Zlato pada zbog rata na Bliskom istoku i visokih prinosa na obveznice – slijedi li preokret?

Desetljećima je narativ bio jednostavan, gotovo lijen: "Kupi zlato kada počne rat." Taj refleksni savjet funkcionirao je dok se zlato smatralo isključivo sigurnom lukom koja donosi prinose samo u uvjetima neizvjesnosti.

Nasuprot tome, danas se ono percipira kao investicija koja ostvaruje ekstremne performanse čak i u periodima bez intenzivnih kriza, prvenstveno zbog ogromnog priljeva kapitala kroz središnje banke i ETF-ove, što je dovelo do povijesno visokih razina akumulacije rezervi i rekordnih priljeva u fondove vezane za plemenite metale. Međutim, trenutni sukob na Bliskom istoku i blokada Hormuškog tjesnaca u 2026. godini donijeli su nagli obrt; ovo je šok za globalne bilance stanja koji je redefinirao pravila igre i poremetio tokove kapitala koji su prethodno podržavali rast zlata.

Zlato je gotovo uvijek reagiralo u kriznim trenucima, ali sada njegovo kretanje ovisi ponajviše o kretanjima rezervi zbog prevelike koncentracije zlata u rukama središnjih banaka i dinamike kamatnih stopa, što potvrđuje i promjena u načinu na koji institucionalni investitori promatraju ovu imovinu manje kao zaštitu od straha, a više kao dio rezervne strategije. Da bismo razumjeli trenutni pad, moramo ući u samu srž globalnog kapitala, odnosno u tokove koji stoje iza najvećih kupaca i prodavača na tržištu.

Povijesna precijenjenost i "equity" zamka

Gdje se nalazimo danas? Kako bismo na to odgovorili, moramo se vratiti unazad i vidjeti što je uzrokovalo ovakvo ponašanje zlata. Zlato je tijekom 2023. godine stagniralo pod pritiskom rasta kamatnih stopa koje su središnje banke podizale kako bi suzbile postpandemijsku inflaciju, što je klasičan obrazac ponašanja metala u okruženju rastućih prinosa. Međutim, s prvim najavama popuštanja monetarne politike u 2024. i 2025. godini, zlato je eksplodiralo jer su tržišta unaprijed diskontirala buduće niže kamate i pad realnih prinosa.

Pad prinosa na obveznice, u kombinaciji sa strahom od trgovinskog rata i carina, pogurao je zlato u zonu ekstremne precijenjenosti, uz snažne ETF priljeve i povećani interes retail investitora koji su jurili momentum.

 

U posljednje dvije godine, zlato je akumuliralo rast koji nije svojstven stabilnoj "sigurnoj luci". Zapravo, zlato se počelo ponašati kao equity (dionice) - postalo je špekulativni instrument poguran momentumom, a ne samo zaštita od rizika, što se jasno vidi kroz dinamiku ulaska i izlaska kapitala u kratkim vremenskim periodima.

Trenutna korekcija je, stoga, bolno ali nužno vraćanje u realne okvire nakon faze prenatrpanog pozicioniranja.

Tko je prethodno gurao zlato sada ga prodaje

Jedan od ključnih pokretača rasta u ovom ciklusu bile su središnje banke zaljevskih zemalja (Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt), uz širu potražnju središnjih banaka i ETF-ova. One su višak petrodolara rotirale u poluge kako bi se zaštitile od zapadnih sankcija i erozije vrijednosti dolara, što se uklapa u širi trend dedolarizacije i diverzifikacije rezervi.

Blokada Hormuza je to preokrenula. Kada prihodi od nafte presuše, ove institucije prestaju biti "marginalni kupci" i postaju prodavači radi likvidnosti. Prodajući zlato na povijesnim vrhuncima radi pokrivanja fiskalnih potreba i stabilizacije, središnje banke su zapravo odigrale majstorski potez - likvidirale su rezerve po najvišim cijenama kako bi branile svoje budžete, istovremeno obarajući cijenu na razinu koja će uskoro ponovno biti primamljiva za ponovni otkup, čime se dodatno produbljuje pritisak na tržište u kratkom roku.

Restriktivna politika kao pritisak na zlato

Dodatni pritisak dolazi sa strane monetarne politike. Iako su ECB i Fed zadržali stope, poruke Powella bile su jasne - prostora za agresivne rezove nema, naročito u okruženju gdje rast cijena energenata ponovno podiže inflacijska očekivanja. S tek jednim planranim spuštanjem do kraja 2026. godine i neizvjesnošću koju donosi rat, zlato gubi bitku s prinosima jer tržište prelazi iz režima očekivanog popuštanja u režim "duže restriktivne politike".

Trenutni prinosi na američke tridesetogodišnje obveznice (US 30Y) nalaze se na razinama koje su viđene tijekom 2023. godine i pred krizu 2008. godine, što dodatno povećava atraktivnost fiksnog prihoda u odnosu na zlato.

Slična razina bila je prisutna i tijekom 2025. godine, ali je strah koji je tada postojao u vezi s carinama brzo suzbijen, što se vidjelo i kroz politiku spuštanja kamata. Dokle god obveznice nude ovakav prinos, uz očekivanje da nafta može izazvati rast inflacije, zlato koje ne donosi kamatu ostaje u drugom planu jer oportunitetni trošak držanja metala raste. Tek kada ovi prinosi pokleknu, vidjet ćemo masovno upumpavanje kapitala nazad u plemenite metale, što je povijesni obrazac ponašanja tržišta.

Kineski pritisak i slom momentuma na zlatu

Kina, kao najveći uvoznik nafte, trpi ogroman udar na svoj trgovinski suficit jer viša cijena energenata direktno utječe na njezine vanjske bilance. Manje dolara u rukama Kine znači manje municije za kupovinu zlata, što usporava jedan od ključnih izvora potražnje na tržištu.

Na to dodajte i "čišćenje" malih investitora koji su ušli na vrhuncu; trenutna slika je oblik "predaje", u kojoj "momentum investitori" izlaze iz pozicija pod pritiskom gubitaka i margin callova.

Očekivanja - što je potrebno za preokret?

Unatoč trenutnom padu, strukturni scenarij rasta za zlato kao zaštita od propadanja fiat valuta ostaje netaknut, međutim, tajming oporavka diktira isključivo rat i njegov utjecaj na inflaciju i monetarnu politiku. Odnosno bez obzira na kratkoročni tajming, zlato i dalje ima dva ključna dugoročna pokretača, a to su upravo kontinuirano propadanje vrijednosti fiat valuta kao i rizik ponovnog ubrzanja inflacije, koji je u ovom trenutku dodatno pojačan rastom cijena energenata.

Idealni scenarij za zlato je da u najkraćem roku dođe do stabilizacije cijene nafte čak i uz nastavak sukoba nižeg intenziteta jer bi to smanjilo inflacijske pritiske i otvorilo prostor za blažu monetarnu politiku. To bi omogućilo središnjim bankama da se vrate kupovini jer više ne bi morale trošiti rezerve na "krpanje" naftnih rupa, dok bi istovremeno pad prinosa ponovo smanjio oportunitetni trošak držanja zlata.

Tehnički indikatori već pokazuju da je zlato podcijenjeno u odnosu na prethodne vrhove, a prvi ozbiljniji pad prinosa na američke obveznice bit će signal za početak novog ciklusa rasta.

Ova događanja pokazuju da zlato više nije samo instrument u koji se bježi kada tržišta paničare i padaju, već i važan instrument likvidnosti za države, imajući u vidu da je veliki broj zemalja u prethodnom periodu povećao svoje zlatne rezerve.