Zašto Poljska solidarnost prema Ukrajincima sve više slabi?

Kad je muškarac čuo Oleksandru Iwaniuk kako se u prepunom tramvaju u Varšavi razgovara na ukrajinskom sa svojom prijateljicom, započeo je tiradu verbalnih uvreda. Ćelav i odjeven u vojnu uniformu, uputio je svoje uvrede na poljskom jeziku pred cijelim vagonom, ne uspostavivši pritom kontakt očima s dvjema ženama.

"Svi su ga mogli čuti, ali najviše me iznenadilo to što nitko nije reagirao", prisjetila se 39-godišnja Iwaniuk, akademkinja koja u poljskoj prijestolnici živi već 15 godina – mnogo prije ruske invazije na Ukrajinu. "Shvatila sam da nemam hrabrosti sama mu se obratiti jer sam se bojala da bi moglo doći do fizičkog nasilja".

Kako u cijeloj Europi raste bijes zbog imigracije, takav se napad mogao dogoditi gotovo bilo gdje. No incident otkriva promjenu raspoloženja u zemlji čije je gospodarstvo procvalo zahvaljujući ukrajinskoj radnoj snazi i koja je glavni kanal za zapadnu pomoć ukrajinskim ratnim naporima.

Takav prizor bio bi nezamisliv u mjesecima nakon što je Vladimir Putin u veljači 2022. napao Ukrajinu, kada su milijuni Ukrajinaca pobjegli u uglavnom gostoljubivu susjednu zemlju. Pukotine u toj solidarnosti sada postaju sve vidljivije, dok se protivljenje pomoći Ukrajini nalazi u središtu borbe za vlast na vrhu poljske politike.

Mjesec dana nakon invazije anketa varšavske agencije CBOS pokazala je da 94 posto Poljaka želi primiti ukrajinske izbjeglice. Anketa CBOS-a prošlog mjeseca zabilježila je potporu od 48 posto, pri čemu polovica Poljaka sada smatra da su državne naknade ponuđene ukrajinskim doseljenicima previše izdašne.

Predsjednik Karol Nawrocki, koji je početkom ove godine ostvario šokantnu izbornu pobjedu nad kandidatom premijera Donalda Tuska, izrazio je skepticizam prema ukrajinskim nastojanjima za ulazak u NATO i Europsku uniju. On i njegovi saveznici iz oporbene stranke Pravo i pravda optužili su izbjeglice da preskaču red za socijalnu pomoć. Nawrocki je u kolovozu stavio veto na zakon kojim bi im se pružala potpora.

Karol Nawrocki | Despositphotos

U međuvremenu, Tuskova vlada usredotočuje se na poljsku obrambenu realpolitiku, trošeći više novca na obranu nego bilo koja druga članica NATO-a u odnosu na veličinu gospodarstva zemlje.

"Veliko je pitanje kako će Nawrocki uskladiti interese poljske nacionalne sigurnosti s rastućim protukrajinskim raspoloženjem među desnim biračima", rekao je Piotr Buras, viši politički suradnik pri Vijeću za vanjske odnose u Varšavi.

Poljska je nakon ruskog napada poslala Kijevu milijarde zlota vojne i financijske pomoći. Iz strateških i financijskih razloga, pošiljke oružja kasnije su zamijenjene političkom podrškom i logističkim korištenjem poljskog teritorija.

Varšava je uglavnom bila gostoljubiva prema Ukrajincima. Migracije u Poljsku ubrzale su se 2015., kada je Ukrajinu pogodila gospodarska kriza jer je sve više doseljenika prihvaćalo privremene poslove u tvornicama, građevinarstvu i uslužnom sektoru. Putinova invazija zatim je izazvala novi val, a prema podacima Europske komisije, u Poljskoj se i dalje pod privremenom zaštitom nalazi oko milijun Ukrajinaca.

Brendovi poznati svakom Ukrajincu otvorili su svoje poslovnice u Poljskoj. Podružnica The Drunken Cherry poslužuje ukrajinska žestoka pića u sjeni Palače kulture, ikonografskog varšavskog nebodera iz Staljinove ere. Pekarnica Lviv Croissants nalazi se svega nekoliko koraka dalje.

Ekonomisti ističu doprinos ukrajinskih doseljenika. Poljska razvojna banka procijenila je u ožujku da ukrajinski radnici, uključujući one koji su se doselili prije 2022., pridonose čak 2,4 posto poljskom BDP-u. Izvješće za 2024. pokazalo je da je 78 posto raseljenih Ukrajinaca u Poljskoj zaposleno - više nego u bilo kojoj drugoj članici OECD-a.

"Zahvaljujući ukrajinskim migrantima mogli smo nadoknaditi manjak radne snage usred velikog demografskog pada", rekao je Jan Brzozowski, ekonomist s Instituta za europske studije Jagelonskog sveučilišta u Krakovu. Upozorio je, međutim, da zemlja ne smije uzimati Ukrajince zdravo za gotovo. "Oni nisu nužno prisiljeni ostati u Poljskoj, mogli bi se preseliti u Njemačku, Francusku ili druge zemlje EU-a", dodao je. "Negativan odnos prema njima mogao bi odigrati svoju ulogu".

Statistika o zločinima iz mržnje i diskriminaciji složena je jer mnoge žrtve ne prijavljuju incidente, a kada ih prijave, nacionalnost ili etnička pripadnost često nisu navedene. Policija je objavila da je 2024. u Poljskoj zabilježila 651 slučaj protiv ukrajinskih državljana, dok ih je u prvih devet mjeseci ove godine bilo 477.

Pučki pravobranitelj je u međuvremenu primijetio "porast broja djela diskriminacije i govora mržnje usmjerenih protiv ukrajinskih državljana koji žive u Poljskoj“, stoji u priopćenju državnog ureda za ljudska prava. U slučaju Iwaniuk i njezine prijateljice u tramvaju tijekom ljeta, njihov verbalni napadač koristio je pogrdan izraz za istočne Slavene.

Udruga Nikada više, nevladina organizacija sa sjedištem u Varšavi koja prikuplja podatke o rasizmu i ksenofobiji, priopćila je da se između 2024. i 2025. povećao i broj fizičkih napada na Ukrajince.

Donald Tusk | Bloomberg

Slika "nezahvalnog Ukrajinca" vrlo se često pojavljuje u protukrajinskim narativima, rekla je Olena Babakova, istraživačica migracija i analitičarka. Kad su Poljaci upoznali Ukrajince koji nisu prihvaćali baš svaki posao i mogli su im biti konkurencija, to je narušilo neizgovoreni društveni dogovor, dodala je. Babakova, Ukrajinka koja u Poljskoj živi već 17 godina, osobno je svjedočila tim tenzijama. Prisjeća se incidenta na dječjem igralištu u Varšavi koji, kaže, pokazuje da za neke Poljake Ukrajinci nikada ne mogu u potpunosti pripadati.

"Moje se dijete igralo u pješčaniku s jednom djevojčicom, a kad je njezin otac čuo moj ukrajinski naglasak, odveo ju je i glasno rekao: 'Nećeš se igrati s tim ukrajinskim dječakom'", ispričala je Babakova. "Moje dijete je poljski državljanin. Govori poljski".

U Poljskoj trenutačno vlada napeta atmosfera. Nedavno su doživjeli val dronovskih upada iz Rusije, a suočavaju se i s novim priljevom Ukrajinaca. Poljska granična straža zabilježila je više od 98.500 ulazaka mladih ukrajinskih muškaraca u dobi od 18 do 22 godine u razdoblju od dva mjeseca do 26. listopada. Povećanje je uslijedilo nakon što je predsjednik Volodimir Zelenski ublažio pravila za izlazak iz zemlje. Manje od polovice tog broja vratilo se u Ukrajinu.

Ukrajinski i poljski političari za rast neprijateljstva okrivljuju Moskvu. Prema istraživanju Instituta za strateški dijalog iz svibnja, proruski su akteri tijekom poljskih predsjedničkih izbora raspirivali protukrajinsko raspoloženje, uključujući lažne optužbe da izbjeglice pripremaju terorističke napade.

Tu su i poznati povijesni motivi. Ruski je rat naveo Kijev i Varšavu da privremeno stave po strani sporove, poput masakra u Volinju, u kojem su ukrajinski nacionalisti tijekom Drugog svjetskog rata ciljali na etničke Poljake. Ove su se godine obje strane složile dopustiti ekshumacije žrtava. No tragedija koju Poljska smatra genocidom ponovno je isplivala na površinu kad su političari tijekom komemoracije u srpnju upozorili da upravo to predstavlja plodno tlo za ruske pokušaje potkopavanja jedinstva između Poljske i Ukrajine.

Na koncertu održanom u kolovozu na Nacionalnom stadionu u Varšavi izbili su sukobi između publike i osiguranja, a na snimci jednog posjetitelja vidjela se zastava povezana s ukrajinskim nacionalistima iz vremena Drugog svjetskog rata. Zbog javnog ogorčenja tim simbolom, premijer Tusk najavio je protjerivanje 63 osobe, uključujući 57 Ukrajinaca. U rujnu je skupina Poljaka u varšavskom predgrađu Białołęka napala grupu mladih Ukrajinaca, vičući im da se vrate na frontu i optužujući ih da su nacionalisti, izvijestili su lokalni mediji.

Poljska spremnost na pomoć dolazi u valovima i možda s više padova nego uspona, rekao je Buras. Početni val podrške nakon 2022. sada je iscrpljen, istaknuo je, podsjetivši da je i oduševljenje Ukrajinom nakon Majdanske revolucije 2014. završilo na sličan način.

Za Iwaniuk, incident u tramvaju ovoga je ljeta poništio godine napretka. Reakcija na Putinovu invaziju dala joj je osjećaj da govorenje ukrajinskog jezika u javnosti u Poljskoj napokon nije nešto čega bi se trebala sramiti.

"Napokon sam osjetila da se više ne moram brinuti kako će me drugi doživjeti u javnosti", rekla je. "Ne želim reći da je val solidarnosti potpuno nestao jer mnogi ljudi i dalje čine puno za ukrajinske izbjeglice, ali atmosfera se vrlo očito mijenja prema neprijateljstvu i agresiji".