Vratio se iz SAD-a, kladio se na Sisak, sada rade za Intel, Bosch, Toshibu...

Priča o Mattu Darku Sertiću i njegovoj tvrtki Applied Ceramics zapravo je priča o rušenju stereotipa u Hrvatskoj. Riječ je o povratniku iz dijaspore koji u svijet nije otišao trbuhom za kruhom, uspješan biznis izgrađen u Americi uspio je bez problema transplantirati u Hrvatsku, u svoj rodni Sisak, gdje je pokrenuo pravu malu poduzetničku revoluciju na više frontova, a sve to radi u prostorima zapuštene željezare koja je bila simbol propasti domaće industrije.

S njim smo se našli u prostorijama poduzetničkog inkubatora Pisak, u jednoj od zgrada koje je Sertić obnovio, u sklopu koje radi i kulinarski institut Kul In. Odmah do nje su pogoni Applied Ceramicsa, a nešto dalje niz cestu i proizvodna hala tvrtke Sunceco koja proizvodi solarne panele. Svi ti projekti su plodovi Sertićevih ideja i ambicija i svima ide jako dobro.

Uspjeh bez pretencioznosti

Dok smo ga čekali na petom katu Piska čudili smo se kako je živahno na hodnicima i koliko ima ljudi, a onda smo ga ugledali kako u omanjem društvu dolazi iz obližnje zgrade. Da ste od tog društvanca morali nasumično odabrati tko je direktor tvrtke, vjerojatno bi krivo odabrali nekog u odijelu. Sertić, pak, ima mnogo opušteniji, nepretenciozan stil. Karirana košulja s prslukom, crne traperice, opušteni hod s noge na nogu. Zapravo tom neformalnošću razbija još jedan poslovni stereotip. U skladu sa stilom mu je i nastup. Priča polako, šali se na svoj račun, ne radi famu od svog uspjeha i zazire od titula.

Njegov krunski dragulj je Aplied Ceramics, tvrtka koju je 1994. osnovao u Fremontu, u Kaliforniji. Danas zapošljava 300-tinjak ljudi i u 2023. će ostvariti prihode od 45 milijuna eura i dobit od oko 4,5 milijuna. Proizvodi komponente za strojeve koji izrađuju mikročipove, a klijenti su mu neke od najvećih svjetskih kompanija poput Intela, Toshibe, TSMC-a i Boscha.

Za početak nas je zanimalo kako je uopće došao u SAD-u i završio u biznisu s poluvodičima koji su tada još bili tehnologija "u pelenama".

Za razliku od većine naših iseljenika koji su vani išli trbuhom za kruhom, Sertićev put je dosta drugačiji. On se u Ameriku prvi put zautio u 80-im godinama jer je želio vidjeti svijeta. Proputovao je cijeli SAD autostopom, a financirao se pobjeđujući na šahovskim turnirima diljem zemlje. Potom se otisnuo u Južnu Ameriku pa se iscrpljen, kako kaže i mentalno i financijski, vratio doma u Sisak. Zaposlio se u željezari, u valjaonici, gdje je naučio sve o materijalima, a potom je radio i u nabavi sirovina, upoznavši se tako s čarima papirologije i zakonitostima izvoza i uvoza.

Iako mu je išlo dosta dobro, nije želio dočekati mirovinu u željezari i opet se otisnuo preko bare. Tamo se vratio staroj praksi igranja šahovskim turnirima, a nakon pobjede na jednom u Arizoni prišao mu je nepoznat čovjek i ponudio posao.

"Rekao mi je, ti se trebaš u ponedjeljak u osam ujutro nacrtati kod mene na poslu. Ja se mislim, pa od tog sam bježao, uvijek taj ponedjeljak. Pitao sam ga što ću mu ja, a on se rekao da ne brinem, da kod njega radi svi šahisti. Zanimalo me što radi, a kad je rekao mikročipove, odmah mi se svidjelo, to me interesiralo", priča nam Sertić.

U toj tvrtki je radio sve, a počeo je utjerivanjem dugova. "Zašto ja to radim, pitao sam ga, pa ja ne znam engleski? Mi smo u školi učili njemački, a engleski sam naučio sam ono što se moglo preko Beatlesa i Rolling Stonesa. Ništa se ti ne brigaj, rekao mi je, samo reci ime firme i oni će odmah znati zašto ih zoveš", prisjetio se.

Prošao je sve funkcije, od prodaje, nabave, kontrole kvalitete do proizvodnje. "Onda je šef zaključio da bi mu pasalo da bankrotira kako bi se riješio bankarskih dugova pa me je stavio za predsjednika firme u tom procesu. To mi je sve bila velika škola".

U industriji čipova od samog početka

Iako je kompletna proizvodnja mikročipova tada bila u Arizoni, Sertić je brzo shvatio da se sve bitne odluke donose u sjedištima tvrtku, u Kaliforniji. Stoga se zaputio tamo i potražio posao u Silicijskoj dolini. A kud će suza nego na oko – naletio je na tvrtku dvojice Hrvata koji su se bavili proizvodnjom kvarca.

Obrada materijala u proizvodnji Applied Ceramicsa

"Kod njih sam počeo 1987., bilo nas je pet zaposlenih, uključujući mene i njih dvojicu, a za deset godina smo došli na 400 radnika. I nismo više proizvodili samo kvarc, već i raznorazne materijale. Dolazilo je puno zahtjeva iz industrije za keramikom pa su mi njih dvojica rekli da su oni našli svoju nišu, a ako ja želim naći svoju da odem fino u grad i za 12 dolara registriram firmu. I tako sam i napravio i 1994 registrirao Applied Ceramics", kazao nam je Sertić koji je svoje ime Darko zbog 'mračnih' konotacija na engleskom promijenio u Matt, po djedu Mati.

Danas imaju tristo zaposlenih, stotinu u Americi i 200 u Hrvatskoj, a rade potpuno isti posao i tamo i ovdje. I ne, to ne znači da jedan Amerikanac radi kao dva Hrvata, pitali smo.

"U Silicijskoj dolini dolaze svi novi poslovi. Tko god hoće napraviti neku novu mašinu, a treba mu bolji materijal kako bi radila, dolazi k nama. Mi smo postali sinonim za firmu koja proizvodi nove tehnologije u tzv. egzotičnim materijalima", govori Sertić.

Tražili smo da nam plastično objasni što to oni konkretno rade, tako da i mi laici dobijemo jasnu predodžbu.

"U proizvodnji mikročipova oni prolaze seriju procesa vrlo sličnu razvijanju crno-bijele fotografije, samo što se radi pod visokom temperaturom, vakuumom i mjere su puno manje, pričamo o 0,04 mikrona. Te mašine koje to obrađuju uglavnom moraju biti izolirane materijalom poput kvarca, keramike, silicija ili safira. Kako se jetkaju pločice poluvodiča, tzv. waferi, tako se jetkaju i srca tih mašina. Dakle, one se stalno troše i stalno ih treba mijenjati, to je ljepota naše industrije", elaborira Sertić.

Pločice poluvodiča, tzv. waferi | Izvor: Depositphotos

Kada jedna takva mašina 'crkne' tvrtke zovu proizvođača za pomoć, ali kako se tehnologija na tom polju brzo mijenja, proizvođači obično više nemaju nikoga tko se u takav 'stari' stroj razumije.

"Onda im preporuče nas, a to znači da ja moram otići u pogone, pogledati o čemu se radi s tom mašinom. Često puta je prvi put u životu vidim, ali se vidi što je problem ili kvar i mi to riješimo. Kad to napraviš, imaš mušteriju za cijeli život, oni se više ne odvajaju od tebe", ističe.

A nemaju baš ni prevelikog izbora, od globalnih igrača iz njihove niše ima još jedna kompanija u SAD-u i dvije u Japanu. Ima lokalnih tvrtki, vezanih uz tvornice proizvođača čipova, ali ne idu dalje iz svog dvorišta.

Riznica industrijskog znanja

Više globalnih igrača nema jer se tehnologija mijenja strahovitom brzinom, opet naglašava Sertić, ono što je bilo aktualno prije desetak godina danas više nitko ne pamti i ne poznaje, zato Applied Ceramics danas ima status riznice povijesnog znanja i firme iz industrije to znaju.

No, nema u toj branši kruha samo od minule tehnologije, dapače, mora se ići ukorak s novim trendovima. A oni su tu opet u idealnoj poziciji jer im tvrtke dolaze s novim proizvodima za koje traže adekvatno rješenja, a u Applied Ceramicsu im to onda i proizvedu.

Drugim riječima, sve što je novo u industriji prolazi kroz njihove ruke pa jasno vide u kojem smjeru se branša razvija i kako tehnologija napreduje. To je upravo ono što najviše veseli Sertića.

Inflacija nije pogodila Applied Ceramics | Bloomberg Adria

Pitamo ga za inflaciju, a on samo odmahuje rukom. "Nije nas previše pogodilo jer smo i mi digli cijene. Svim našim klijentima je bilo sve jasno i nije im trebalo ništa objašnjavati jer su im objasnili drugi, prije nas."

Pucanje opskrbnih lanaca u koroni pa rat u Ukrajini prisili su Europu i SAD da počnu vraćati proizvodnju strateških stvari s dalekog istoka. U taj plan ulazi i proizvodnja čipova bez kojih danas nema ozbiljne industrije. Političari su spremili milijarde da se taj povratak što bezbolnije realizira. Proći će još vremena dok se tvornice ne izgrade i potražnja za dijelovima ne uzme maha, ali sve skupa najavljuje dobra vremena za Applied Ceramics.

Svijet opet u blokovima

Slaže se i Sertić koji smatra da će se globalizirano tržište ubuduće svesti na tri bloka – zapadni s SAD-om i Europom, istočni s Rusijom i satelitima te Aziju na čelu s Kinom.

"To na dugi rok nije dobro za potrošače, a za nas proizvođače može biti lukrativno jer ćemo izgubiti neke od konkurenata i eventualno moći dići cijene", komentira bez ustručavanja.

Pitamo ga može li Applied Ceramics iz Hrvatske kao poslovično umiljato janje, sisati dvije globalne sise, da oživimo tradiciju iz doba nesvrstanih.

"Mi smo već vrlo prisutni na tržištu europskom, američkom i azijskom tržištu. Što se ruskog bloka tiče, tamo se inače nisu proizvodili čipovi i imali su neke male potrebe za našim proizvodima, ali smo suradnju s njima mi prekinuli s početkom rata u Ukrajini", kazao je Sertić.

Prošetali smo kroz proizvodne pogone i odmah nam je upalo u oči kako kraj nas prolaze radnici s kartonskom ambalažom za jaja u rukama, ali u njoj nisu jaja već kvarcni, keramički i safirni dijelove za mašine. Treba s njima oprezno govori nam Sertić, jer džaba ste ih s mikronskom preciznošću proizveli ako se oštete u transportu.

Proizvodnja dijelova strojeva za izradu poluvodiča zahtjeva iznimnu preciznost

 

Radnicima najbolje od oba svijeta

Ponosan je na to što zapošljava isključivo lokalnu radnu snagu i što je prosjek godina u firmi nešto preko 30 godina. "Ljudi nam dolaze sami jer znaju da smo kvalitetan poslodavac, tko želi raditi dajemo mu mogućnost da se u pogonu upozna sa svime što se radi, tako da na kraju može pronaći ono što mu odgovara", ističe.

Radnike, kaže, ne motivira on, već dolar. Cilj mu je da što više primanja dolazi kroz bonuse koji su vezani za rezultate firme. "Imamo sve transparentno uređeno, tako da radnici vide koliko se koji mjesec proizvelo i isporučilo. Kada bude mjeseci u kojima zaostajemo, sami dignu tempo da odrade što više jer znaju da time i oni više zarađuju", objašnjava.

Da uistinu vodi računa o svojim zaposlenicima pokazuje i to što im je u Jablancu izgradio hotel u kojem mogu besplatno ljetovati.

Nekako nam se čini da je uspio iskombinirati najbolje od socijalizma i kapitalizma, a dodatno mu ide na ruku i to što se politika ne petlja u poslovanje Applied Ceramicsa iz prostog razloga što ne razumije čime se oni to zapravo bave.

Možda to najbolje oslikava anegdota koju nam je na rastanku ispričao Sertić. Naime, prisjetio se kako je u vrijeme kad je otvarao firmu u Sisku jedan tada eminentni političar prokomentirao – "Odlično, još jedan koji proizvodi pločice za WC".

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar