Trump prijeti carinama EU. Koliko će to osjetiti Hrvatska?

Nakon mjeseci zatišja Donald Trump opet prijeti carinama na uvoz proizvoda iz Europske unije (EU). Stari razlozi: trgovinski deficit SAD-a s EU, trgovinski uvjeti su na štetu radnicima u SAD-u, EU nije pravedna i pljačka SAD. Ovog puta carinska stopa kojom se prijeti iznosi 30 posto, poprilično arbitrarno i bez da se uopće Trumpova administracija pretvara da postoji neka metodologija iza odabrane stope. Možda i bolje da ne postoji jer je formula na temelju koje su se računale carine za tzv. "Dan oslobođenja" bila sramotno jednodimenzionalna i simplificirana, prema nekim izvorima možda čak preuzeta s Groka, umjetne inteligencije Elona Muska.

Postavljen je i novi rok, 1. kolovoza. Sukladno dosadašnjoj Trumpovoj praksi te obezvrjeđenju formalnih kanala komunikacije i diplomacije, informacija je prvo objavljena na društvenoj mreži Truth Social. S obzirom na Trumpov diplomatski modus operandi nije ni čudo da Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a (eng. State Department) namjerava dati otkaz stotinama diplomata i službenika te zatvoriti na desetke konzulata i veleposlanstava u svijetu.

Ništa iznenađujuće. Standardna Trumpova pregovaračka taktika je da izađe u javnost s maksimalističkim zahtjevima koja s vremenom korigira na niže zbog mogućih negativnih utjecaja na gospodarstvo SAD-a, a konačna verzija bude znatno blaža od originalne. Do sada je već viđeno nekoliko takvih ciklusa pa se malo tko previše uzbuđuje oko toga. Za razliku od "Dana oslobođenja", kada su praktički sva tržišta negativno reagirala na najave carina, ovaj put je reakcija bila vrlo blaga, ako ikakva.

Najveća opasnost prijeti EU, koja je veliki neto izvoznik proizvoda u SAD. Ali čak i na glavnim burzama diljem EU je reakcija bila relativno blaga. Dionički indeksi u SAD-u su čak narasli. Forex tržište je također slabo popratilo novu Trumpovu najavu carina kao i tržište obveznica. Ali pomaci su uglavnom bili toliko malo da je teško razlučiti radi li se o reakciji na najavljene carine ili o standardnom kolebanju.

Tržišta su navikla na Trumpa

Neki analitičari ravnodušnost tržišta opisuju kao "carinski zamor". Burzovni indeksi u SAD-u su zapravo na povijesnom maksimumu. Jednostavno je zadnjih mjeseci bilo toliko najava carina, odustajanja od njih, smanjenja, uvođenja izuzetaka i drugih namještanja da su investitori postali neosjetljivi na sve vezano za carine. Zadnjih mjeseci, pa čak i godina, je bilo toliko puno svjetskih geopolitičkih, sigurnosnih, zdravstvenih i drugih šokova da su tržišta postala dobrim dijelom imuna na njih. Za primjer, nedavni sukob između Izraela i Irana je imao jako malo utjecaja na tržište nafte, unatoč tome što je Iran veliki izvoznik tog energenta i postojala je opasnost da zatvori Hormuški tjesnac, kojim se odvija velik dio svjetskog transporta nafte i plina.

Bloomberg

Trumpovi maksimalistički zahtjevi su samo njegov način započinjanja pregovora s EU. Drugi dio strategije je iznošenje polovičnih informacija i iskrivljenih tumačenja. Kao svaki dobar demagog, Trump miješa istinu s lažima da bi upravljao tijekom pregovaračkog procesa. Ipak, teško je zanijekati činjenicu da SAD ima bolje "karte u rukama" po pitanju nadolazećih pregovora, iako rezultat neće biti netko koristan ni za koga bez obzira tko pobijedio.

Carinski rat na najvećem svjetskom tržištu

Prvo i osnovno, carine su ekonomska politika davnih vremena, prve polovice 20. stoljeća i ranije. Koristile su se i nakon Drugog svjetskog rata i uspostave globalnog poretka utemeljenog na slobodnoj trgovini, ali ograničeno i ciljano.

S tehničke strane one su zapravo porez na domaće uvoznike, a ne inozemne izvoznike. Plaća ju onaj tko kupuje proizvod za uvoz, a ne kompanija koja izvozi. Točnije, Trumpove carine će direktno plaćati kompanije SAD-a a ne EU. Njihov cilj je da domaćim kompanijama uvoz bude manje isplativ, a taj trošak se često u nedostatku domaćih alternativna može prebaciti na krajnje kupce. Druga opcija je da domaće kompanija prihvate smanjenje svojih marži tj. da smanjenjem marži "plate" carine a da njihov teret prebacuju na krajnje kupce. Po svemu sudeći upravo to se događa u SAD-u zadnjih mjeseci.

Prekidanje lukrativne trgovine između EU i SAD-a, koja čini skoro trećinu ukupne svjetske trgovine, opasna je ideja za obje strane. Ali više za EU nego SAD. Jedna od laži koju je Trump prodao stanovništvu SAD-a je da EU "pljačka" gospodarstvo SAD-a jer iz njega puno manje uvozi nego što izvozi. To je samo polovično istina. Vrijedi za trgovinu proizvodima, gdje je EU prošle godine izvezla vrijednost od 866 milijardi eura u SAD a uvezla 334 milijardi eura, ali ne vrijedi za trgovinu uslugama. Po pitanju trgovine uslugama SAD zapravo ostvaruje veliki trgovinski suficit s EU, 482 milijardi eura izvoza i 334 milijardi eura uvoza u prošloj godini.

EU u SAD od proizvoda najviše izvozi medicinske i farmaceutske proizvode, vozila te strojeve i opremu. Medicinski i farmaceutski proizvodi su najzastupljeniji ne zbog domaćih EU kompanija nego zbog korporacija iz SAD-a koje su desetljećima premještale proizvodnju u Europu da bi iskoristile visoko kvalificiranu ali jeftiniju radnu snagu. Stoga je velik dio uvoza SAD-a iz EU ustvari za njihov interes. Glavni izvozni proizvod SAD-a u EU su nafta i plin. Zapravo je EU najveći kupac tih sirovina iz SAD-a na svijetu.

Usluge su zapravo izvozni adut SAD-a. Deficit u trgovinskoj razmjeni proizvodima od skoro 200 milijardi eura zvuči katastrofalno ali kada se uzmu u obzir usluge onda deficit pada na 50 milijardi eura, četiri puta manje. Veliki izvoz usluga iz SAD-a u EU je djelomično razlog zbog kojeg može imati toliko veliki deficit u trgovini proizvodima.

Tu se krije odgovor na pitanje kako EU može uzvratiti SAD-u udarac. Ako SAD udara EU tamo gdje je najviše boli, izvoz proizvoda, EU može uzvratiti istom mjerom i udariti na SAD izvoz usluga. To će pogoditi neke od najvećih korporacija iz SAD-a, kao što su Google, Apple i Meta.

Članice koje su najviše ugrožene carinama

Od članica EU najviše potencijalne štete od carina će imati države koje velik dio svoje proizvodnje plasiraju u SAD: Njemačka, Irska i Italija. Njima je SAD jako važno tržište, zapravo najvažnije izvan same EU, a ostvaruju velike suficite u razmjeni. Francuska također puno izvozi u SAD ali zbog velikog uvoza sirove nafte i plina ima deficit u trgovinskoj razmjeni proizvodima sa SAD-om. Nizozemska ostvaruje duboki deficit primarno zbog uvoza sirove nafte.

Slovenija i Hrvatska su direktno jedne od manje ugroženih članica carinama iz SAD-a. Slovenija samo 2,9 izvoza izvan EU ostvaruje na tržištu SAD-a, a ostvaruje veliki deficit. Hrvatska je više direktno izložena trgovini sa SAD-om jer na njega otpada 9,2 posto izvoza izvan EU.

Ali realno ni Slovenija ni Hrvatska nisu direktno značajno ugrožene Trumpovim carinama, dok je indirektna izloženost, preko izvoza drugih članica EU u SAD, jako velika. Indirektni izvoz u SAD čini izvoz Hrvatske i Slovenije u druge države EU, npr. Njemačku, gdje se proizvodi i sirovine iz njih ugrađuju u finalne proizvode koji se izvoze u SAD. Za primjer, izvoz plastike za interijer automobila u Njemačku je direktni izvoz u tu zemlju - ali je indirektno izvoz u SAD ako će dio automobila u koje se plastika ugradi biti izvezen u SAD. Procjene iz 2022. govore o ukupnoj izravnoj i neizravnoj trgovinskoj izloženosti Hrvatske SAD-u od 735 milijuna eura, a Slovenije 1.66 milijardi eura.

Nepredvidivi Trump

Prognoze relevantnih svjetskih institucija pokazuju veliki pad rasta svjetskog gospodarstva - ali ne recesiju, bar na globalnoj razini. To se temelji na pretpostavci da Trump prijetnje visokim carinama koristi kao pregovaračko oružje, a ne kao stvarnu mogućnosti. Takvu interpretaciju su prihvatili i investitori na dioničkim tržištima, zbog čega nije bilo značajne reakcije na najnoviju Trumpovu najavu carina.

Ali Trump ne odaje dojam osobe koja se puno brine o ekonomskoj budućnosti svijeta, pa čak ni samog SAD-a. Carine su za njega prije svega dobar politički alat za mobilizaciju glasača, zbog čega i ima neozbiljan pristup prema njima od prvih dana. U toj nepredvidivosti se i krije opasnost.

Popularna mudrost kaže da je kupac uvijek u pravu, a ukupno gledajući SAD ipak više kupuje od EU nego obratno. Dodatno, unutrašnje tržište je jače i financijski sektor bolje razvijen, što mu daje prednost u amortizaciji efekata potencijalnog otvorenog trgovinskog rata.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar