Je li globalna ekspanzija pretrpjela previše udaraca?

U kojem će trenutku petogodišnja ekspanzija primiti onaj jedan udarac previše? Možda će se i izvući iz ove posljednje nevolje – i izroniti u slabijem stanju. Vodeći ekonomski dužnosnici morat će pošteno zaraditi svoje plaće.

Iranski rat će zasigurno uzeti svoj danak. Poteškoća leži u procjeni predstavlja li on samo još jedan zastoj ili će konačno slomiti otpornost koja je postala tipična za gospodarski rast od pandemije. Ova je napetost bila očita na prošlotjednim sastancima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu. Ohrabrujuće je čuti razborite tonove kreatora politika, ali oprez riskira postati izgovorom za nedjelovanje. To može biti pametno kratkoročno, ali nije održiva strategija.

Sukob na Bliskom istoku naglašava raspravu o lekcijama koje su središnje banke naučile nakon covida. Hoće li ignorirati šok cijena nafte nakon izbijanja neprijateljstava 28. veljače, ili će početi suzbijati inflaciju prije nego što ona ojača? Ovo potonje riskira dodavanje dodatnog tereta poduzećima i potrošačima.

Pretpostavka da je inflacija privremena – što je zamka u koju su upali 2021. godine –sugerira samouvjerenost koja možda nije opravdana. Huw Pill, glavni ekonomist Engleske banke (Bank of England), ukazao je na nedostatke takvog pristupa: "Nisam siguran da je čekanje nužno prikladan odgovor na vrstu inflacijske dinamike koja ima potencijal barem donekle održavati samu sebe", rekao je na događaju u petak.

Utjecaj sukoba na svjetsko gospodarstvo ne čini se katastrofalnim. MMF predviđa da će globalni rast ove godine skliznuti na 3,1posto, što je pad u odnosu na siječanjsku prognozu od 3,3 posto. Nije loše, s obzirom na goleme poremećaje na energetskim tržištima. No bilo bi pogrešno ove brojke promatrati s utjehom. Fond je upozorio da se sa svakim danom poremećaja u opskrbi energijom sve više udaljavamo od povoljnijeg ishoda.

No zagrebe li se ispod glavnih današnjih prognoza, izgledi su zabrinjavajući. MMF je također iznio dva manje povoljna scenarija. Jedan predviđa usporavanje rasta na oko 2,5 posto i porast inflacije na 5,4 posto. Najgori slijed događaja, koji institucija naziva "teškim", mogao bi izazvati recesiju; rast bi skliznuo na oko dva posto, dok bi se inflacija ubrzala na oko šest posto. Izravni padovi BDP-a iznimno su rijetki; dogodili su se 2020., tijekom najgore faze covida, te 2009. nakon sloma tržišta nekretnina. To sugerira da uvjeti neće postati previše strašni, pod uvjetom da ne dođe do značajne eskalacije sukoba – ili velike pogreške u politici.

Kao i uvijek, svijet se nalazi u ovisnosti o nekolicini velikih gospodarstava. Kina je krenula respektabilno – BDP je u prvom kvartalu porastao za pest posto u odnosu na prethodnu godinu, nadmašivši prognoze i sugerirajući ograničene posljedice rata. Međutim, domaći motori se muče jer maloprodaja i dalje razočarava, a nezaposlenost ostaje povišena. SAD bi mogao zadržati pad na odstojanju, uz još uvijek snažno otvaranje radnih mjesta. No bila bi pogreška previše se oslanjati na ova dva diva.

Možda traženje kraja ekspanzije nije poanta. Međutim, temelji jesu ugroženi. Bez rata, poboljšanje prognoza bilo bi zasluženo. Najbolje što se može reći jest da se globalno gospodarstvo suočava sa sukobom u najboljem mogućem stanju kojemu se moglo nadati. Kad bi barem prestale stizati rane koje smo si sami zadali.