Deset godina nakon Pariza, svijet se ponovno okuplja oko cilja koji izgleda sve manje dostižan. Naime, idući tjedan se globalna klimatska diplomacija seli u Belem, grad na rubu brazilske Amazone. Na papiru, simbolika je jaka. Najveća prašuma na svijetu kao domaćin susretu na kojem se održava rasprava o ograničenju globalnog zagrijavanja. U stvarnosti, situacija je daleko kompliciranija.
COP30 dolazi deset godina nakon povijesnog sporazuma iz Pariza i u trenutku kada je cilj zadržavanja rasta temperature na 1,5 stupanj Celzija već jednom privremeno probijen. Prošlogodišnji rekordi, od najtoplijeg ljeta do rekordnih emisija i ekstremnih vremenskih događaja, stavljaju dodatni pritisak na političare koji stižu u Brazil. Ono što je prije deset godina izgledalo kao ambiciozan, ali izvediv globalni plan, danas djeluje kao borba protiv vremena.
Zašto Belem izaziva reakcije
Brazil je želio poslati poruku. COP u srcu Amazone podsjetnik je da tropske šume ostaju jedan od ključnih obrambenih mehanizama planeta protiv klimatskih promjena. Međutim, izbor lokacije brzo je otvorio niz praktičnih i političkih pitanja.
Čitaj više
Svijet konačno smanjuje emisije, no presporo da izbjegne opasno zatopljenje
Unatoč rekordnim ulaganjima u zelene tehnologije, svijet i dalje ne smanjuje emisije dovoljno brzo.
28.10.2025
Gospodarska stvarnost sustiže Europu i njezine klimatske ciljeve
Čelnici EU-a u Bruxellesu traže način kako uskladiti klimatske ambicije s oslabjelom industrijom.
23.10.2025
Raste pritisak na EU da preispita plan zabrane motora na fosilna goriva
Rok iz 2035. ponovno izaziva podjele među državama članicama, dok jedne traže odgodu, a druge brane postojeći plan.
22.10.2025
Investitori se udružuju u novom pokušaju podrške klimatskoj tehnologiji
Kako tehnologije poput uklanjanja ugljika i zelenog vodika ne uspijevaju ostvariti napredak, skupina koja uključuje Breakthrough Energy Ventures Billa Gatesa i Khosla Ventures pruža novi izvor financiranja.
04.09.2025
Belem je grad u kojem više od pola stanovništva živi u siromašnim četvrtima. Infrastruktura je ograničena, broj hotela mali, a troškovi smještaja za delegacije mnogih zemalja postali su ozbiljan problem. Izvještaji o improviziranom smještaju, od trajekata do tzv. "ljubavnih" motela, te zahtjevi nekih zemalja da se promijeni domaćin, jasno pokazuju koliko je organizacija bila izazovna.
Nedostatak smještaja i rast cijena u Belemu otvaraju logističke i financijske izazove za brojne delegacije | Bloomberg
U isto vrijeme, dok Brazil poručuje da želi zaštititi Amazonu, nastavlja ubrzavati izdavanje dozvola za istraživanje nafte. Petrobras je dobio odobrenje za bušenje blizu ušća Amazone neposredno prije početka COP-a, što dodatno naglašava koliko se Brazil nalazi između političkih obećanja i energetskih ambicija. Ta paralelna realnost, između zaštite šume i nastavka fosilne strategije, bit će neizbježna tema u Belemu.
Tko dolazi
Za razliku od nekih najvećih zagađivača, europski čelnici dolaze u punom sastavu. Najavljeno je sudjelovanje Ursule von der Leyen, Antonija Coste, Emmanuela Macrona, njemačkog kancelara Friedricha Merza i britanskog premijera Keira Starmera. Princ William prisustvovat će u ime britanske kraljevske obitelji.
Sjedinjene Američke Države, sasvim očekivano, neće poslati visoku delegaciju. Predsjednik Donald Trump najavio je povlačenje iz Pariškog sporazuma po drugi put i otvoreno dovodi u pitanje klimatsku znanost. Kinesko i indijsko vodstvo također se zasad ne očekuje.
Ursula von der Leyen dolazi nakon izostanka s prošlog COP-a | Bloomberg
Europa tako želi potvrditi status glavnog zagovornika klimatske politike. Ipak, odgoda predaje novog klimatskog plana UN-u potaknula je sumnje u to koliko je Unija spremna stati iza vlastite ambicije.
Nekoliko dana uoči COP-a stigao je i odgovor na te kritike. Nakon dugih i napetih pregovora, države članice usuglasile su cilj smanjenja emisija za 90 posto do 2040. u odnosu na 1990. godinu, što je omogućilo Bruxellesu da napokon dovrši ažurirani NDC i pošalje ga UN-u. Dogovor je postignut uz značajne ustupke. Naime, dio smanjenja moći će se ostvariti kroz međunarodne ugljične kredite, pa će najmanje 85 posto emisija ipak morati biti smanjeno unutar EU-a.
Sama rasprava pokazala je da unutar Unije više nema jedinstva iz vremena donošenja Zelenog plana. Poljska, Mađarska i Slovačka protivile su se ambicioznijem pristupu, dok je nekoliko država tražilo odgodu novog ETS-a za goriva i grijanje do 2028. zbog straha od poskupljenja energije i nezadovoljstva birača. Ipak, kompromis je postignut i EU sada u Belem stiže s jasnijim planom i jasnom namjerom da se udalji od američkog povratka fosilnim gorivima pod Donaldom Trumpom.
Gdje stojimo deset godina nakon Pariza
U Parizu 2015. gotovo sve države svijeta dogovorile su ograničenje zagrijavanja na 1,5 stupanj, uz obećanje da će taj cilj biti ispod dva stupnja. Danas je razlika između ciljeva i stvarnosti i dalje velika.
Pozitivni pomaci uključuju nagli rast obnovljivih izvora, pad cijena solarne i vjetroelektrične tehnologije te činjenicu da sve više država uvodi ciljeve klimatske neutralnosti. UN prvi put spominje mogućnost skorog pada globalnih emisija, pod uvjetom da se ispune postojeći planovi.
Ipak, izazovi su danas očitiji nego ikad. Samo je trećina država do roka dostavila nove planove, globalne emisije i dalje rastu, a svijet je prošle godine privremeno probio granicu od 1,5 stupnja. Politička posvećenost u ključnim ekonomijama pritom oscilira. U takvim okolnostima COP30 postaje test vjerodostojnosti globalnog klimatskog poretka i sposobnosti međunarodnih institucija da održe ritam tranzicije.
COP30 u srcu Amazone testira može li svijet pretvoriti klimatske ciljeve u stvarne rezultate | Bloomberg
Što će biti u fokusu
Ove godine ne očekuje se spektakularan popis novih deklaracija, nego veći naglasak na provedbi postojećih obveza. Jedna od glavnih tema bit će ažuriranje nacionalnih klimatskih planova, pri čemu se od država očekuje da predstave nove NDC-jeve i jasnije planove djelovanja do 2030. i 2035. godine.
Poseban interes izazvat će rasprava o fosilnim gorivima. Nakon što je na COP28 prvi put službeno potvrđena potreba za postupnim napuštanjem fosilne energije, otvoreno je pitanje može li Belem dodatno ojačati tu formulaciju u trenutku kada se Sjedinjene Države vraćaju politici koja ponovno favorizira naftu i plin.
Financiranje će također biti u prvom planu. Dogovor o mobiliziranju 300 milijardi dolara godišnje do 2035. godine, uz ambiciju dosezanja 1,3 bilijuna, mnoge zemlje u razvoju smatraju nedostatnim. Stoga se očekuju detaljnije rasprave o konkretnim mehanizmima i rokovima isplate.
Zaštita šuma dobit će dodatnu pažnju, posebno kroz planirano pokretanje fonda Tropical Forests Forever, koji bi mogao postati jedan od rijetkih novih instrumenata na ovom summitu.
Bloomberg, pak, piše da Velika Britanija neće uložiti u ovaj globalni fond za zaštitu kišnih šuma. Prema njihovim informacijama, bez britanske podrške Brazil će teže dosegnuti cilj prikupljanja najmanje 10 milijardi dolara do sljedeće godine. Iako je Brazil prvotno ciljao 25 milijardi dolara javnih ulaganja kao polugu za pet puta veći fond, nakon što su se zasad obvezale samo Brazil i Indonezija, ministar financija Fernando Haddad spustio je kratkoročni cilj na 10 milijardi. Bloomberg navodi da je London razmatrao sudjelovanje, no Ministarstvo financija ocijenilo je da si takvo ulaganje trenutačno ne može priuštiti zbog pritiska javnog duga. To je dodatni signal da i ambiciozni klimatski instrumenti nailaze na fiskalnu stvarnost i politička ograničenja, čak i u zemljama koje tvrde da žele voditi klimatsku politiku.
I na kraju, tema prilagodbe klimatskim rizicima bit će nezaobilazna. Pitanje kako se društva mogu zaštititi od sve češćih toplinskih valova, poplava i oluja više nije teorijsko ni dugoročno, nego postaje operativni izazov koji zahtijeva konkretne politike i resurse.
Trumpov zaokret od klimatske politike mijenja ton globalnih pregovora | Bloomberg
Što znači za investitore i financijska tržišta
Uz politički dio, COP30 pažljivo prate financijska tržišta. Bloomberg Intelligence očekuje jasnije sektorske putanje za smanjenje emisija, što bi ulagačima moglo pomoći u procjeni budućih regulatornih zahtjeva i rizika po sektorima.
Naglasak će biti na globalnom klimatskom financiranju. Cilj mobiliziranja 300 milijardi dolara godišnje do 2035., uz ambiciju od 1,3 bilijuna dolara, zahtijevat će konkretne mehanizme, izvore financiranja i jasne indikatore napretka. Očekuje se i napredak na pravilima globalnog tržišta ugljika kroz članak 6.4 Pariškog sporazuma, što bi moglo definirati okvir za međunarodnu trgovinu emisijama.
Očekuju se nove ili proširene taksonomije održivog financiranja te rasprave o tome kako uskladiti nacionalne okvire i olakšati prekogranična ulaganja. UNEP pritom ističe pet ključnih područja: jače nacionalne planove, jasnije investicijske putanje, instrumente mobilizacije kapitala, finalizaciju globalnog tržišta ugljika i dogovor o načinu financiranja pravedne tranzicije.
Brazil je u fokusu tržišta. Bloombergova analiza pokazuje da sedam kompanija s najvećim emisijama u Brazilu ima različite razine ambicije i provedbe klimatskih ciljeva. Eletrobras, zahvaljujući značajnom udjelu hidroenergije, ima relativno nisku emisijsku intenzitetu i cilj neutralnosti do 2030. godine. Najveći izvori emisija, uključujući Vale i Petrobras, morali bi značajno ubrzati smanjenje emisija kako bi se uskladili s putanjom od 1,5 °C.
Brazilov klimatski plan također ostavlja otvorena pitanja. Zemlja računa na prihod od prodaje emisijskih jedinica, ali nedostaju detalji o doprinosu sektora zemljišta i šumarstva, što je ključno zbog Amazone. U pripremi je novi nacionalni plan prilagodbe s 16 sektorskih smjernica, koji bi trebao dati jasniju sliku buduće politike.
Može li COP30 donijeti preokret
Skepsa je razumljiva. Međutim, klimatski procesi na UN razini često se ne mjere jednim summitom. Napredak se akumulira sporije nego što znanost traži, ali taj sustav i dalje postavlja globalni okvir bez kojeg bi putanja zagrijavanja danas bila mnogo viša.
U Belemu neće biti jednostavnih trenutaka simbolike kao u Parizu. Ne očekuje se veliki povijesni potpis. No summit može poslužiti kao realističan trenutak provjere toga postoji li još globalna politička volja ili je međunarodni klimatski okvir ušao u fazu inercije u kojoj napredak ovisi o pojedinim državama i tržištima, a ne o kolektivnom dogovoru.