Zašto Trumpov rat nije slomio gospodarstvo Irana

Iransko gospodarstvo već je bilo pod pritiskom prije nego što su SAD i Izrael pokrenuli rat protiv Islamske Republike. Borilo se s negativnim rastom, skokovitom inflacijom i valutnom krizom. Ti su problemi dodatno pogoršani napadima na civilnu i industrijsku infrastrukturu zemlje te američkom pomorskom blokadom iranskih luka.

Unatoč sve većem pritisku, iransko gospodarstvo nije dosegnulo točku kolapsa, odnosno potpunog sloma aktivnosti. Država ima visoku toleranciju na ekonomsku bol zahvaljujući desetljećima iskustva u odupiranju ratu i oštrim međunarodnim sankcijama.

Kakvi su bili ekonomski uvjeti u Iranu prije rata?

Iranci se već godinama bore s visokom inflacijom, zbog koje su osnovne namirnice poput jaja, krumpira, riže i mesa postale sve nedostupnije. Ljudi su promijenili svoje potrošačke navike, u nekim slučajevima zamjenjujući crveno meso i piletinu jeftinijim alternativama poput sojine sačme.

Rast cijena potaknut je dramatičnim padom iranskih prihoda od izvoza i priljeva stranih valuta otkako je prva Trumpova administracija ponovno nametnula oštre američke sankcije. Ograničena ponuda dolara srušila je vrijednost rijala i poskupila uvoz.

Iranska vlada ponekad je pogoršavala problem pokušavajući nasilno kontrolirati cijene. Također je optuživana za loše upravljanje dodjelom deviza uvoznicima za kupnju te za vođenje višeslojnog tečajnog sustava koji je podložan profiterstvu i neučinkovitosti.

 

Veliki slom rijala u prosincu potaknuo je masovne prosvjede, koji su dočekani smrtonosnim gušenjem od strane države u kojem su poginule tisuće ljudi. Vlada je pokušala uvesti promjene kako bi odgovorila na zabrinutost oko troškova života, uključujući smjenu šefa središnje banke, povećanje plaća državnim službenicima te isplatu novčanih subvencija i plaća ranije nego što je planirano. No rastegnute državne financije ograničile su pomoć koju može pružiti.

Iranski bruto domaći proizvod smanjio se za 1,5 posto u 2025. godini, prema Međunarodnom monetarnom fondu, opterećen tekućim utjecajem sankcija i poremećajima uzrokovanim 12-dnevnim ratom koji je Izrael pokrenuo u lipnju prošle godine.

Kako je rat pogoršao situaciju?

Američka i izraelska bombardiranja oštetila su infrastrukturu diljem zemlje – od civilnih lokacija poput stambenih zgrada, bolnica i škola, do industrijskih objekata uključujući plinska polja, skladišta goriva i čeličane. Uništavanje je daleko najintenzivnije u povijesti Irana, a tisuće Iranaca je ubijeno.

Šest tjedana napada prije prekida vatre dogovorenog u travnju uzrokovalo je oko 270 milijardi dolara gospodarske štete, prema iranskoj vladi. To je gotovo jednako visoko kao očekivani iranski BDP za ovu godinu, za koji MMF procjenjuje da će iznositi 300 milijardi dolara.

Napadi su prisilili tisuće tvrtki na zatvaranje, a mnoge se nisu ponovno otvorile. Svakodnevni život uglavnom je stao tijekom borbi, što je dovelo do oštrog pada ekonomske aktivnosti. MMF predviđa da će BDP ove godine pasti za dodatnih 6,1 posto, što je najveći pad u nekoliko desetljeća.

Rijal je i dalje pod stalnim pritiskom, što potiče inflaciju. Valuta je u svibnju dotaknula povijesno najnižu razinu, dok je inflacija na godišnjoj razini dosegnula 77 posto, prema podacima iranske središnje banke. Sve više kućanstava okrenulo se kreditima u nedostatku gotovine, a zabilježen je i procvat planova otplate na rate za osnovna dobra i usluge poput vožnje taksijem i knjiga.

 

Rat je izazvao krizu nezaposlenosti. Procjenjuje se da je izgubljeno najmanje milijun radnih mjesta otkad je sukob započeo, izvijestile su proreformske novine Etemad u svibnju, pozivajući se na intervju sa zamjenikom ministra rada i socijalne skrbi Gholamhosseinom Mohammadijem. Zabilježen je nagli porast broja Iranaca koji traže osiguranje u slučaju nezaposlenosti, prema vodećim financijskim novinama u zemlji, Donya-e Eqtesad.

Kako rat čini Irance siromašnijima, Program Ujedinjenih naroda za razvoj procjenjuje da bi još do 4,1 milijun ljudi moglo pasti ispod međunarodne granice siromaštva. To je ekvivalent gotovo pet posto stanovništva.

Kakav je učinak američke blokade?

Američka mornarica od sredine travnja blokira brodove koji plove prema ili iz južnih iranskih luka, u pokušaju da izvrši ekonomski pritisak na Iran kako bi ponovno otvorio Hormuški tjesnac. Time je efektivno prekinut izvoz Islamske Republike iz Perzijskog zaljeva, čime je lišena prihoda od prodaje nafte, petrokemijskih proizvoda i industrijskih proizvoda poput čelika.

Ovaj američki manevar testira sposobnost Irana da nastavi crpiti naftu jer se skladišni kapaciteti na kopnu i na tankerima na moru bliže potpunoj popunjenosti. Proizvodnja sirove nafte u zemlji pala je u svibnju na najnižu razinu u posljednjih pet godina, prema istraživanju Bloomberga.

Pad ukupnog iranskog izvoza dodatno je smanjio njegove devizne prihode, koji su ključni za uvoz robe. Capital Economics objavio je krajem travnja da su iranske dostupne devizne rezerve – one koje nisu odsječene zbog sankcija – bile ekvivalentne vrijednosti od najviše tri mjeseca predratnog uvoza.

Kako blokada guši i dolazne pošiljke, uvoz žitarica je naglo pao, a proizvođači su izvijestili o nestašici nekih materijala, uključujući i one potrebne za izradu ambalaže za svježu hranu.

Jesu li ekonomski problemi proizašli iz rata uzrokovani samo vanjskim čimbenicima?

Iransku poslovnu aktivnost također je ometalo državno zamračenje interneta. Ograničenja su uvedena nakon izbijanja rata, a uslijedila su samo nekoliko tjedana nakon ranijeg gašenja mreže kao odgovora na masovne prosvjede.

Tijekom prva tri mjeseca ovog sukoba većina Iranaca imala je pristup samo lokalno udomljenim i državnim web stranicama, kao i nekolicini aplikacija, što je označilo najduže nacionalno zamračenje interneta u povijesti. Predstavnici industrije upozorili su da to uzrokuje gubitke iranskim tvrtkama između 30 i 40 milijuna dolara dnevno.

Povezivost je u velikoj mjeri uspostavljena krajem svibnja, prema promatračkoj skupini NetBlocks, iako je navedeno da se usluge i dalje strogo filtriraju.

Zašto iransko gospodarstvo nije kolabiralo?

Iran ima desetljeća iskustva u pariranju učincima trgovinskih embarga, ekonomske izolacije i rata. Usvojio je različite metode za zaobilaženje zapadnih sankcija, uključujući slojeve fiktivnih tvrtki za prikrivanje poslovnih transakcija i takozvane "tamne flote" tankera za izvoz svoje nafte.

Zemlja je i ranije proživljavala duga razdoblja niskog izvoza sirove nafte, uključujući i vrijeme prvog mandata predsjednika Donalda Trumpa, kada je povukao SAD iz međunarodnog nuklearnog sporazuma s Iranom i ponovno nametnuo oštre sankcije.

Ovaj put postoji dodatni pritisak jer blokada fizički sprječava sposobnost Irana da šalje sirovu naftu kupcima, od kojih je većina inače u Kini. No trebat će vremena da se taj učinak prelije na cijelo gospodarstvo. Iran je ubrzao svoje isporuke nafte uoči rata i ostvario goleme prihode prije blokade zbog skoka cijena nafte. To bi trebalo osigurati zaštitni tampon.

Vlada je provela protekcionističke mjere kako bi osigurala domaću opskrbu robom. Zabranila je izvoz mnogih osnovnih artikala, uključujući sve prehrambene i poljoprivredne proizvode, kao i neke petrokemijske proizvode te čelične ploče i limove. Središnja banka također je priopćila kako daje prioritet dodjeli deviznih rezervi za nabavu osnovnih potrepština.

Zemlja je potaknula korištenje trgovačkih puteva koji se ne oslanjaju na Hormuški tjesnac. Poslala je više robe željeznicom susjedima poput Pakistana i Afganistana, dok je broj teretnih vlakova koji idu iz Xi'ana u središnjoj Kini za Teheran porastao. Iran se također više oslanja na svoje sjeverne luke duž Kaspijskog jezera, koje su tradicionalno olakšavale trgovinu s Rusijom.

 

Iran ima službenu politiku "ekonomskog otpora" od 2013. godine. To je bila doktrina bivšeg vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, kojeg je Izrael ubio u uvodnom valu rata. Želio je da Iran ojača svoje domaće proizvodne kapacitete i smanji oslanjanje na uvoz kako bi se zaštitio od daljnje izolacije sa Zapada. Postignut je određeni napredak prema tom cilju tijekom Trumpovog prvog mandata, kada je nestanak strane robe i brendova otvorio tržište iranskim proizvođačima.

S kakvim će se izazovima Iran suočiti u oporavku od rata?

Obnova će biti skup i višegodišnji proces. Jedan od zahtjeva Irana u mirovnim pregovorima s SAD-om je odšteta za štetu i financijske troškove rata. Vrlo je malo vjerojatno da će pristati na izravno plaćanje odštete.

Nacrt sporazuma uključivao je poslijeratni međunarodni investicijski fond čije bi otvaranje SAD pomogao olakšati, prema pisanju New York Timesa, koji se poziva na izvore upućene u to pitanje. Jedan iranski dužnosnik i jedan diplomat izjavili su za te novine da bi fond mogao iznositi oko 300 milijardi dolara.

Iran također traži ublažavanje sankcija, što bi olakšalo njegovu ekonomsku izolaciju i potaknulo napore za oporavak. Mogućnost slobodnije trgovine s ostatkom svijeta omogućila bi Iranu da smanji svoju ovisnost o regionalnim partnerima. Odnosi s njegovim arapskim susjedima u Zaljevu, posebice s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, značajno su se pogoršali zbog rata.

Je li ekonomska bol prijetnja iranskoj vladi?

Mogućnost daljnjih građanskih nemira zbog ekonomskih pritužbi vrlo je visoka, prema procjeni Bloomberg Economicsa. Međutim, procjenjuje se da je rizik od nestabilnosti režima tek umjeren jer je Islamska revolucionarna garda učvrstila svoju vlast. Rat je potaknuo javno protivljenje SAD-u i Izraelu zbog opsega njihove kampanje bombardiranja, što bi moglo zasjeniti dio domaćeg nezadovoljstva.