Evo kako napad na Iran remeti globalnu opskrbu naftom i plinom

Strah od dubljih poremećaja u globalnoj opskrbi naftom i prirodnim plinom raste dok SAD i Izrael nastavljaju napadati Iran, a Islamska Republika uzvraća raketama i dronovima diljem Bliskog istoka. Cijene obje robe su skočile, a trajni porast mogao bi izazvati nagli porast inflacije.

Proizvodnja nafte i plina već je prekinuta jer se glavna energetska infrastruktura našla na meti sukoba. QatarEnergy zaustavio je aktivnosti u najvećem svjetskom postrojenju za izvoz ukapljenog prirodnog plina nakon što je bio meta iranskog napada dronom. Još značajnije, promet tankera kroz Hormuški tjesnac - uski plovni put kroz koji prolazi oko četvrtine globalne pomorske trgovine naftom i petina opskrbe ukapljenim prirodnim plinom – gotovo je zaustavljen.

Što je u pitanju za tržište nafte?

Očekivanja na globalnom tržištu nafte preusmjerila su se od prenatrpanosti barelima do zabrinutosti oko njihove dostupnosti. Hormuški tjesnac je ulaz u Perzijski zaljev i usko grlo za glavninu izvoza nafte iz zaljevskih zemalja. Gotovo 90 posto sirove nafte i kondenzata prevezenih tim plovnim putem prošle godine otišlo je u Aziju.

Visoki savjetnik vrhovnog zapovjednika iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde rekao je za državnu televiziju da iranske snage "neće dopustiti da ni jedna kap nafte napusti regiju". Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i u manjoj mjeri Irak imaju određenu sposobnost preusmjeriti svoju sirovu naftu putem naftovoda koji izbjegavaju Hormuz. Kuvajt, Katar i Bahrein nemaju drugu mogućnost nego transportirati svoju naftu tim plovnim putem.

Cijene nafte mogle bi porasti na "znatno više" od 100 dolara po barelu ako se protok tankera kroz Hormuški tjesnac brzo ne obnovi, procjenjuju analitičari tvrtke Wood Mackenzie. Posljednji put kada je Brent sirova nafta dosegla te razine bilo je nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. U danima nakon što su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran, Brent je premašio 80 dolara po barelu - još uvijek daleko od vrhunca energetske krize od prije četiri godine.

Dugotrajna pauza u tranzitu tjesnacem mogla bi rezultirati time da glavni proizvođači nafte u regiji dosegnu granice onoga što mogu skladištiti u kopnenim spremnicima i plovilima na moru, prema analitičarima tvrtke JPMorgan Chase. To se ograničenje već osjeća u Iraku.

Drugi najveći proizvođač OPEC-a počeo je zaustavljati rad na svojim najvećim naftnim poljima jer se spremnici pune, prema riječima ljudi upoznatih s operacijama. Kao mjera opreza usred širenja sukoba, također je obustavljen izvoz iz poluautonomne kurdske regije u luku Ceyhan u Turskoj, rekli su izvori izravno upoznati sa situacijom.

Jedan od najvećih centara za skladištenje i trgovinu naftom na Bliskom istoku, Fujairah u UAE-u, pretrpio je veliki požar uzrokovan padom krhotina srušenog drona. Smješten uz Omanski zaljev, Fujairah se nalazi na jednom kraju naftovoda koji se spaja s naftnim poljima UAE-a i omogućuje pošiljkama da zaobiđu Hormuški tjesnac. Fujairah je također ključna luka za punjenje brodova gorivom.

Opskrba rafiniranim naftnim derivatima također je ugrožena. Rad je obustavljen u najvećoj saudijskoj rafineriji nafte, Aramcovom postrojenju Ras Tanura, nakon napada iranskog drona u tom području.

Cijene dizela, benzina, mlaznog goriva i nafte - koji se koriste za proizvodnju plastike i cestovnog goriva – porasle su. Više cijene na benzinskim crpkama mogle bi povećati domaće pritiske na američkog predsjednika Donalda Trumpa i Republikansku stranku, jer će pristupačnost biti ključno pitanje na međuizborima kasnije ove godine. Cijene benzina jedan su od najvidljivijih znakova inflacije.

Kako sukob u Iranu utječe na tržište plina?

Tržište je u opasnosti od najvećeg šoka otkako je ruska invazija na Ukrajinu uzdrmala globalnu trgovinu plinom i natjerala Europu da požuri pronaći alternativne izvore. Terminske cijene plina u Europi gotovo su se udvostručile u danima nakon početka iranskog sukoba, dosegnuvši najviše razine od 2023. godine.

Bliski istok je značajan dobavljač ukapljenog prirodnog plina (LNG) zbog Katara, koji je prošle godine bio drugi najveći svjetski proizvođač nakon SAD-a. Postrojenje Ras Laffan koje je QatarEnergy privremeno zatvorio (prvi potpuni prekid rada u gotovo tri desetljeća) čini oko petinu globalne ponude.

Većinu LNG-a izvezenog s Bliskog istoka kupuju zemlje u Aziji. Ako ti kupci ne mogu nabaviti teret s Bliskog istoka – bilo zbog poremećaja u otpremi ili prekida u proizvodnji - to će povećati konkurenciju za LNG-em proizvedenim drugdje i potaknuti rast cijena u cijelom svijetu.

To bi bile loše vijesti za Europu. Iako se kontinent bliži kraju zime i stoga ima manju potrebu za gorivom za grijanje, izlazi iz sezone s neuobičajeno niskim zalihama plina. Europa stoga treba uvoziti velike količine LNG-a kako bi nadopunila svoja skladišta plina – zadatak koji će biti skuplji ako postoji veća konkurencija iz Azije.

Egipat također traži više LNG-a nakon što je Izrael, od kojeg se opskrbljuje plinovodima, privremeno zatvorio neka plinska polja kao mjeru opreza protiv iranskih napada. Potražnja Turske za LNG-om također bi se mogla povećati u slučaju prekida izvoza plina iz Irana putem cjevovoda.

Američki proizvođači LNG-a mogli bi imati koristi od poremećaja na Bliskom istoku, ali dobit će vjerojatno biti ograničena jer njihovi izvozni terminali već rade gotovo punim kapacitetom. Nova LNG postrojenja koja bi trebala početi s radom ove godine mogu samo djelomično zamijeniti katarski plin, pa će neki potrošači možda morati smanjiti svoju potrošnju ili pronaći zamjene, ako mogu.

Koliko je Iran važan za globalna energetska tržišta?

Izvoz nafte ostaje središnji stup iranskog gospodarstva, unatoč godinama pokušaja da zemlja diverzificira svoje pokretače rasta. No, utjecaj Irana na globalnom tržištu nafte oslabio je zbog dugotrajnih međunarodnih sankcija, ograničenih stranih ulaganja i zastarjele infrastrukture. Iako je četvrti najveći proizvođač u OPEC-u, proizvodi samo oko 3 milijuna barela sirove nafte dnevno, što je ekvivalent 3 posto svjetske proizvodnje.

Oko 90 posto izvoza nafte iz zemlje ide u Kinu, uglavnom neovisnim rafinerijama, koje su spremne kupiti sankcioniranu sirovu naftu uz veliki popust. Među ostalim zemljama koje su nastavile kupovati iranski teret je i Sirija.

Koja su ključna energetska sredstva Irana?

Iranske operacije izvoza nafte vrlo su ranjive na napade jer su koncentrirane na terminalu na otoku Kharg u sjevernom Perzijskom zaljevu. U tjednima prije početka američkih i izraelskih napada, Iran je povećao utovar tankera s naftom u ovom objektu, vjerojatno u pokušaju da što više sirove nafte preveze morskim putem i zaštiti od potencijalnog napada.

Najveća naftna nalazišta u zemlji su naftna polja Ahvaz, Marun i Zapadni Karun, a sva se nalaze u pokrajini Khuzestan na sjevernom kraju Perzijskog zaljeva, uz granicu s Irakom. Glavna iranska rafinerija, Abadan, nalazi se u istoj regiji i može preraditi više od 500.000 barela nafte dnevno. Ostali ključni pogoni uključuju rafinerije Bandar Abbas i Persian Gulf Star, koje su bliže Hormuškom tjesnacu, te rafineriju u glavnom gradu zemlje, Teheranu.

Glavna iranska polja prirodnog plina nalaze se duž južne obale Perzijskog zaljeva. Postrojenja u Assaluyehu i Bandar Abbasu prerađuju, transportiraju i otpremaju plin i kondenzat za domaću upotrebu u proizvodnji energije, grijanju, petrokemijskoj proizvodnji i drugim industrijama.