Tko bolje obogaćuje svoju mirovinsku štednju: Hrvati ili Slovenci?

Na kraju trećeg tromjesečja provjerili smo kako posluju slovenski i hrvatski upravitelji mirovinskih fondova. Usredotočili smo se na prinose fondova životnog ciklusa, koji imaju sličnu investicijsku politiku i u Sloveniji i u Hrvatskoj, te došli do zanimljivih zaključaka.

Šest različitih mirovinskih društava i osiguravajućih kuća upravlja štednjom slovenskih građana. U prosincu 2024. u dodatno mirovinsko osiguranje bilo je uključeno 627.538 osiguranika, odnosno 63,2 posto osiguranika obveznog mirovinskog i invalidskog osiguranja. U Hrvatskoj je štednja u drugom mirovinskom stupu obvezna, a ukupno je prikupljeno oko 25 milijardi eura.

Za usporedbu: iznos sredstava prikupljenih u slovenskim mirovinskim fondovima u prosincu prošle godine iznosio je 3,72 milijarde eura, pokazuju podaci ministarstva. "Udio sredstava slovenskih mirovinskih fondova u BDP-u iznosi između pet i šest posto, u Hrvatskoj oko 30 posto, u Europi još više, dok u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu prelazi čak 100 posto BDP-a. Ta će se razlika novom mirovinskom reformom dodatno produbiti", rekao je nedavno u intervjuu Marko Bombač, predsjednik Uprave Ljubljanske burze.

Najprije pogledajmo usporedbu slovenskih zajamčenih fondova, koji su namijenjeni osiguranicima blizu mirovine, jer im je sigurnost štednje važnija od mogućih viših prinosa.

Zajamčeni fondovi moraju ostvariti minimalni zajamčeni prinos, koji svake godine određuje Ministarstvo financija. Ove godine on iznosi 1,26 posto na godišnjoj razini i predstavlja 40 posto prosjeka prinosa državnih vrijednosnih papira s dospijećem duljim od jedne godine - što je otprilike četvrtinu postotnog boda više nego lani.

Koliko su blizu minimalnom zajamčenom prinosu ove godine?

Prema podacima do 30. rujna 2025., većina zajamčenih mirovinskih fondova već premašuje minimalni zajamčeni prinos. Najviši prinos u posljednjih 12 mjeseci ostvario je fond Intesa Sanpaolo Banke, koji prelazi tri posto, iako podatak za ovu godinu nije dostupan, pa nije potpuno usporediv. Najbliža tom rezultatu je Prva pokojninska družba, čiji je zajamčeni fond u prvih devet mjeseci godine ostvario točno tropostotni prinos.

Više od dvoznamenkastog prinosa ove je godine ostvario i fond Modre zavarovalnice. Dva zajamčena fonda - Pokojninske družbe A i Save pokojninske - zasad za minimalnim pragom zaostaju tek 0,06 postotnih bodova, pa će konačni rezultat ovisiti o kretanjima u posljednjem tromjesečju godine.

Slovenski zajamčeni mirovinski fondovi do kraja rujna ostvarili su u prosjeku oko 2,05 posto prinosa, što je tek neznatno manje od hrvatskih fondova kategorije C, gdje prosjek iznosi 2,11 posto. Najuspješniji slovenski fond, Intesa Sanpaolo – Moj steber zajamčeni, s 3,1 posto nadmašuje sve hrvatske konkurente, iako domaći fondovi pokazuju veće razlike između najboljih i najlošijih rezultata. Većina slovenskih podfondova već je premašila ovogodišnji minimalni zajamčeni prinos od 1,26 posto, a do kraja godine očekuje se da će ga svi dostići, pod uvjetom povoljnih tržišnih kretanja.

U razdoblju od siječnja do prosinca 2024. propisani godišnji minimalni zajamčeni prinos iznosio je 1,05 posto, dok su ostvareni prinosi u zajamčenim podfondovima bili između 2,4 i 6,2 posto godišnje, što je znatno iznad minimalnog. Razlika između zajamčenog i ostvarenog prinosa prenosi se u rezervacije na osobnim računima osiguranika, koje služe kao zaštita u slučaju da prinosi u budućnosti budu niži.

U Hrvatskoj do dva posto

U Hrvatskoj također postoje mirovinski fondovi s najmanjim rizikom, slične strategije kao slovenski zajamčeni fondovi. Fondovi kategorije C (koji do 10 posto sredstava ulažu u dionice) predstavljaju skupinu s najnižim rizikom i nižim očekivanim dugoročnim prinosima. Namijenjeni su starijim članovima koji su blizu ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. U Hrvatskoj svaki član fonda kategorije C ima pravo prijeći u malo rizičniju kategoriju B, ako mu je do mirovine ostalo najmanje šest mjeseci.

Dok su prinosi zajamčenih fondova u Sloveniji u širem rasponu, kod hrvatskih su fondova nakon prvih devet mjeseci koncentriraniji između 1,5 i 2 posto. Najviši, dvoznamenkasti prinos od dva posto ostvarili su podfondovi Erste Plavi i PBZ. Hrvatski indeks MIREX, koji prikazuje kretanje ukupne vrijednosti ulaganja osam otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, za kategoriju C na kraju trećeg tromjesečja pokazuje 1,7 posto prinosa.

Hrvati predvode u srednje rizičnim mirovinskim fondovima

Pogledajmo sada usporedbu srednje rizičnih mirovinskih fondova, koji kombiniraju stabilnije investicije s približno polovičnom izloženošću dionicama. Slovenski uravnoteženi fondovi u ovom su razdoblju ostvarili umjerene prinose između dva i pet posto, koliko je ostvario podfond Pokojninske družbe A - daleko najuspješniji u prvih devet mjeseci.

Hrvatski fondovi kategorije B, koji su ekvivalent slovenskima, bili su ove godine znatno profitabilniji - s prinosima između 3,4 i čak 10 posto, koliko je ostvario fond PBZ. Ostali hrvatski fondovi, poput Erste Plavi B i AZ B, također su ostvarili dvostruko više prinose od većine slovenskih.

Kako stoje najrizičniji mirovinski fondovi?

Među fondovima životnog ciklusa pogledajmo još i najrizičnije podfondove, namijenjene članovima mlađima od 50 godina, koji do 80 posto sredstava ulažu u dionice. I tu su na slovenskom tržištu velike razlike u prinosima do 30. rujna.

Slovenski dinamični fondovi ostvarili su prinose između 1,9 i 8,3 posto, pri čemu je ponovno najuspješniji podfond Pokojninske družbe A. Ostali su ostvarili prinose između 3,5 i 3,8 posto.

Hrvatski fondovi kategorije A, slične investicijske strategije, bili su ove godine agresivniji te su ostvarili znatno više prinose - između 6,7 i 15,4 posto. Jedini koji je nešto slabije prošao bio je podfond Raiffeisena sa 6,7 posto, dok su svi ostali zabilježili dvoznamenkaste rezultate.

Za ilustraciju pogledajmo i troškove, koji su također važni za buduće umirovljenike. Troškovi su kod slovenskih upravitelja prilično slični jer su zakonski ograničeni. U fazi štednje zakon osiguravajućim kućama, mirovinskim društvima te uzajamnim i krovnim mirovinskim fondovima dopušta da ukupni troškovi iznose najviše pet posto. Oni se dijele u tri kategorije:

• ulazni troškovi, koji se naplaćuju pri svakoj uplati premije - ograničeni su na tri posto
• naknada za upravljanje, koja se obračunava na neto vrijednost imovine fonda - ograničena na jedan posto
• izlazni troškovi, koji se naplaćuju prilikom isplate - također do jednog posto

 

Troškove slovenskih mirovinskih društava detaljnije smo analizirali prošle godine, a najviše je troškove imala Modra zavarovalnica. Trenutne troškove možemo ilustrirati na primjeru Intese Sanpaolo, gdje su ukupni troškovi poslovanja mirovinskog fonda iskazani kao postotak prosječne godišnje neto vrijednosti imovine pojedinog podfonda.