Nafta trese svjetska tržišta, a Hrvatska na Bliski istok izvozi proizvod koji ondje ne raste

U vanjskoj trgovini Hrvatska je primarno okrenuta partnerima iz regije i Europske unije, no aktualno zaoštravanje geopolitičke situacije na Bliskom istoku potaknulo nas je da bacimo pogled na podatke koji su pokazali da eventualni prekid trgovinskih veza s tom regijom ne bi prošao u potpunosti bezbolno.

Ukupna vrijednost vanjske trgovine s državama na području Perzijskog zaljeva u prvih jedanaest mjeseci prošle godine bila je 582 milijuna eura što znači da se na cjelogodišnjoj razini njena vrijednost može procjenjivati na 600 do 650 milijuna eura.

Glavnu ulogu u toj trgovini igraju: očekivano – nafta, i pomalo neočekivano – drvo. Analizu temeljimo na posljednjim dostupnim detaljnim podacima o vanjskoj trgovini za prvih devet mjeseci prošle godine.

U tom razdoblju za oko trećinu od spomenutih 600-tinjak milijuna eura vanjske trgovine bio je zaslužan uvoz nafte iz Saudijske Arabije. Prirodni plin, da odmah uklonimo neizvjesnost, ne uvozimo s Bliskog istoka već najvećim dijelom iz Sjedinjenih Američkih Država te Alžira. Barem to pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. A nafta nam još stiže iz Azerbajdžana, Kazahstana, Angole i Libije.

Kad ne bi bilo uvoza sirove nafte iz Saudijske Arabije Hrvatska bi s Bliskim istokom ostvarivala prilično solidan trgovinski suficit odnosno izvozili bismo više nego što uvozimo. Saudijska Arabija naše je najveće tržište u tom dijelu svijeta kamo smo lani izvezli robe u vrijednosti 100-tinjak milijuna eura, a bitnija tržišta još su nam bili Irak, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael i Libanon.

Naš najvažniji izvozni proizvod je drvo. Konkretno, smreka ili jela. Primjerice, gotovo kompletan izvoz iz Hrvatske u Bahrein u prvih devet mjeseci prošle godine, vrijedan blizu pet milijuna eura, bila je jela ili smreka. Otprilike istu vrijednost tog drva izvezli smo i u Katar, što je predstavljalo oko polovice našeg izvoza u tu državu, a slično vrijedi i za Kuvajt.

Gotovo trostruko više drva izvezli smo u Ujedinjene Arapske Emirate, a najviše, oko 20 milijuna eura drvne sirovine otišlo je u Saudijsku Arabiju. Mada smo navikli da naša drvna građa obično odlazi na nešto bliže destinacije, trgovina drvom s Bliskim istokom prilično je logična s obzirom na to da se radi o državama koje ne obiluju tim materijalom. Sveukupno, 50-ak milijuna eura jele ili smreke izvezli smo na Bliski istok.

Drvo nije jedini domaći biljni rast čiji se višak iskorištava za izvoz na Bliski istok. Do kraja lanjskog rujna izvezli smo i duhana u vrijednosti od oko 10 milijuna eura, i to najvećim dijelom u Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan. Statistika bilježi čak i da je gotovo jedini izvoz iz Hrvatske u Palestinu, u prva tri lanjska kvartala, bio duhan i to u vrijednosti nešto manjoj od pola milijuna eura.

Transformatori i generatori

Uz taj kuriozitet, podaci pokazuju i kako u Libanon ne izvozimo puno toga, a za oko dvije trećine izvoza vrijednog 30-ak milijuna eura zaslužna su živa goveda.

Odličnu trgovinsku bilancu imamo s Irakom kamo smo lani izvezli 50-ak milijuna eura vrijednu robu, uglavnom turbine, električne transformatore i opremu, a uvoza gotovo nije bilo. Taj naš izvoz u Irak vrlo je vjerojatno vezan uz obnovu tamošnjih elektrana koje su svojedobno gradili jugoslavenski industrijski giganti. Električne generatore i opremu izvozimo i u Saudijsku Arabiju i to u vrijednosti višoj od 20 milijuna eura.

Na suprotnim stranama aktualnog sukoba nalaze se Izrael i Iran. Robna razmjena s Izraelom lani je bila viša od 60 milijuna eura, a prilično je raznolika. Najveću ulogu, i u uvozu i u izvozu, imaju lijekovi što je i logično jer je Pliva u vlasništvu izraelske Teve. Iz Izraela uz farmaceutske proizvode uvozimo i još nešto plastične ambalaže.

Trgovina s Iranom je, pak, puno skromnija i jedva da je premašila pet milijuna eura. Iz Irana uvozimo tartufe, datulje, grožđice, vazelin i vosak te nešto proizvoda od lijevanog željeza. U Iran izvozimo električne transformatore i malo farmaceutske robe, no vrijednost im nije prešla dva milijuna eura.

Petrokemijska industrija

Od važnije i vrednije robe u našoj trgovini s Bliskim istokom vrijedi još izdvojiti samo plastične sirovine, polietilene, koje uvozimo iz Katra, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata što je očekivano jer te države imaju razvijenu petrokemijsku industriju zahvaljujući izvorima ugljikovodika.

U ovom je trenutku prerano procjenjivati hoće li vojni sukobi na Bliskom istoku bitnije utjecati na trgovinske odnose te regije s Hrvatskom. Rizik svakako postoji, no sve će ovisiti o trajanju samog sukoba.

 

Efekti produljenog sukoba, naravno, neće biti ograničeni samo na našu izravnu trgovinu s tim državama već i kroz brojne druge kanale, bilo kroz očekivane promjene cijena energenata pa do poremećaja u morskom transportu robe.

Brojke svejedno pokazuju kako nam vanjska trgovina s Bliskim istokom nije beznačajna, a dođe li do njenog prekida razveselit će se vjerojatno jedino hrvatski dabrovi.