteljskom vlasništvu. Kako to da su se odlučili na taj potez? Dobrim dijelom zbog rizika koji tranzicija obiteljske kompanije nosi. No je li izlazak na burzu sve realniji scenarij za sve više obiteljskih kompanija?

Povodom predstavljanja IPO-a, Marko Pipunić, predsjednik uprave grupe Žito, objasnio je da je odluka o IPO-u bila logična te su je kao obitelj donijeli još 2017. godine. Razlog je bio razgovor s ljudima koji, kako je kazao, "znaju nešto više o obiteljskim kompanijama i (...) o rizicima tranzicije tih kompanija". Inače, dosadašnji tijek IPO-a Žita obilježio je velik interes investitora. Iako javna ponuda dionica traje do 14:00 sati u srijedu, knjiga upisa popunjena je već u ponedjeljak na cijeni 19 eura.

"Ovdje se radi o zaštiti Žita kao kompanije. Žito je omogućilo puno meni, obitelji i mojoj supruzi i iz toga motiva sam htio da sačuvamo Žito. Puno je lakše sačuvati kompaniju na ovaj način, da idemo na burzu", kazao je tada Pipunić.

Ovakav potez nije nužno uobičajen za obiteljske kompanije, ponajviše jer se u većini njih očekuje da će djeca vlasnika naslijediti kompaniju. Ipak, Žito je dokazalo da to tako ne mora biti.

Marko Pipunić | Grupa Žito

 

I to ne bi trebalo biti neobično jer niti sva djeca žele nastaviti razvijati obiteljske kompanije, niti svi imaju nasljednike, a tim više što tek 30 posto obiteljskih kompanija preživi prijenos vlasništva. Zbog svega spomenutog, izlazak na burzu često je logičniji izbor za obiteljske kompanije no što to neki žele priznati.

Obiteljske kompanije na burzi

Grupa Atlantic je među primjerima onih koji su unatoč obiteljskoj pozadini odluči izaći na burzu. Atlantic je u srpnju 2007. godine na Zagrebačkoj burzi proveo inicijalnu ponudu dionica. U prodaju su pustili 31 posto dionica, što je u to vrijeme predstavljalo najveću javnu ponudu dionica kompanije u privatnom vlasništvu.

Popisu kompanija s obiteljskom pozadinom koje su danas na burzi pridružuju se i Čakovečki mlinovi. Većinski udio u kompaniji godinama je imala obitelji Varga koja je prije dvije godine prodala svoje dionice i praktički izašla iz vlasničke strukture kompanije.

Naši analitičari su nedavno pisali i o mogućnosti IPO-a grupe Tokić. Kompanija je jedan od glavnih igrača u prodaji autodijelova u regiji, a zasad je u vlasništvu obitelji. Analitičari Bloomberg Adrije nedavno su pisali da su vlasnici najavili širenje u Europskoj uniji, no pitanje je mogu li se ambiciozni planovi ostvariti s trenutnom kapitalnom strukturom.

Branko Težak/Pixsell

"Sadašnji vlasnici mogu se pohvaliti jakim poslovnim uporištem, ali za provođenje planova bilo bi im potrebno još kapitala. Odgovor se može naći u inicijalnoj javnoj ponudi ako investitori žele biti dio regionalnog širenja prodaje i distribucije autodijelova jer im trenutni tržišni uvjeti idu na ruku", ističu naši analitičari.

Nagađalo se i o IPO-u grupe Kufner. Nedavno su iz te kompanije za Bloomberg Adriju kazali da u sklopu svoje strategije razvoja i širenja poslovanja prate tržišna događanja i razmatraju sve mogućnosti financiranja, pa tako i mogućnost financiranja putem tržišta kapitala. No umjesto IPO-a, grupa Kufner odlučila se za prodaju najvećoj svjetskoj tvrtki za proizvodnju građevinskih materijala CRH, koji se smjestio u Fortune Global 500.

Bing Guan/Bloomberg

 

No kako je na svjetskom tržištu? Poznata američka kompanija Walmart možda je jedan od najpoznatijih primjera obiteljskih kompanija koje su izašle na burzu. Kompanija koju su osnovala braća Sam i Bud Walton taj je korak napravila 1970-ih godina kada su imali 38 trgovina i godišnji prihod od 44 milijuna dolara. Braća koja su se dotad zaduživala kako bi širila poslovanje tada su zaključila da je izlazak na burzu jedini održiv način za nastavak rasta poslovanja. Za obitelj Walton, izlazak na burzu bio je ključni korak jer su nakon toga postali jedna od najvećih svjetski kompanija.

No takvih primjera na svjetskom tržištu ima još. Primjerice, L'Oréal je početkom 20. stoljeća osnovao Eugène Paul Louis Schueller, mladi francuski kemičar. Na francusku burzu su prvi put izašli 1960-ih godina, a to je tvrtki omogućilo prikupljanje kapitala i strateške akvizicije. U prošlom stoljeću, 50-ih godina, na IPO je izašla i kompanija Ford Motor Company, koju je osnovao legendarni Henry Ford, iako je obitelj Ford do danas zadržala je značajnu kontrolu nad dionicama. Među tim primjerima su i LVMH, Porsche, Nike i brojne druge svjetske kompanije.

Zašto IPO?

No zašto je IPO uopće dobra opcija za obiteljske kompanije? Matija Dukić, viši menadžer u odjelu transakcija PwC-a Hrvatska, za Bloomberg Adriju istaknuo je da preuzimanje biznisa nije uvijek želja mlađe generacije, bilo zbog njihovih financijskih ili osobnih interesa ili pak zbog toga što su ih životni putevi odveli u drugim smjerovima, a njihove sposobnosti i kapaciteti mogu se bolje iskoristiti drugdje.

Emil Tedeschi | Davorin Višnjić/Pixsell

 

Upravo zato IPO može pomoći obiteljskim poduzećima, a ujedno ne mora značiti da obitelj prekida veze s kompanijom.

No s obzirom na to da u Hrvatskoj postoji značajna brojka obiteljskih kompanija, ostaje pitanje može li se očekivati da će ih se sve više odlučiti za takav potez? Mihael Blažeković, voditelj analitike Bloomberg Adrije, istaknuo je da u Hrvatskoj više od 99 posto poslovnih subjekata čine male i srednje (SME) kompanije, a velik broj njih nalazi se u vlasništvu generacija koje su na zalasku karijere pa se nameće pitanje izlazne strategije i unovčavanja dugogodišnjeg truda.

Prodaja cijele ili dijela kompanije nameće se kao logičan korak, ističe Blažeković, a posljednjih godina tu sve značajniju ulogu imaju private equity fondovi. "Primjeri takvih transakcija uključuju brojne privatne poliklinike, veterinarske stanice te veće poslovne sustave poput Elgrada i Mlinara."

S druge strane, "izlazak na burzu putem IPO-a za SME kompanije predstavlja znatno izazovniji put zbog složenijeg i duljeg procesa, kao i zbog obveze znatno veće transparentnosti i redovitog objavljivanja financijskih izvještaja", objašnjava Blažeković.

Unatoč tome, hrvatsko tržište krije velik potencijal u brojnim SME kompanijama, osobito u sektorima koji su atraktivni za konsolidaciju, poput drvne industrije, građevinarstva i maloprodajnih lanaca.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar