Makroekonomija ima veliki problem mjerenja, posebno izražen kod pokušaja da se izmjeri i usporedi snaga te veličina različitih nacionalnih ekonomija. Da bi se to postiglo podatke treba korigirati za brojne faktore, ponajviše razlike u cijenama i tečajevima valuta. Posebno ti problemi dolaze do izražaja kod mjerenja produktivnosti.
Zbog toga su odnosi među državama kako se javno percipiraju često pogrešni. Često se uspoređuje veličina ekonomija bez uzimanja u obzir broja stanovnika, radnika i sati rada. Uzimajući nabrojane dodatne faktore u obzir razotkrivaju se broje zanimljivosti. Npr. iako je Kina svjetska proizvodna velesila zapravo je produktivnost po radniku jako niska, daleko od prosjeka EU i SAD-a. Zapravo u rangu Meksika i Brazila, država koje malo tko smatra proizvodnim titanima kao Kinu.
Možda je još više iznenađujuće to da prosječni zaposleni u Kini tijekom godine ostvaruje tek 45 posto vrijednosti prosječnog radnika u Hrvatskoj. Po satu rada je razlika još veća, jer se u Kini godišnje radi 300-njak sati godišnje više. Kako to?
Čitaj više
Rast BDP-a u doba Račana i Sanadera bio je viši od dosadašnjeg rasta Plenkovićeve ere
Za vrijeme mandata Ivice Račana i Ive Sanadera BDP je ukupno porastao 108,7 posto, a od povratka HDZ-a na vlast 2016. godine za 97 posto.
30.12.2025
Hrvatska svoju inovativnost ne realizira u tržišnu vrijednost, evo u čemu je problem
Hrvatska je od 2018. ostvarila najveći rast inovativnosti u EU, unatoč tome, rezultati u produktivnosti, izvozu i komercijalizaciji inovacija ostaju vrlo slabi.
13.01.2026
Uvode radni dan od 13 sati. To ih neće spasiti
Ova država donijela zakon koji dopušta do 13 sati rada dnevno, no samo u iznimnim slučajevima i uz ograničenje od 37 dana godišnje. Vlada tvrdi da se time želi potaknuti rast i riješiti manjak radne snage, no stručnjaci upozoravaju da dulji rad ne znači veću produktivnost.
21.10.2025
Rast plaća u Hrvatskoj će ovisiti o rastu produktivnosti, evo objašnjenja
Većina ljudi i dalje živi od plaće, pa je njihov rast puno važniji od rasta na burzama. Dugoročni rast plaća ovisi primarno o produktivnosti rada.
17.10.2025
Kako mjeriti produktivnost?
Baza mjerenja je ukupni godišnji bruto domaći proizvod (BDP) zemlje. To predstavlja tržišnu vrijednost svih proizvoda i usluga proizvedenih u jednoj državi tijekom jedne godine. S obzirom na to da se cijene među državama razlikuju BDP se korigira preko pariteta kupovne moći (eng. PPP) da bi se cijene uskladile.
I to rješenje ima značajne metodološke probleme jer se provodi preko hipotetske potrošačke košarice jednake za sve države na svijetu, što je nerealna postavka. Posebno je to problem s uslugama, koje su često lokalne te se njima ne trguje međunarodno. PPP ne uzima u obzir ni razlike u kvaliteti, pa su npr. zdravstvene usluge tretirane istovrijedno u Nigeriji i Njemačkoj. Ali ne postoji savršena metodologija pa se kod mjerenja produktivnosti korigiranje za razlike u cijenama preko pariteta kupovne moći prihvaća kao standard.
Dugoročne serije podataka je potrebno i korigirati za promjene u cijenama. To se čini tako da se odaberu cijene u jednoj godini (u sljedećim primjerima 2021.) i prema njima mjeri output u svim godinama.
Kao što je spomenuto, ukupni BDP ne znači puno ako se uspoređuju dvije zemlje s različitim brojem stanovnika. Mora se gledati po stanovniku, u slučaju produktivnosti idealno po zaposlenome. Valja uzeti u obzir i da se godišnji brod radnih sati među zemljama razlikuje, nekada drastično. Npr. tijekom godine u Kini radnik provede na poslu oko 2300 sati, u SAD-u 1800 sati a u Njemačkoj 1300 sati. BDP po zaposlenome može biti niži u jednoj državu u odnosu na drugu isključivo zbog toga što zaposleni u toj državi radi manje sati godišnje.
Produktivnost Kine zastrašujuće brzo raste, ali još uvijek zaostaje za Europom i SAD-om
Gledajući kretanje bruto domaćeg proizvoda (BDP) po zaposlenome korigiranog za razlike u cijenama preko pariteta kupovne moći (PPP) i s cijenama iz 2021., od početka 21. stoljeća se može pratiti nekoliko trendova.
Ekonomski, geopolitički, vojno-strateški i na svaki drugi način najvažniji je veliki ekonomski uspon Kine, koja je s 7.508 američkog dolara BDP-a po zaposlenome 2000. povećala produktivnost na 45.494 američka dolara BDP-a po zaposlenome 2024. godine. Šesterostruko povećanje produktivnosti u četvrt stoljeća je više nego impresivan rezultat.
Pa ipak je to još uvijek daleko od razina najvećih ekonomija EU i SAD-a, od 123 tisuće dolara (Njemačka) do 154 tisuće dolara (SAD). Produktivnost zaposlenih u Kini je ipak pretekla produktivnost zaposlenih u Brazilu, i izvjesno je da će uskoro nadmašiti produktivnost zaposlenih u Meksiku, ali najveće ekonomije EU i SAD su još daleko.
Druga stvar koja se može primijetiti je sporiji rast produktivnosti u najvećim ekonomijama Europe (u Italiji čak pad) u odnosu na SAD. Osim relativnog pada konkurentnosti u Europi, takvo kretanje velikim dijelom proizlazi iz činjenice da su zaposleni u velikim ekonomijama Europe brže smanjivali broj godišnjih radnih sati nego u SAD-u. Zaposleni u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj su sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća počeli raditi godišnje manje sati nego zaposleni u SAD-u, a razlika se od tada kontinuirano povećava.
Po satu rada jedino zaposleni u Njemačkoj nisu zaostajali za zaposlenima u SAD-u po produktivnosti, ali je broj radnih sati u Njemačkoj padao značajno brže. U UK i Francuskoj produktivnost po sati rada od 2000. zaostaje za SAD-om. Japanski rast je toliko spor da se može govoriti o stagnaciji, kao i kod Meksika. Produktivnost po satu rada u Brazilu je rasla, ali ni izbliza brzo kao u Kini koja ju je upeterostručila od 2000. do 2023. godine.
U suštini podaci ne iznenađuju. Veliki rast u Kini, usporavanje Europe u odnosu na SAD (ali ne stagnacija), jako spor rast u Japanu...sve je u skladu s većinom ostalih makroekonomskih opažanja.
Približavanje prosjeku EU
Hrvatska se od početka stoljeća drži na relativno stabilnoj poziciji među državama tzv. Nove Europe. BDP po zaposlenome je 2000. iznosio 58 tisuća dolara, tj. 60 posto prosjeka EU i treća po redu među sličnim državama EU, nakon Slovenije i Češke. Godine 2024. dolazi na 86 posto prosjeka EU i penje na drugu poziciju, nakon Slovenije.
Neke ljude zbunjuje činjenica da Hrvatska relativno snažno stoji u odnosu na ostale države iako ima manju industriju od njih. Iako je istina da Hrvatska ostvaruje manju dodanu vrijednost u proizvodnji po stanovniku od svih osim Rumunjske, Bugarske i Latvije, BDP mjeri svu gospodarsku aktivnost a ne samo proizvodnju. Prilično jasno, Hrvatsku značajno podiže turizam, koji se makroekonomski promatra kao izvoz usluga.
Rast ostvarenog BDP-a po satu rada s 23,5 dolara 2000. na 41,6 dolara 2023. (+18,1 dolara) nije sasvim razočaravajući, ali je manji nego u Rumunjskoj (+36,8 dolara), Češkoj (+21,9 dolara), Litvi (+27 dolara), Poljskoj (+22,2 dolara), Estoniji (+26,6 dolara), Latviji (+25,3 dolara) i Bugarskoj (+19 dolara).
Na turizam nismo osuđeni
Dugoročno je rast standarda u nekoj državi određen rastom produktivnosti, iako je taj rast teško točno pratiti i mjeriti. Hrvatska nije ni izbliza toliko proizvodno nekonkurentna koliko se o tome govori u javnosti (puno veća dodana vrijednost u proizvodnji po stanovniku od svih država u Adria regiji osim Slovenije, veća nego Rumunjske, Bugarske, Portugala, Latvije...), ali to ne mijenja činjenicu da njena ekonomija primarno ovisi o uslugama.
To ne bi bilo problem samo po sebi da tim uslugama ne dominira turizam. Dok u industrijskoj proizvodnji, IT sektoru, financijama i energetici produktivnost može značajno rasti tehnološkim napretkom, koji je glavni izvor rasta produktivnosti, turizam je tog aspekta ograničen.
Brojne države imaju značajan turistički sektor uz snažnu industrijsku bazu, a to nije nedostižno ni Hrvatskoj. U ime bržeg rasta produktivnosti i dostizanja ostalih država EU treba raditi na unaprjeđenju okolnosti i za ostale sektore osim turizma.
.webp){kind=icon}
