Ovo trebate znati o carinama i potencijalnim posljedicama za EU

Sjedinjene Američke Države i Europska unija postigle su sporazum prema kojem će EU plaćati carine od 15 posto na većinu izvoza, uključujući automobile, čime je spriječeno izbijanje trgovinskog rata koji je prijetio globalnom gospodarstvu. Donald Trump je nakon sastanka s Ursulom von der Leyen objavio da carine neće uključivati farmaceutske proizvode i metale, dok je EU pristala na smanjene carine na čelik i aluminij te kvotni sustav uvoza. Sporazum uključuje i obvezu EU-a da kupi američke energetske proizvode u vrijednosti od 750 milijardi dolara te da investira dodatnih 600 milijardi dolara u SAD.

Ova odluka uklanja rizik trgovinskog rata od 1,7 bilijuna dolara, iako znači veći porezni teret za europske izvoznike. Pregovori su završeni nakon mjeseci diplomatskih napetosti, pri čemu je EU bila spremna prihvatiti asimetričan dogovor kako bi osigurala nastavak transatlantske trgovine.

Trump nastavlja pregovarati s drugim partnerima, poput Japana i Južne Koreje, te zadržava pritisak na globalni trgovinski sustav. Sporazum je kompromis koji daje predvidljivost, ali potvrđuje Trumpovu odlučnost da smanji američki trgovinski deficit kroz agresivne carinske mjere.

Europska unija i Sjedinjene Američke Države čine najdublje isprepletenu trgovinsku i investicijsku relaciju na svijetu. Petina izvoza EU-a odlazi u SAD, dok je američki izvoz u EU usporediv s onim u Kanadu - oko 350 milijardi eura godišnje. Riječ je o odnosu koji je građen desetljećima, od završetka Drugog svjetskog rata, i koji je, uz NATO i dolar kao globalnu rezervnu valutu, temelj poslijeratnog zapadnog ekonomskog poretka.

Trumpova trgovinska doktrina, reducirana na trgovački deficit u robnoj razmjeni i ignoriranje usluga, prijeti da taj poredak razmontira u nekoliko godina. Statistika robne razmjene je na prvi pogled na strani Trumpa- 2023. godine SAD je uvezao 157 milijardi eura više robe iz EU-a nego što je izvezao. No to je samo polovica priče. U istom razdoblju SAD je u uslugama imao 108 milijardi eura suficita. Kada se robe i usluge stave u isti okvir (a trebale bi, jer je moderna ekonomija lanac vrijednosti u kojem usluge - od R&D-a do softvera i marketinga - čine ogroman dio dodane vrijednosti), ukupni deficit SAD-a prema EU-u pada na 49 milijardi eura.

Koja članica EU je najviše ugrožena novim carinama?

Od članica EU najviše  štete od carina će imati države koje velik dio svoje proizvodnje plasiraju u SAD: Njemačka, Irska i Italija. Njima je SAD jako važno tržište, zapravo najvažnije izvan same EU, a ostvaruju velike suficite u razmjeni. Francuska također puno izvozi u SAD ali zbog velikog uvoza sirove nafte i plina ima deficit u trgovinskoj razmjeni proizvodima sa SAD-om. Nizozemska ostvaruje duboki deficit primarno zbog uvoza sirove nafte.

Slovenija i Hrvatska su direktno jedne od manje ugroženih članica carinama iz SAD-a. Slovenija samo 2,9 izvoza izvan EU ostvaruje na tržištu SAD-a, a ostvaruje veliki deficit. Hrvatska je više direktno izložena trgovini sa SAD-om jer na njega otpada 9,2 posto izvoza izvan EU.

Zapravo, EU i SAD uglavnom međusobno trguju sličnim proizvodima, a važna iznimka su energenti, tj. nafta i plin. SAD je najveći proizvođač nafte i plina, a EU nema ni jedno ni drugo. Zbog toga je EU najveći uvoznik sirove nafte i plina iz SAD-a.

Hrvatska je izložena preko indirektnog izvoza

No treba imati na umu da većina manjih država EU-a, među kojima je Hrvatska, nisu izložene izvozu u SAD-u direktno koliko indirektno. To znači da izvoz velikih država EU-a u SAD u sebi indirektno sačinjava izvoz manjih država. Za primjer, velik broj automobila izvezenih iz Njemačke u SAD sadržava dijelove proizvedene u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi EU-a, preko čega su manje države indirektno izložene izvozu u SAD.

Zbog toga je stvarna izloženost Hrvatske izvozu u SAD puno veća nego što to sugerira sam direktni izvoz iz Hrvatske u SAD. Izračun Eurostata za 2022. pokazao je izloženost Hrvatske izvozu u SAD od 735 milijuna eura, iako je direktni izvoz Hrvatske u SAD bio 555 milijuna eura. Radi se o otprilike za trećinu većoj ukupnoj izloženosti (direktna plus indirektna) od direktne, što znači da je ukupna trgovinska izloženost 2024. bila oko 1069 milijuna eura, s obzirom na to da je direktan izvoz Hrvatske u SAD iznosio 804 milijuna eura. 

Drugim riječima: čak i ako domaći izvoznici ne prodaju direktno u SAD, pogoršanje uvjeta za Njemačku, Italiju ili Irsku prelijeva se na hrvatski BDP, zaposlenost u prerađivačkoj industriji i porezne prihode.

Dugoročna šteta i za SAD i za EU

Carine su, tehnički, porez na domaće uvoznike, a ne na strane izvoznike. Carinu plaća onaj tko uvozi a to su u ovom slučaju, američke kompanije. One zatim imaju dvije opcije:prebaciti trošak na krajnje potrošače (inflacijski učinak), ili apsorbirati dio troška kroz marginu (erozija profitabilnosti).

Obje opcije su loše za domaću ekonomiju u kratkom roku. Inflacija nagriza realne dohotke i potrošnju, dok pritisak na marže smanjuje kapacitete kompanija za investicije i zapošljavanje. 

Carine su instrument koji je funkcionirao u svijetu ograničene međunarodne trgovine i niskog stupnja globalne integriranosti. Današnji svijet je drugačiji: lanci dobave su transkontinentalni, modularni i „just-in-time“, a dodana vrijednost se fragmentira između desetaka zemalja po jednom proizvodu. Zbog toga nagli, široki val carina proizvodi šokove koji se prelijevaju kroz cijeli sustav – od sirovine, preko poluproizvoda, do finalne robe i usluga.

Trumpove carine stoga nisu tek bilateralni problem SAD-EU. One su šok u jezgru globalizacije. A budući da trgovina SAD-EU čini skoro trećinu svjetske trgovine, svaki sustavni poremećaj na toj relaciji multiplicira se globalno.

Trump može carinama "kupiti" politički trenutak, ali dugoročno ne može promijeniti činjenicu da je moderna ekonomija mreža, a ne rov. A kad se rovi kopaju na pogrešnim mjestima, najčešće stradaju oni koji su najmanje krivi - radnici, izvoznici i potrošači s obje strane Atlantika.

 

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar