Sigurnost postaje roba, a obrambene dionice strateška imovina

"Rat je samo nastavak politike drugim sredstvima", pisao je pruski časnik i vojni teoretičar Carl von Clausewitz. Pod "politikom" nije smatrao stranačku politiku današnjih demokracija nego interese, ciljeve i odnose među državama. Ako je rat sredstvo, onda je naoružavanje priprema za korištenje tog sredstva. Bilo da se koristi u svrhu odvraćanja, prisile ili pripreme, naoružavanje dovodi do domino efekta.

Zadnjih nekoliko godina se države svijeta ponovno naoružavaju, nakon desetljeća razoružavanja. Logika procesa nalaže da naoružavanje jedne države dovodi do naoružavanja drugih, perpetuirajući nagomilavanje oružja u svijetu. To ne znači nužno da će doći do rata velikih sila, ali je signal da svijet postaje sve nesigurnije mjesto.

Javlja se povratna petlja. Naoružavanje jedne države njeni susjedi i geopolitički konkurentni počinju smatrati prijetnjom, pa se i sami počinju naoružavati, što prva zemlja također smatra prijetnjom svojim interesima i sigurnosti pa se još više naoružava itd. Čak i države koje nisu direktno povezane s velikim silama počinju razmišljati o tome da se trebaju naoružati zbog evidentno sve nesigurnije globalne situacije.

Proces je star kao i sama civilizacija, ali krajem 20. stoljeća je prvi put u povijesti postojala nada da će se prekinuti, ili bar svesti na minimum. Razlog je bio najveća monopolarnost u povijesti, nakon što je propao SSSR i SAD ostao jedina velika svjetska vojna sila.

S obzirom na to da je većina država na svijetu eksplicitno ili implicitno priznavala dominaciju SAD-a, razlozi za intenzivno naoružavanje su oslabili. Daleko od toga da se u svijetu više nije ratovalo, ali s izuzetkom 1994. (zbog genocida u Ruandi) je razdoblje od raspada SSSR-a do prve polovice drugog desetljeća 21. stoljeća bilo jedno od najmirnijih u povijesti, s malim brojem sukoba i umrlih u njima. Po uzoru na prijašnja povijesna razdoblja relativnog mira koja su bile obilježena prevlašću jedne političke zajednice (Pax Romana, Pax Mongolica, Pax Britannica...), najnovije se često naziva "Pax Americana".

Svijet je sve ratobornije mjesto

To razdoblje dugog mira (u svjetskim razmjerima) je završilo. Sve je više sukoba, u kojima umire sve više ljudi i koji stvaraju sve veću štetu. Rat u Ukrajini je samo vrh sante leda od nekoliko desetaka raznih sukoba na svijetu koji su izbijali zadnjih nekoliko godina. Ratovi u Gazi, Jemenu, Sudanu, Etiopiji, Kongu, Siriji , regiji Sahela (Mali, Burkina Faso, Niger...) se poneka di spominju u medijima, ali sukobi u Južnom Sudanu, Kolumbiji, na jugu Filipina i u Mozambiku su praktički sasvim zaboravljeni.

U prosjeku je u razdoblju između 2020. i 2024. godišnje bilo između 60 i 65 sukoba, razvrstanih u tri kategorije: nasilje uz sudjelovanje države, nasilje nedržavnih aktera, jednostrano nasilje nad civilima. Na početku stoljeća je godišnji prosjek bio oko 40.

Smrti u oružanim sukobima pokazuju još ekstremniju sliku. Prosječno je godišnje u razdoblju 2020.-2024. umiralo oko 190 tisuća ljudi u oružanim sukobima, a početkom stoljeća (2000.-2004) oko 50 tisuća ljudi. To sugerira kako sukobi ne samo da postaju brojniji nego i smrtonosniji.

Dodatno, metodologija Uppsalinog programa podataka o sukobima (UCDP) iz koje su izvučeni podaci ne ubrajaju ili tek djelomično ubrajaju brojne značajne smrtonosne sukobe koji se ne vode iz političkih ciljeva, kao što su rat države protiv narko kartela u Meksiku, nasilje bandi u Brazilu, bande u Haitiju itd.

Pogoršavanje sigurnosne situacije u svijetu nije ograničeno samo na geopolitiku, nego se prelijeva i na gospodarstvo, prvenstveno kroz ponovni rast obrambenih kompanija nakon desetljeća zanemarivanja.

Veliki rast obrambenih kompanija

Sasvim očekivano, ponovno naoružavanje svijeta je pozitivno utjecalo na prihode kompanija koje sudjeluju u obrambenom tj. vojnom sektoru, bilo kroz proizvodnju ili usluge. Među najvećih 20 obrambenih kompanija na svijetu dominiraju one iz SAD-a i Kine, ali i kolektivna EU ima važne "igrače".

Talijanska kompanija Leonardo ostvaruje 72 posto prihoda u vojnom sektoru, a proizvodi od elektronike do helikoptera. Dionice kompanije su izlistane na burzi u Milanu, a cijena po dionici je narasla s oko 10 eura 2019. na današnjih nešto više od 50 eura. Rast prihoda od prodaje naoružanja između 2019. i 2024. iznosi 24,48 posto.

 

 

Druga najveća obrambena kompanija u EU je francuski Thales, sa širokom paletom proizvoda koja uključuje elektroniku, senzore, sonare i satelite. Dionicama kompanije se trguje na burzi u Parizu, a od 2019. je cijena narasla s oko 100 eura po dionici na trenutačnih oko 250 eura. Kompanija djeluje i na civilnom i na obrambenom tržištu, ali je zamjetan rast udjela prihoda ostvarenih na obrambenom tržištu s 46 posto 2019. na 53 posto 2024., uz rast prihoda od pridaje obrambenih sustava 25,67 posto.

 

 

Njemački Rheinmetall je zadnjih godina prolazio veliku transformaciju. S mjesta 34. najveće obrambene kompanije na svijetu prema prihodima ostvarenima od prodaje oružja 2019. je 2024. ušao u 20 najvećih, uz rast prihoda na obrambenom tržištu od čak 109,14 posto i rastom udjela u ukupnim prihodima s 56 posto 2019. na 78 posto 2024. Da je stavljanje većeg fokusa na obrambeni sektor bila ispravna poslovna odluka očito smatraju mnogi investitori, jer je cijena dionice narasla s oko 110 eura 2019. na između 1500 i 1900 eura od početka 2025. godine. Fokus poslovanja je na proizvodnji municije, tenkova i artiljerije.

Airbus je 2019. 14 posto svojih prihoda ostvarivao u obrambenom sektoru a 2024. 18 posto. Kompanija je puno manje izložena obrambenom sektoru od ostalih, ali su se neki pozitivni efekti ponovnog naoružavanja prelili i na nju, uz rast cijene dionice s oko 120 eura 2019. na 190-220 eura 2025. godine.

Potencijalno velika cijena nespremnosti

Europa ima još "konja za trku" u obrambenom sektoru. Švedski Saab (vojni zrakoplovi, radari, rakete...), francuski Safran (motori za zrakoplove i helikoptere, navigacijski sustavi, sustavi za navođenje...), međueuropski MBDA (rakete), francuski Naval Group (podmornice, bojni brodovi, nosači aviona...), njemačko-francuski KNDS (tenkovi, artiljerija, borbena oklopna vozila...), češka Czechoslovak Group (municija, borbena oklopna vozila, artiljerija)...cijeli niz kompanija je zanemarivan desetljećima pa se može očekivati velika renesansa obrambene industrije u EU.

Najveća obrambena kompanija Hrvatske je HS Produkt, ali se nalazi daleko od 100 najvećih obrambenih kompanija u svijetu. 2024. je ostvario 149 milijuna eura prihoda, što je više nego dobar rezultat ali daleko od 1070 milijuna dolara koliko je od prodaje oružja iste godine ostvarila 100. najveća obrambena kompanija na svijetu.

 

Obrambena industrija u EU je trenutačno, i još će dugo biti, "sellers market". Potražnja uvelike nadmašuje ponudu, proizvodni ciklusi su dugi, a politička klima je takva da je jačanje obrane postalo prioritet svih država zajednice.

Prioriteti se mijenjaju u skladu s vremenima. Nakon što je desetljećima bila zapostavljena (osim u SAD-u), obrambena industrija postaje motor ekonomskog rasta. Nikome nije drago što svijet postaje nesigurnije mjesto, ali kada je već tako onda treba razvijati sposobnosti za odvraćanje. Rizik od nereagiranja na povratnu petlju naoružavanja koja je već pokrenuta nadilazi rizik od njezina daljnjeg jačanja.