Kada govori o "resursu od strateške važnosti" na Bliskom istoku, CIA ne misli niti na naftu niti na prirodni plin, nego na nešto mnogo običnije: pitku vodu.
Ipak, ovaj resurs ne treba podcjenjivati. Ako vojne operacije potraju, upravo voda bi mogla postati geopolitička točka o kojoj će ovisiti ishod rata između SAD-a i Irana.
Perzijski zaljev leži na bogatstvu ugljikovodika vrijednom bilijune dolara, ali ono što pustinjske zemlje nemaju je upravo voda. Od 1970-ih godina naovamo, novac od nafte omogućio im je rješenje tog problema, i to u obliku postrojenja za desalinizaciju. Danas se ova regija oslanja na oko 450 ovakvih postrojenja koja štite stanovništvo od žeđi.
Čitaj više
Cijena nafte nastavlja rasti zbog pritiska na globalna energetska tržišta
Cijene nafte nastavile su rasti jer je američki i izraelski rat protiv Irana prekinuo protok sirove nafte prema ključnim uvoznicima dok zaraćene strane obećavaju nastaviti sukob, a glavni uvoznik Kina nastoji očuvati vlastite zalihe goriva.
prije 3 sata
AI model Claude pomogao je u bombardiranju Irana. Ali kako točno?
Isti model umjetne inteligencije koji vam može pomoći u sastavljanju marketinškog e-maila ili smišljanju brzog recepta za večeru korišten je i u napadima na Iran.
prije 5 sati
Evo kako napad na Iran remeti globalnu opskrbu naftom i plinom
Proizvodnja nafte i plina već je prekinuta jer se glavna energetska infrastruktura našla na meti sukoba. QatarEnergy zaustavio je aktivnosti u najvećem svjetskom postrojenju za izvoz ukapljenog prirodnog plina nakon što je bio meta iranskog napada dronom.
04.03.2026
Nafta trese svjetska tržišta, a Hrvatska na Bliski istok izvozi proizvod koji ondje ne raste
Hrvatska trgovina s Bliskim istokom premašuje 600 milijuna eura, donosimo analizu vanjske trgovine.
04.03.2026
Američka CIA već desetljećima političare upozorava na to koliki rizik predstavlja ovisnost o ovim postrojenjima. U tajnim procjenama iz 1980-ih - koje su naknadno deklasificirane - stoji sljedeće: "Visoki vladini dužnosnici u nekim od ovih država vodu vide kao važniju od nafte."
Otada je prošlo više od 40 godina, ali stvari se nisu puno promijenile. Desalinizacija je relativno pristupačna tehnologija kojom se morska voda pretvara u pitku. Loša strana je ranjivost postrojenja, kao i potrošnja nafte i plina potrebna za generatore.
U zemljama članicama Vijeća za suradnju u Zaljevu - Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, UAE-u i Omanu - živi više od stotinu milijuna ljudi. Sve te zemlje trenutno su pod napadim Irana. Kuvajt, Katar i UAE u potpunosti su ovisne o postrojenjima za desalinizaciju, pogotovo metropole kao što je Dubai. Saudijska Arabija, a posebno Rijad, također je ovisna.
Ova postrojenja zaštićena su međunarodnim zakonima, ali Ženevska konvencija ne znači mnogo kad na Bliskom istoku počnu padati bombe. A bombe padaju: Iran je napao elektranu u Fujairahu (UAE), koja pokreće jedno od najvećih postrojenja za desalinizaciju na svijetu. U Kuvajtu su krhotine od presretanja drona izazvale požar u jednom od postrojenja.
Rizik je ogroman. Tvornica za desalinizaciju u Jubailu, na saudijskoj obali Zaljeva, Rijad opskrbljuje s preko 90 posto ukupne potrošnje pitke vode putem 500 kilometara dugog sustava cijevi. "U slučaju da dođe do oštećenja postrojenja, povezane energetske infrastrukture ili cjevovoda, Rijad bi morao biti evakuiran u roku od tjedan dana," stoji u memorandumu iz 2008. koje je sastavilo američko veleposlanstvo u Rijadu, a objavio Wikileaks. "Trenutna struktura saudijske vlasti ne bi mogla postojati bez tvornice u Jubailu."
Otkad je ta informacija postala javna, Saudijski su ojačali svoju vodovodnu mrežu. I druge države nagomilale su viškove, ali sva postrojenja za vodu podjednako su ranjiva - i sva su debelo u dometu iranskih projektila. Dobra vijest je da je voda toliko strateški - i ljudski - važna, da bi se bilo kakav iranski napad na ta postrojenja mogao protumačiti kao ogromna eskalacija. To bi za Teheran ipak mogao biti korak previše.
S druge strane, Iran i nema previše opcija. Vojno se ne može suprotstaviti izraelsko-američkoj ratnoj mašineriji. Jedini izbor je izdržati, u nadi da će dugotrajan sukob ekonomski biti previše bolan za njegove neprijatelje, ili napadati mete poput elektrana, zračnih luka i postrojenja za vodu. Islamska Republika samo preživljavanje smatra pobjedom, čak i ako ta pobjeda dođe sa strahovitim gubitcima.
Ako smo posljednjih godina naučili išta, to je da se nezamislive stvari itekako događaju. Sjećamo se ruskog granatiranja nuklearne elektrane u Zaporižju, najveće u Europi. Još je gore to što nas povijest Bliskog istoka uči da se nezamislivo već dogodilo kada je riječ o opskrbi vodom. Iračke trupe 1991. su godine pod vodstvom Saddama Husseina namjerno pustile sirovu naftu u Perzijski zaljev iz kuvajtskog naftovoda. Cilj je bio dvostruk: spriječiti američke trupe i saveznike da podmornicama dođu u zaljev, ali i onečistiti more u nadi da će time nanijeti štetu saudijskim postrojenjima za desalinizaciju.
Preostaje nam jedino nadati se da Iran, stjeran u kut i u borbi za golo preživljavanje, neće posegnuti za istim taktikama kakve je nekad koristio njegov zakleti neprijatelj Hussein. Ali rizik itekako postoji - bilo da je riječ o namjernim napadima na postrojenja za desalinizaciju, ili slučajnim oštećenjem od zalutalog projektila ili drona. Nafta je ključna, ali voda je nezamjenjiva.
.webp){kind=icon}
