Prvi posao rijetko izgleda kao početak velike karijere. Često je to samo način da zaradimo prvi novac, provedemo ljeto ili jednostavno steknemo iskustvo. Tek s odmakom postane jasno da upravo iz tih, naizgled običnih poslova, ponesemo neke od lekcija koje nas prate mnogo dulje nego što smo očekivali.
Kada smo hrvatske poduzetnike pitali kojeg se prvog posla najviše sjećaju, gotovo nitko nije govorio o plaći ili tituli. Prisjećali su se ljudi koji su im dali prvu priliku, mentora koji su ih usmjerili, pogrešaka koje su ih naučile više od uspjeha i situacija koje su ih natjerale da odrastu brže nego što su planirali.
Njihove priče možda mogu biti i poticaj onima koji tek ulaze na tržište rada. Nitko od njih na prvom poslu nije mogao znati da će jednog dana izgraditi uspješne poslovne karijere. To vrijedi i za neke od najuspješnijih poslovnih lidera svijeta. Prisjetimo se samo LinkedIn profila Jensena Huanga, osnivača i izvršnog direktora Nvidije, čiji prvi upis u životopisu glasi "pomoćni konobar". Odmah nakon slijedi funkcija izvršnog direktora jedne od najvrjednijih kompanija na svijetu.
Čitaj više
Analiza tržišta kibernetičke sigurnosti - Kako Span stoji u usporedbi s globalnim konkurentima?
Sektor kibernetičke sigurnosti bio je pod intenzivnim pritiskom početkom godine.
16.06.2026
Nakon što je u 2025. kupio dvije strane kompanije, Infinum planira nastaviti globalno širenje kroz akvizicije
Domaća kompanija Infinum posljednjih godina dokazuje da hrvatske kompanije itekako mogu preuzimati, a ne samo biti preuzimane.
19.12.2025
Pliva sa stopostotnom ženskom upravom pokazuje da ravnopravnost ne treba čekati kvote
Iako nije jedina kompanija u Hrvatskoj koja ima žensko vodstvo, Pliva Hrvatska je među rijetkim kompanijama te veličine koja se može pohvaliti 100 postotnom ženskom upravom.
15.09.2025
LinkedIn
Bloomberg Adria razgovarala je s domaćim poduzetnicima i menadžerima o njihovim prvim poslovima, ljudima koji su ih obilježili i lekcijama koje su, kako sami kažu, prenijeli u karijere koje danas grade.
Inženjer koji je završio u komercijali
Danas je Branko Roglić jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika i osnivač Orbica, no karijeru nije započeo u prodaji ni poduzetništvu. Nakon što je završio studij i odslužio vojni rok, s 28 godina zaposlio se u Industriji za radioelektroniku i telekomunikacije (IRET), gdje je kao mladi inženjer radio na razvoju i proizvodnji ozvučenja te pojačala zvuka.
Proizvodnju je, međutim, brzo zamijenila komercijala, područje u kojem će ostati do danas. Upravo su ga prvi poslovni zadaci odveli i izvan tadašnje Jugoslavije, među ostalim u Libiju, kojom je tada vladao Moamer Gadafi.
"Pregovori su bili potpuno drukčiji od onoga na što smo navikli u Europi. Bili su dugi, složeni i zahtjevni. Za donošenje jedne odluke ili zaključivanje ugovora često je trebalo nekoliko dana razgovora", prisjeća se Roglić.
Upravo su mu takva iskustva pokazala koliko su strpljenje, razumijevanje različitih kultura i sposobnost prilagodbe važni u međunarodnom poslovanju.
Branko Roglić | Pixsell
Iako je u proizvodnji proveo relativno kratko vrijeme, to iskustvo i danas smatra vrijednim.
"Pomoglo mi je da bolje razumijem kako nastaje proizvod, koliko je truda potrebno da bi se postigla kvaliteta i koliko je važan svaki zaposlenik u lancu stvaranja vrijednosti", kaže Roglić za Bloomberg Adriju.
Kasnije ga je, dodaje, rad u komercijali naučio da se posao temelji na ljudima i povjerenju.
"Mislim da mi je upravo inženjerska podloga dala disciplinu, sustavnost i sklonost traženju praktičnih rješenja. To su vrijednosti koje sam nastojao primjenjivati i kasnije, u izgradnji Orbica i vođenju kompanije na različitim tržištima."
Prvi šef se ne zaboravlja
Krajem 1980-ih računalo u kućanstvu bilo je prava rijetkost. Nikola Dujmović, suosnivač i predsjednik uprave Spana, bio je među onima koji su ga imali, a upravo mu je to otvorilo vrata prvog posla još tijekom studija. Zaposlio se u švedskoj tvrtki koja je ulagala u tadašnju Jugoslaviju, gdje je programirao, radio financijske analize i slične poslove, a ubrzo napredovao do pozicije regionalnog voditelja.
Iz tog razdoblja ipak najviše pamti svog prvog direktora, Šveđanina Ingea Åska.
"Od njega sam jako puno naučio, i to stvari kojih se držim i danas. Primjerice, nije važno znati milijun detalja, važno je znati gdje u svakom trenutku stojiš i kuda ideš", prisjeća se Dujmović.
Åska pamti kao svestranog čovjeka velikog iskustva. "Bio je svestran čovjek, maratonac, major u švedskoj vojsci, operni pjevač, čovjek velikog iskustva od kojeg ste željeli učiti."
Njihovu je suradnju prekinuo rat. Tvrtka se povukla iz Hrvatske, a njih dvojica više se nikada nisu sreli jer ih je život odveo u različitim smjerovima.
Nikola Dujmović | Span
Dujmović kaže da i danas primjenjuje lekcije koje je tada naučio. To u praksi znači imati jasan pregled ključnih brojki poslovanja u svakom trenutku. "To su stvari koje moraš znati gotovo napamet, bez obzira na doba dana", kaže Dujmović, čija je kompanija ove godine ušla među ograničen broj Microsoftovih partnera u svijetu koji su dobili priznanje Frontier Partner za izvrsnost u razvoju i primjeni rješenja temeljenih na umjetnoj inteligenciji.
Posebno se, kaže, drži još jednog pravila koje ga je naučio prvi direktor.
"Ako ne možeš svoje poslovanje sažeti na jednu A4 stranicu, onda ga zapravo ne razumiješ dovoljno dobro. Drugim riječima, jasnoća i jednostavnost preduvjet su dobrog upravljanja."
Prvi posao u vrijeme velikih promjena
Danas Aircash korisnicima omogućuje da većinu financijskih transakcija obave jednim dodirom ekrana. No kada je Hrvoje Ćosić, osnivač i predsjednik Uprave Aircasha, započinjao karijeru, svijet financija izgledao je potpuno drukčije. Prvi posao pronašao je u riznici banke.
"Bilo je to razdoblje velikih promjena na financijskom tržištu, obilježeno uvođenjem eura, pa je okruženje bilo iznimno dinamično i zahtjevno. Iako je tim tada bio relativno malen, imao sam priliku vrlo brzo preuzeti odgovornost i upoznati funkcioniranje financijskog sustava iz prve ruke", prisjeća se Ćosić.
Iz tog razdoblja danas najviše pamti ljude i atmosferu u timu.
Hrvoje Ćosić | Aircash
"Okruženje je bilo puno mladih ljudi, energije i poduzetničkog duha, gotovo sa startup mentalitetom. Svakodnevno smo učili nove stvari i radili sa složenim financijskim instrumentima poput swapova, derivata i opcija te upravljali valutnim i kamatnim rizicima. Posao je zahtijevao analitičnost, razumijevanje matematike i financijskih tržišta, ali upravo su brzina učenja i zajedničko rješavanje izazova ono čega se danas najviše sjećam“, otkrio nam je Ćosić.
Kaže da je upravo to iskustvo oblikovalo način na koji danas vodi kompaniju.
"To iskustvo naučilo me koliko su važni timski rad, suradnja, kreativnost i spremnost na inovacije. Kasnije sam te principe primjenjivao u izgradnji Aircasha kroz jasne strukture, procese i odgovornosti“. Ipak, najvažnija lekcija, kaže, odnosi se na ljude.
"U konačnici, uspješne kompanije ne grade procesi sami po sebi, nego ljudi koji ih stvaraju i svakodnevno unapređuju“, zaključio je Ćosić.
Između traktora i poslovnih lekcija
Prije nego što je postao izvršni direktor Infinuma, Nikola Kapraljević ljetne je praznike provodio u silosu u Našicama. Sa 16 godina radio je na otkupu žita, posao kojem se vraćao dva ili tri ljeta tijekom srednje škole.
Na papiru je, kaže, sve bilo prilično jednostavno. Mjerio je vlagu i primjese u pšenici te rezultate priopćavao traktoristima koji su dovezli urod.
"Ali svaki traktorist je lik za sebe: nekome je rezultat prihvatljiv, nekome nije. Ima onih koji argumentiraju, ima onih koji samo žele biti saslušani, ima onih koji te gledaju kao da si ti nešto skrivio. Brzo naučiš da isti broj moraš znati objasniti na pet različitih načina, ovisno o tome tko stoji pred tobom“, govori Kapraljević.
Nikola Kapraljević | Infinum
Kaže da su mu upravo ta iskustva ostala među najvrjednijim lekcijama koje je ponio iz prvog posla.
"Dvije stvari su mi ostale. Prva je da se radi dok ima posla. To je značilo da bi neke dane kad je bila 'špica' sezone smjena znala završiti u 1 ujutro. Osim toga, rekao bih da sam naučio da imati tehnički točan odgovor ne znači puno ako ga ne znaš objasniti čovjeku ispred tebe."
Od pisanja o tehnologiji do njezina razvoja
Prije nego što je suosnovao Orqu i počeo razvijati tehnologiju za bespilotne sustave, Srđan Kovačević, suosnivač i izvršni direktor kompanije, pisao je o tehnološkim inovacijama drugih. Prvi posao bio mu je novinarski, a kao srednjoškolac bavio se pisanjem članaka iz područja informacijskih tehnologija.
Istraživao je događaje iz svijeta IT-a, pisao o ljudima iz industrije i tehnološkim trendovima, recenzirao različite proizvode, a ponekad je, kaže, morao igrati i računalne igre kako bi o njima mogao napisati tekst. Ipak, najviše mu je u sjećanju ostala serija članaka o teoriji kaosa i fraktalima.
"Kao srednjoškolcu, to mi je bio prvi ozbiljniji dodir sa znanošću, što mi je potaknulo znatiželju i daljnju želju za istraživačkim radom“, rekao je Kovačević.
Srđan Kovačević | Orqa
Iskustvo iz novinarstva, kaže, pokazalo se vrijednim i kasnije u karijeri.
"Mislim da mi je u daljnjoj karijeri u velikoj mjeri pomogla disciplina i temeljitost u nekom dubinskom istraživanju, kao i vještina artikuliranja kompleksnih ideja na zanimljiv i razumljiv način." Pisanoj komunikaciji pridaje veliku važnost i danas.
"Vjerujem da je pisana komunikacija izuzetno bitna, čak i danas kada LLM-ovi kreiraju ogromne količine pisanog sadržaja. Možda će baš upravo zbog toga vještina pisanog izražavanja postati još vrjednija i cjenjenija vještina“, zaključio je Kovačević čija je tvrtka nedavno potpisala ekskluzivni sporazum o partnerstvu s kanadskom tvrtkom Remote Robotic Systems (RRS), kojim će proširiti proizvodnju svojih sustava i komponenti u Kanadi za potrebe kanadskog i međunarodnih tržišta.
Od autobusa do kokpita
Prije nego što je postala profesionalna pilotkinja, a danas vodi GrECo Specialty GmbH, međunarodnu tvrtku specijaliziranu za osiguranje i upravljanje rizicima, među ostalim i u zrakoplovstvu, Iva Rogović Lekić prve je poslovne korake napravila upravo na aerodromu. Imala je svega 15 godina kada je tijekom ljetnih praznika počela raditi za turističku kompaniju Globtour kao pratitelj transfera gostiju, turistički vodič i predstavnik austrijske turističke agencije. Posao je dobila zahvaljujući znanju stranih jezika, a bila je zadužena za goste s njemačkog, engleskog i dijelom talijanskog govornog područja.
Radni dan počinjao joj je u tri ujutro. S vozačem autobusa obilazila je istarske hotele, dočekivala goste u zračnim lukama u Puli i Ljubljani te ih tijekom vožnje upoznavala s Istrom, odgovarajući na brojna pitanja u vrijeme kada internet još nije bio dio svakodnevnog putovanja.
Iva Rogović Lekić | GrECo Specialty GmbH
"Taj period bio je divan. Nas tri prijateljice živjele smo same u Poreču, bez roditelja, izlazile gotovo svake večeri, a bez problema ustajale na posao. Bile smo vrlo odgovorne i u tako mladoj dobi zarađivale ozbiljan novac. Svoj maturalni izlet u Španjolsku platila sam od onoga što sam zaradila tog ljeta, a mami sam kupila zlatni prsten koji i danas nosi", prisjeća se Rogović Lekić.
Kaže da ju je prvi posao naučio samostalnosti, ali i pokazao koliko znanje stranih jezika može otvoriti vrata. Gledajući unatrag, nije slučajno što ju je put kasnije odveo u kokpit aviona.
"Roditelji su mi usadili radne navike od malih nogu, ali me nisu oni tjerali da radim ljeti. Ja sam to htjela sama, baš kao i moje prijateljice. Naučila sam da je znanje stranih jezika bogatstvo koje otvara mnoge horizonte i dodatno sam se kasnije usavršavala. Vjerujem da me iskustvo sa zračnih luka malo 'gurnulo' prema pilotskim vodama jer je prvi posao za nekoga od 15 godina bio prilično fancy. Tada sam bila tek u autobusu, ali sam kasnije završila u avionu, tako da bih rekla da se isplatilo."
Prvu priliku sama je stvorila
Prvi posao Josipe Jutt Ferlan, predsjednice uprave Zagreb City Hotelsa, nije bio dio nekog velikog plana. Kao srednjoškolka ljetne je praznike provodila u Opatiji, a umjesto da dane provede na plaži, odlučila je zaposliti se u turističkoj agenciji.
"Dosadilo mi je kupanje cijelo ljeto pa sam mjesec dana provela radeći u agenciji“, otkrila nam je Jutt Ferlan.
Taj prvi mjesec rada pokazao se tek početkom. Turizam ju je privukao dovoljno da se svakog ljeta vraćala istom poslu, preuzimajući pritom sve više odgovornosti.
"Bila sam jako zainteresirana za stjecanje znanja i vještina, tako da sam svako ljeto dobivala sve ozbiljnije poslove i zadatke“, prisjetila se.
Josipa Jutt Ferlan | Zagreb City Hotels
Rad u turizmu od samog ju je početka stavljao u situacije u kojima su se problemi morali rješavati brzo, a svaki je dan donosio nešto novo.
"Najviše se sjećam raznolikosti koju rad u turizmu donosi, puno komunikacije na raznim stranim jezicima i hitno rješavanje problema."
To iskustvo, kaže, vrlo ju je rano uvelo u svijet poslovanja i odgovornosti.
"Kako sam rano ušla u svijet odraslih i poslovnih okolnosti, poslovno sam brzo sazrjela i naučila držati hladnu glavu u iznenadnim i lošim situacijama. Tada sam naučila da kad je problem u pitanju, samo hladna glava i izbrušene vještine mogu problem i riješiti, a situaciju smiriti."
Maturalci kao prva škola odgovornosti
Prije nego što je preuzela vođenje Plive, Nikolina Dizdar Čehulić, predsjednica uprave kompanije, tijekom studija je radila kao turistički pratitelj. Vodila je školske grupe i maturalna putovanja diljem Europe, od Grčke i Rima do Pariza i Amsterdama.
"Bilo je to vrijeme prije GPS-a i digitalnih alata na koje se danas oslanjamo, pa su priprema, snalažljivost i improvizacija bili sastavni dio svakog putovanja. Uz organizaciju cijelog puta, bili ste odgovorni i za sigurnost te iskustvo cijele grupe, često u nepredvidivim okolnostima“, otkriva Dizdar Čehulić.
Nikolina Dizdar Čehulić | Pixsell
Iskustva s tih putovanja, kaže, i danas primjenjuje u poslu.
"Taj me posao rano naučio nekoliko stvari koje i danas smatram važnima. Prije svega, koliko je važna dobra priprema, ali i spremnost da promijenite plan kada okolnosti to zahtijevaju. Naučio me preuzeti odgovornost i donositi odluke u realnom vremenu, čak i kada nemate sve informacije."
Način na koji danas vodi kompaniju oblikovao se upravo kroz ta rana iskustva.
"Jednako važno, razvila sam snažan fokus na ljude – razumijevanje različitih potreba pojedinaca i sposobnost pronalaženja ravnoteže između različitih očekivanja. Gledajući unatrag, neka od tih iskustava ključna su za principe koje i danas primjenjujem u vođenju kompleksne organizacije – jasnoća cilja, prilagodljivost u pristupu i povjerenje u tim."
Prve kune, prve lekcije
Prvi posao Damjana Gebera, osnivača i izvršnog direktora studija Brigade, nije imao puno veze s arhitekturom. Već u prvom razredu srednje škole ljeti je radio u tvornici koja je proizvodila proizvode od karbonskih vlakana. Posao nije bio ni lagan ni dobro plaćen, ali ga je, kaže, vrlo rano naučio vrijednosti rada i novca. Za svaku zarađenu kunu znao je točno odakle je došla.
Radni dan počinjao je u sedam ujutro, a završavao tek nakon rada za strojevima, čišćenja hale i pripreme za sljedeću smjenu. Ljetni izlasci i druženja s prijateljima brzo su pali u drugi plan.
"Danas se najviše sjećam upravo te prljavštine koja nastaje od rada s metalom i karbonom, koju sam ribao iz kože još tjednima nakon prestanka rada“, sjeća se Geber.
No iz tog razdoblja ne pamti samo težak fizički posao. Ostala su mu u sjećanju i stvaranje novih proizvoda, testiranje, prototipiranje, učenje kroz neuspjele pokušaje te večeri uz Radio 101 i old school hip-hop, kada su zajedno razvijali potpuno novi proizvod.
Damjan Geber | Brigada
Kasnije je radio različite poslove, no jedan je projekt bitno promijenio njegov pogled na arhitekturu. Nakon što je osmislio interijer male trgovine kozmetikom koja nije ostvarila očekivane prodajne rezultate, odlučio je zaposliti se u istoj trgovini kako bi iz prve ruke promatrao ponašanje kupaca.
Vrlo brzo shvatio je da problem nije bio u proizvodima, nego u prostoru. Kupci su trgovinu doživljavali više kao galeriju nego kao mjesto za kupnju. Tek kada je promijenio način izlaganja robe i, kako kaže, malo "poružnio" trgovinu, prodaja je počela rasti.
To iskustvo usmjerilo ga je prema onome čime se bavi i danas. "Analiza ponašanja korisnika prostora, bilo da su kupci, zaposlenici ili gosti, ključni su podaci za uspješan projekt s jasno definiranim ciljevima."
Upravo ga je rad u trgovini, kaže, potaknuo na dodatne edukacije i na kraju na pokretanje Brigade. Shvatio je da uspješan prostor ne nastaje samo dobrim dizajnom, nego prije svega razumijevanjem ljudi koji će ga koristiti.
Sve počinje s ljudima
Samo godinu dana nakon povratka sa studija u Sjedinjenim Američkim Državama, Slobodan Brezak, direktor Bauerfeinda za Hrvatsku, zaposlio se u tada novootvorenom Ipercoopu u sklopu trgovačkog centra King Cross. Imao je tek 22 godine, a prvi službeni posao odmah ga je doveo na mjesto voditelja odjela multimedije u najvećem hipermarketu u Hrvatskoj.
Prije preuzimanja nove uloge šest je mjeseci proveo u Italiji, gdje je učio poslovne procese i talijanski jezik. To razdoblje, kaže, pamti jednako kao i ljude koje je ondje upoznao.
"Sam taj proces, učenje talijanskog jezika, boravak u Italiji i druženje s prekrasnim ljudima, s nekima sam i danas u kontaktu i vezan divnim prijateljstvima i kumstvima, naučio me vjerovanju u sebe, strpljenju, timskom radu i vjeri u ljude."
Po povratku u Zagreb dobio je odgovornost za tim od više od 30 ljudi, iako dotad nije imao iskustva vođenja zaposlenika.
Slobodan Brezak | Bauerfeind
"Imao sam povjerenje poslodavca, sportsku stegu, želju, volju i prekrasno okruženje divnih kolega i voditelja." Kaže da su ga upravo odnosi s ljudima oblikovali više od bilo kojeg poslovnog procesa.
"Briga o ljudima, razgovori i njihova radna motivacija su nešto što je bilo najzahtjevnije, nešto što me prati i danas. Ljudi čine razliku, ljudi su pokretač svega dobroga, ali i lošega unutar kolektiva", ističe Brezak.
Temelje načina na koji danas vodi ljude, dodaje, postavio je upravo na tom prvom poslu.
"Ono čemu me moj prvi posao naučio i postavio moj kamen temeljac stjecanja iskustva jest upravljanje ljudima i briga za ljude. Tada sam možda po prvi puta iskusio i osvijestio važnost pregovaranja u poslovnom okruženju."
Međutim, najvrjednije što je ponio iz tog razdoblja ipak nisu poslovne lekcije.
"Najljepše što je ostalo iz toga vremena su ljudi s kojima se i dan danas družim. I danas se prepričavaju neke lijepe uspomene toga vremena."
Dobar trgovac razmišlja unaprijed
Prije nego što je suosnovao Tvornicu zdrave hrane, jedan od najvećih domaćih lanaca specijaliziranih trgovina zdrave prehrane, Elvis Kajtazović prve je poslovne korake napravio u obiteljskoj trgovini. Još kao mladić preuzeo je nabavu, posao kroz koji je iz prve ruke upoznao kako trgovina funkcionira iza kulisa.
Suosnivači Dominik Milolož (lijevo) i Elvis Kajtazović (desno) | Tvornica zdrave hrane
"Nabava u trgovini znači da moraš predvidjeti što će kupcima trebati, osigurati da su police uvijek pune, a u isto vrijeme paziti na rokove, kalkulacije i odnose s dobavljačima. S druge strane, često je to značilo i jako puno razgovaranja i pregovaranja sa zaposlenicima. S obzirom na to da u nabavi moja odluka izravno utječe na to hoće li kupac u trgovini pronaći ono što traži, sjećam se tih trenutaka zadovoljstva kada sam znao da će svatko tko uđe u trgovinu pronaći ono po što je došao."
Danas, više od 20 godina kasnije, na taj prvi posao gleda iz drukčije perspektive.
"Temelji onoga kako danas razmišljam o Tvornici zdrave hrane postavljeni su upravo tada. Ipak, od toga je prošlo više od 20 godina. Nabava se u međuvremenu uvelike promijenila, a ni način vođenja kompanije danas više nema puno veze s onim što sam tada radio u krugu obitelji."
.webp){kind=icon}
