Trumpu je prijetnja važnija od provedbe, a tržišta uče kako je monetizirati

Ovogodišnji Svjetski ekonomski forum u Davosu protječe u znaku geopolitičkih napetosti koje je u središte pozornosti gurnuo američki predsjednik Donald Trump. Trump je u Davos stigao u srijedu, nekoliko dana nakon što je carinama od 10 posto zaprijetio članicama NATO saveza koje su se usprotivile ideji američkog preuzimanja Grenlanda. U svojem govoru, ponovno je pozvao na hitne pregovore o tom pitanju, no samo nekoliko sati kasnije od carina je - odustao, izjavivši kako je stvoren okvir sporazuma oko tog danskog teritorija i sigurnosti na Arktiku. 

Ipak, iako je neposredna kriza oko Grenlanda i carina možda privremeno stišana, temeljno pitanje povjerenja između donedavno čvrstih saveznika ostaje otvoreno. Posljednji događaji u Davosu potvrdili su da svijet ulazi u novu geoekonomsku realnost u kojoj su pravila igre promijenjena, a stari savezi suočeni s testovima kakve nisu iskusili desetljećima. O tome je za Bloomberg Adria TV govorio je Domagoj Juričić, konzultant za upravljanje političkim rizicima u MKPS. 

'Netko na ovim najavama zarađuje milijune'

Na pitanje je li odustajanje od carina zapravo znak da se Trump povukao, Juričić odgovara kako se radi o klasičnoj metodi američkog predsjednika. "On je odigrao klasičnu svoju metodu pritiska da bi na kraju dobio nešto što želi. Doveo je nešto do maltene usijanja, a da bi na kraju prihvatio očito neko kompromisno stanje koje se zapravo s ove strane Atlantika nudilo od početka", objašnjava Juričić.

Naglašava kako carine u ovom slučaju nisu bile cilj, već poluga. Sama prijetnja proizvela je konkretan politički i tržišni učinak. "Na tržištima kapitala vidjeli smo pojačanu volatilnost i pozicioniranje koje je jasno sugeriralo da su pojedini akteri igrali na scenarij eskalacije", ističe Juričić. Ta dinamika stvara percepciju da se političke prijetnje pretvaraju u tržišni obrazac koji se može monetizirati. "Netko na ovim najavama i povlačenjima na tržištu zarađuje milijune. Tržišta se legitimno pitaju tko ima informaciju ranije, tko razumije tajming i tko je dovoljno blizu političkom centru da može igrati na obje strane ove volatilnosti", upozorava Juričić. U takvom okruženju, prijetnja postaje važnija od njene provedbe, a tržišta polako uče kako trgovati na temelju tog novog obrasca.

Trgovina je pretvorena u oružje

Ovakav pristup signalizira dublju promjenu paradigme u međunarodnim odnosima. "Važno je odmah reći da ne govorimo samo o carinama. Govorimo o pretvaranju trgovine u cjelini u oružje", kaže Juričić. Prema njegovim riječima, trgovina više nije neutralan kanal razmjene, već postaje instrument političke moći. Carine, izvozna ograničenja, investicijski screening i regulatorne prepreke danas se koriste kako bi se oblikovalo ponašanje drugih aktera, a ne samo kako bi se zaštitila domaća industrija.

Prijetnje carinama tu imaju posebnu ulogu jer su vidljive, brze i lako razumljive tržištima, objašnjava. Čak i kad se ne provedu, one stvore neizvjesnost, mijenjaju investicijske odluke i prisiljavaju partnere da unaprijed prilagode svoje ponašanje. "To je ključna promjena u odnosu na ranije razdoblje kad su carine bile neka krajnja mjera, a ne početna poluga", dodaje Juričić.

Za Europu je to posebno osjetljivo jer se cijeli poslijeratni poredak temeljio na pretpostavci da otvorenost proizvodi uzajamnu korist. "Sad kad se otvorenost, osobito s američke strane, počela doživljavati kao ranjivost, a ne više kao dobitak, pregovori su prestali biti simetrični", zaključuje on.

Je li Europa spremna posegnuti za mehanizmom ACI?

Posljedica najnovijih napetosti je zaustavljanje ratifikacije trgovinskog sporazuma između EU i SAD-a. Juričić smatra da sporazum formalno nije mrtav, ali da je "u dubokoj hibernaciji". Politički prostor za ratifikaciju je sužen jer u europskom kontekstu postoji snažan otpor dojmu da se ratifikacijom nagrađuje politika pritiska i prijetnji.

Kao odgovor, iz Europskog parlamenta najavljeno je da će tražiti pokretanje postupka za aktiviranje takozvanog mehanizma protiv prisile ACI (anti-coercion mechanism), koji nikada dosad nije korišten. Juričić smatra da punu aktivaciju ne treba očekivati jer bi ona značila prelazak u otvoreni sukob s ogromnim posljedicama.

Umjesto toga, mehanizam će se vjerojatno koristiti kao sredstvo odvraćanja. "Realniji scenarij je da će se mehanizam koristiti kao poruka: 'eto, i mi u Europi imamo alate koje smo spremni koristiti ako baš moramo'", kaže Juričić, opisujući to kao tipičan europski stil – spor i proceduralan, ali dugoročno usmjeren na promjenu strukture odnosa, a ne na brzu eskalaciju.

 

'Uporan mit' o korištenju američkih državnih obveznica

U raspravama o europskim alatima često se spominje mogućnost korištenja američkih državnih obveznica koje drže europske zemlje kao instrumenta pritiska. Juričić tu ideju naziva "jednim od najupornijih mitova u geopolitici financija". Objašnjava da američke državne obveznice nisu samo dug, već temeljna infrastruktura globalnog financijskog sustava, s tržištem većim od 26 bilijuna dolara.

"Ne drže ih druge države zato što žele financirati Sjedinjene Američke Države, nego zato što bez njih ne mogu stabilno upravljati vlastitim financijskim sustavima", ističe. Koordinirana prodaja obveznica izazvala bi volatilnost, ali bi tržište to apsorbiralo uz pomoć domaćih investitora i Federalnih rezervi. Na kraju, najveće gubitke pretrpjeli bi sami prodavatelji zbog valutnog pritiska i stresa u vlastitim financijskim sustavima. "To mi se čini kao pucanj u vlastita koljena", zaključuje Juričić, dodajući da se pravi trošak političkih poteza očituje kroz eroziju povjerenja i slabljenje savezništva.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.