Najskuplje pogreške nisu uvijek gubici - što trebate znati o novcu već s 20 godina

U dobi od 20 godina malo tko ima puno novca, ali tada se stvaraju navike koje kasnije mogu biti odlučujuće - bilo plodonosne ili kobne. Prve plaće donose osjećaj slobode, prva ulaganja obećavaju da novac može "raditi za nas", a prve pogreške obično shvatimo tek kada nas koštaju. Problem može biti što se puno osobnog financijskog upravljanja uči naknadno - kada već postoji kredit, ušteđevina ili dovoljno kapitala, tako da pogrešna odluka više ne izgleda bezopasno ili kao "početnička pogreška".

Stručnjacima koji se bave novcem i financijskim tržištem iz različitih kutova postavili smo jednostavno pitanje - što bi voljeli da im je netko objasnio o novcu kada su imali 20 godina i tek počeli ulagati. Odgovori variraju, ali jedno je neupitno - nije dovoljno samo znati kako novac funkcionira, jednako je važno znati što učiniti s novcem kada ga dobijemo, izgubimo ili pomislimo da ga možemo brzo zaraditi.

Uroš Popović, posebni savjetnik predsjednika Komisije za vrijednosne papire u Srbiji, kaže da novac nije matematika, već ponašanje.

"S dvadeset godina mislio sam da je novac problem koji se može riješiti znanjem: naučiš kako sustav funkcionira i sustav radi za tebe. Ali deset godina prakse naučilo me suprotno."

Tijekom godina, kaže, vidio je ljude koji jako dobro razumiju financijske instrumente, ali ipak donose loše odluke jer u ključnom trenutku prevladavaju euforija, taština ili strah od propuštanja. Istovremeno, ljudi s puno skromnijim formalnim znanjem uspjeli su izbjeći ozbiljne pogreške zahvaljujući jednostavnom pravilu - nisu ulazili u ono što nisu razumjeli.

Slično iskustvo ima i Mihailo Đurđević, analitičar u Senzal Capitalu. Kaže da je temelje svog stava prema novcu počeo graditi još kao tinejdžer, čitajući velik broj knjiga, pa danas ne bi puno mijenjao ono što je tada mislio. Međutim, jednu grešku stavlja ispred ostalih - lošu kontrolu vlastitih emocija.

"Kad sve ide dobro, ljudi zaborave na rizik. Kako dolazi više i bolje vijesti, dolazi euforija, a iz euforije dolazi pohlepa. A onda kada tržište krene u suprotnom smjeru, nastaje panika."

Podsjeća da su i neki od najvećih investitora nasjeli na to. Zato je važno unaprijed definirati pravila - zašto nešto kupujemo i pod kojim uvjetima ćemo to prodati. Kratkoročna kretanja na tržištu vrlo je teško predvidjeti, dok dugoročno, ipak, prevladavaju fundamenti.

Đorđe Ostojić, stručnjak za osobne financije, našao se manje-više na istom tragu. Iako je diplomirao na Ekonomskom fakultetu, naglašava da je tek kasnije shvatio kako se akademsko znanje ekonomije razlikuje od znanja potrebnog za upravljanje vlastitim novcem.

"Formalno obrazovanje nas uči kako funkcioniraju tvrtke i makroekonomija, ali ne i kako funkcionira osobni novac. Nitko vas na predavanjima ne uči kako stvoriti osobni proračun, izgraditi fond za hitne slučajeve, kako funkcioniraju porezi na dohodak i kapitalnu dobit ili kako izbjeći visoke naknade."

Većinu tog znanja, dodaje, stekao je tek kasnije, kroz praksu, samostalno obrazovanje i vlastite pogreške.

Mihael Blažeković, glavni analitičar Bloomberg Adrije, prvu lekciju povezuje s nečim drugim - vremenom. Počeo je ulagati s 22 godine, nakon prvog posla, a danas kaže da žali što nije počeo još ranije. Što ranije počnete, objašnjava, to vam ostaje više vremena za iskorištavanje efekta složenog ulaganja.

Međutim, rani početak ne znači ulaganje bez plana. "Ključ ulaganja je znanje i prilagođavanje tog znanja vlastitoj toleranciji na rizik. Treba stalno učiti nešto novo, čitati financijska izvješća, pratiti tvrtke", kaže Blažeković, dodajući da je važna i diverzifikacija portfelja.

Prvih 100 eura ne mora odmah ići na burzu

S 20 godina možda nije lako imati tisuće eura ušteđevine, ali "višak" od 100 ili 200 eura je gotovo zajamčen. Jedan poklon za rođendan ili posao preko zadruge mogu donijeti sasvim dovoljno novca da netko tko je privučen ulaganjem poželi nešto konkretno učiniti s tim novcem.

Danas je potrebno samo nekoliko minuta da se otvori račun i počne ulagati, ali to ne znači nužno da je burza najbolje mjesto za početak.

"Bolje je ulagati u svoje obrazovanje i podići tržišnu vrijednost nego ulagati 100 eura mjesečno i žrtvovati dodatno obrazovanje", kaže Đurđević.

Popović dolazi do sličnog zaključka iz drugog kuta. Prvih 100 ili 200 eura neće dramatično promijeniti nečiji život čak i ako je ulaganje izuzetno uspješno. Mnogo je važnije što će početnik naučiti iz svega ovoga.

"Prva i najprofitabilnija investicija dvadesetogodišnjaka je vrijeme, a ne novac. Tih prvih sto eura neće promijeniti ničiji život čak i ako se udvostruči ili nestane. Ali navike koje se tada steknu određuju sve kasnije odluke, kada ulozi postanu ozbiljniji."

Zato početniku savjetuje da prije ulaganja pokuša uspješno odgovoriti na tri pitanja: što je točno kupio, koja prava je stekao i što bi moglo poći po zlu.

Bloomberg

Ostojić smatra da veliki početni kapital nije potreban. Kad je imao 20 godina, zamišljao je burzu kao mjesto rezervirano za "ljude u odijelima s Wall Streeta". Danas bi, kaže, postupio drugačije.

"Da sam tada znao za pasivno indeksno ulaganje, poput širokih UCITS ETF-ova koji prate indekse S&P 500 ili MSCI World, počeo bih s 20 ili 50 eura mjesečno", kaže sugovornik Bloomberga Adrije.

Prednost koju mladi imaju nije, dakle, veliki kapital, već vrijeme. Kako dalje objašnjava, "važnije je koliko smo dugo na tržištu nego pokušavati pogoditi pravi trenutak za kupnju".

Blažeković se potpuno slaže i također ukazuje na tu prednost, koju dvadesetogodišnjak ima čak i kada nema puno novca. Zato smatra da je pogrešno uvjerenje da je ulaganje rezervirano samo za bogate, naglašavajući da čak i 50 eura mjesečno može biti dobar početak ako se redovito i dugoročno ulaže.

Kao primjer navodi razdoblje od 40 godina. Kad bi netko ulagao 50 eura svaki mjesec, u tom bi vremenu ukupno platio 24.000 eura. Uz pretpostavljeni prosječni godišnji prinos od osam posto, vrijednost investicije na kraju razdoblja iznosila bi oko 175.000 eura. "Vrijeme radi za vas", kaže Blažeković.

Najveći prinos obično dolazi s najvećim "ali"

Jedna od prvih zamki pojavljuje se čim početnik počne uspoređivati ​​koliko bi mogao zaraditi od različitih ulaganja. Logika je primamljiva, jer ako već ulaže novac - zašto ne bi odabrao ono što nudi najveći prinos?

Unatoč tome, Đurđević izdvaja potragu za najvećim mogućim prinosom kao jednu od tipičnih početničkih pogrešaka. Veći potencijal zarade općenito znači veću neizvjesnost, što se lako zaboravi u dobrim vremenima. Isto vrijedi i za tvrtke koje nude vrlo visoke dividende. U početku se čine kao sigurna i izdašna zarada, ali same po sebi ne govore da je tvrtka dobra investicija.

Popović isti problem sažima nešto slikovitije. "Brza dobit i brzi gubitak putuju istim vlakom, samo nitko ne čita vozni red do kraja."

Prinos, kaže, investitor ne može kontrolirati. Može kontrolirati koliku izloženost ima, što je potpisao i koliko si može priuštiti izgubiti. Zato razumijevanje rizika ne vidi kao pesimističnu tendenciju, već kao jednu od rijetkih komponenti ulaganja nad kojima pojedinac zaista ima kontrolu.

Bloomberg

Pad investicije nije razlog za prodaju

Pad cijene često je trenutak kada se odluka počinje preispitivati, ali činjenica da ekran pocrveni sama po sebi ne znači da je investicija bila pogrešna.

Đurđević navodi primjer pada dionica od 15 posto. Ako su razlozi za kupnju i dalje valjani, a cijena je oborena kratkoročnim sentimentom, sam pad ne mora biti razlog za prodaju. Problem nastaje kada se promijeni teza ulaganja, a investitor je odbija prihvatiti. Zato preporučuje jednostavnu naviku - vođenje dnevnika kupnje i, uz svaku investiciju, kratko zapisivanje zašto je napravljena i pod kojim okolnostima treba izaći iz nje. Dakle, odluku kasnije ne procjenjujemo samo prema tome jesmo li trenutno u plusu ili minusu.

Popović se pridržava sličnog pravila, "izvučenog" iz pogreške koju je sam napravio. Kao mladi odvjetnik, jednom se oslonio na prosudbu čovjeka kojeg je poštovao, umjesto na vlastitu analizu. "Nije me koštalo bogatstvo, ali me koštalo dovoljno da zauvijek zapamtim da 'povjerenje nije analiza'. Možeš vjerovati čovjeku, ali ipak moraš provjeriti brojke."

Od tada, kaže, potpisuje samo ono što može objasniti svojim riječima. "Ako ne mogu objasniti, ne znači da je loše, ali (još uvijek) nije za mene."

Ponekad je opasnija investicija na kojoj ste zaradili

Financijsku pogrešku lako je prepoznati kada gubimo novac. Mnogo je teže uočiti kada nam pogrešna odluka donosi profit. Đurđević iz Senzal Capitala smatra upravo takve situacije potencijalno najskupljim pogreškama.

"Možda sam najviše griješio u situacijama kada sam pobjeđivao, a ne gubio. Loša odluka koja završava dobrim rezultatom daje lažno samopouzdanje. Počinjete vjerovati da ste bili u pravu, iako je rezultat bio posljedica sreće."

Dakle, jedan slučajni pogodak može zavarati, ali svaki sljedeći put ulog je veći, a rizik koji je prvi put previđen - ostaje isti. Tu se vraćamo Popovićevoj tvrdnji da je novac ponašanje. Kaže da inteligencija može čak postati suučesnik u samoobmani.

"Pametan čovjek će vam dati savršen argument za odluku koju je već 'donio želucem'. Što je netko rječitiji, to uvjerljivije objašnjava vlastitu pogrešku."

Stoga se financijska pismenost ne bi trebala svoditi samo na sposobnost razumijevanja proizvoda - ona podrazumijeva i sposobnost razumijevanja vlastitog ponašanja u trenutku kada nam se ponudi prilika za zaradu.

Visoka plaća nije sinonim za sigurnost

Najvažnije lekcije naučene u dvadesetima možda nemaju puno veze s odabirom dionice, fonda ili neke druge investicije. Popović, prije svega, ističe razliku između prihoda i bogatstva. "Prihod je ono što vam dođe na račun, a bogatstvo je ono što ostane kada prihod prestane."

Visoke prihode lako prati skuplji život. Rate, krediti i druge fiksne obveze tada počivaju na pretpostavci da će budući prihodi biti barem jednaki današnjima, ali "pravno gledano, prodali su svoju buduću zaradu, a zadržali samo rizik", dodaje sugovornik Bloomberga Adrije.

Stoga je, umjesto da se pita koliko netko zarađuje, korisnije pitati koliko mjeseci bi mogao nastaviti živjeti na isti način ako bi mu sutra nestala plaća.

Blažeković također daje konkretnu mjeru - fond za nepredviđene slučajeve trebao bi iznositi dvije do tri mjesečne plaće.

"Fond za nepredviđene slučajeve je 'obaveza', kako bismo zbog mogućeg prelaska na novi posao ili nepredviđenih situacija, poput kvara automobila, mogli funkcionirati bez problema."

Bloomberg

Rast potrošnje zajedno s rastom prihoda još je jedna zamka koju Đorđe Ostojić prepoznaje danas u svojim dvadesetima. S prvim ozbiljnijim prihodima lako dolaze bolji automobil, skuplja odjeća i češći izlasci, pa povećanje plaće automatski dovodi do povećanja životnog standarda.

"Da sam tada znao ono što znam danas, svaki skok prihoda usmjerio bih prvenstveno na povećanje stope štednje i ulaganja, a ne na automatsko podizanje životnog standarda."

Za njega financijska sloboda stoga ne znači imati skuplje stvari, već veću kontrolu nad vlastitim vremenom.

Danas je lakše investirati, pa je lakše i pogriješiti

Za današnje dvadesetogodišnjake postoji još jedna okolnost koju prethodne generacije nisu imale u istoj mjeri. Investicija koja je nekada zahtijevala odlazak u banku ili brokera, razgovor, dokumentaciju i potpis sada se može obaviti u nekoliko sekundi preko telefona. To je tržište učinilo dostupnijim, ali i skratilo vrijeme između namjere i odluke.

"Tehnologija je demokratizirala pristup tržištu i to iskreno pozdravljam, ali je demokratizirala i pristup pogrešci", kaže Popović. "Što je odluka tehnički lakša, to mora biti teža mentalno. Neka prijava bude brza. Vi ne."

I možda je to zajednički nazivnik većine financijskih lekcija koje bi trebalo ranije naučiti. U dobi od 20 godina nije ključno pronaći način da se što brže zaradi što više novca, već je važnije povećati vlastitu vrijednost, naučiti što rizik zapravo znači, razumjeti što kupujemo i ne miješati sreću sa znanjem.

Prve financijske pogreške mogu biti male, ali opasne su ako postanu navika.