Rast cijena nafte dovest će i do vala novih poskupljenja u Hrvatskoj

Novi sukob između Irana, SAD-a i Izraela već je snažno uzdrmao globalna energetska tržišta, vraćajući cijenu nafte iznad 100 dolara po barelu. Svjetske burze reagiraju na svaki novi razvoj događaja, od kretanja vojnih snaga do izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa.

No, je li divljanje cijena samo posljedica straha ili se suočavamo s realnim poremećajem koji bi mogao izazvati dugoročne posljedice za globalno gospodarstvo, Europu i Hrvatsku? O tome smo razgovarali s Draženom Jakšićem, ravnateljem Energetskog instituta Hrvoje Požar.

Hormuški tjesnac kao globalno žarište

Rast cijena nafte i plina nije samo rezultat takozvane geopolitičke premije straha, upozorava Jakšić. "Ovo je definitivno realan poremećaj opskrbe. Taj strah je vrlo opravdan", ističe on, navodeći ključnu brojku: "Govorimo o uskrati oko 20 posto svjetske proizvodnje nafte i plina koja dolazi iz istog područja i naravno da će to utjecati značajno na porast cijena."

Ključna točka cijele krize je Hormuški tjesnac, vitalna arterija kojom prolazi petina svjetske trgovine naftom i značajan dio ukapljenog prirodnog plina (LNG). Njegovo dugotrajnije zatvaranje imalo bi nesagledive posljedice. Čak i uz najave američkog predsjednika Trumpa o mogućoj kontroli tjesnaca, situacija ostaje krajnje neizvjesna. "Svejedno, to je ratna zona i vrlo su takve operacije neizvjesne", objašnjava Jakšić. Veći problem, dodaje, nastat će ako se zbog nedostatka skladišnih kapaciteta zaustavi proizvodnja na naftnim poljima u regiji. Ponovno pokretanje takvih postrojenja nije proces koji se događa preko noći, što znači da bi poremećaj mogao potrajati znatno duže.

Ranjiva Europa i scenarij dugotrajno skupih energenata

Dok se svijet nada brzom smirivanju tenzija, Europa već osjeća posljedice. Cijena plina je u samo nekoliko dana skočila za više od 50 posto, pokazujući koliko je kontinent i dalje ranjiv na vanjske šokove, unatoč smanjenju ovisnosti o ruskom plinu. "Europa je smanjila ovisnost o ruskim energentima, ali je istovremeno ojačala ovisnost o američkim ili nekim drugim", kaže Jakšić.

Ako se sukob produlji, ne možemo govoriti o kratkoročnom šoku. Naprotiv, ulazimo u novo razdoblje skupih energenata, slično onom nakon početka rata u Ukrajini. "Što obustava dostave iz tog područja svijeta bude duže trajala, to će posljedice biti veće i cijene će ići na više", nedvosmislen je Jakšić. Tržište će se uravnotežiti, ali na znatno višim cjenovnim razinama jer će se nedostatak od oko 20 posto svjetske ponude morati nadomjestiti iz drugih, skupljih izvora.

Što čeka Hrvatsku: Sigurna opskrba ne znači i niske cijene

Za građane i gospodarstvo u Hrvatskoj, ovakav globalni poremećaj znači gotovo siguran novi val poskupljenja. Jakšić predviđa lančanu reakciju koja počinje na benzinskim postajama. "Sigurno je da će cijene energenata narasti, a onda posljedično, naravno, i ostalih proizvoda, prvenstveno u poljoprivredi", objašnjava. Pritom podsjeća na ključnu vezu: umjetna gnojiva proizvode se iz prirodnog plina, pa skuplji plin izravno znači i skuplju hranu. Kad se tome dodaju veći troškovi transporta i mehanizacije, jasno je da nas čeka "povećana razina inflacije".

Hrvatska, srećom, ima LNG terminal na Krku i diverzificirane dobavne pravce, što je štiti od fizičkih nestašica. "Štiti nas u smislu da imamo diverzificiranu dobavu i možemo nabaviti naftu i plin iz bilo kojeg dijela svijeta", potvrđuje Jakšić. Međutim, granica te sigurnosti je cijena. "Ne štiti nas od porasta cijena. Kako one rastu globalno, tako će rasti i kod nas." Ovo je posebno važno u kontekstu nadolazeće sezone grijanja. Skladišta plina diljem Europe trenutno su na oko 30 posto popunjenosti, što znači da će se morati puniti po znatno višim cijenama, a taj trošak će se u konačnici preliti na potrošače.

Paradoks krize kao poticaj za zelenu tranziciju

Svaka kriza prilika je za promjenu, a ova bi mogla dodatno ubrzati svijest u Europi o nužnosti energetske samodostatnosti. Put prema tom cilju, kako navodi Jakšić, vodi kroz supstituciju fosilnih goriva obnovljivim izvorima i nuklearnom energijom. "Ako na našem području uspijemo proizvesti dovoljno energije iz obnovljivih izvora ili nuklearnih elektrana, onda smo automatski riješili i sve ovisnosti", ističe on.

Međutim, kriza stvara i jedan opasan paradoks. Dok dugoročno potiče ulaganja u zelenu tranziciju, kratkoročno je usporava. Zbog visokih cijena, vlade su prisiljene trošiti proračunski novac na subvencioniranje fosilnih goriva kako bi zaštitile građane i gospodarstvo. "Vlada troši sredstva na subvencije fosilnih goriva, umjesto da se takav novac uloži u bržu energetsku tranziciju", zaključuje Jakšić, naglašavajući da to nije samo hrvatski, već fenomen cijele Europske unije. Put prema istinskoj energetskoj neovisnosti ostaje dug i skup, a novi sukob na Bliskom istoku bolan je podsjetnik da je svaki dan odgađanja skup.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.