Industrija u Hrvatskoj nije na dobrom glasu. Za to postoje objektivni razlozi: nizak udio visokotehnološke proizvodnje, slab izvoz proizvoda po stanovniku, mali broj instaliranih industrijskih robota, ispodprosječna produktivnost po radniku, mlitava inovativnost itd.
Zadnjih godina se situacija polako mijenja, poglavito po pitanju prerađivačke industrije (eng. manufacturing). Daleko je još Hrvatska od toga da postane mala tehnološka sila, ali rast zadnjih godina se može promatrati kao svojevrsna obnova te krucijalne grane gospodarstva.
Osim vrijednosti izvoza raste ukupna proizvodnja, proizvodnost rada i poboljšava se struktura. Naime, 90-ih je veličinom značajna i u izvozu dominantna bila tekstilna industrija a danas su perjanice industrije farmacije, elektroopreme, kemijska industrija, proizvodnja strojeva i gotovih metalnih proizvoda.
Čitaj više
Jeste li znali da je prosječna plaća u Hrvatskoj realno veća nego u Sloveniji
Korigiranje plaća po državama s obzirom na razinu cijena dovodi do zanimljivih rezultata.
03.02.2026
Kakve su plaće u tvrtkama Končar grupe? Velike razlike od firme do firme, ali zajednički im je trend rasta
O poslovnim i burzovnim uspjesima tvrtki iz sastava Končar grupe napisali smo mnoštvo tekstova. Zbog tih uspjeha lijepo su profitirali dioničari, a vjerujemo i menadžeri kompanija, no kako su u cijeloj priči prošli radnici?
28.01.2026
Hrvatska u 2026. ušla s usporavanjem rasta i nužnim reformama na čekanju
Jačanje domaćih lanaca vrijednosti i ulaganja u istraživanje i razvoj ključni su za smanjenje ovisnosti o turizmu.
12.01.2026
I brojevi i osjećaji pokazuju renesansu hrvatske ekonomije
Nemoguće je zanijekati podatke - sve manje Hrvata se smatra siromašnima, sve je više novca za razonodu.. Donosimo detaljnu analizu.
22.01.2026
Pandemija 2020. je u mnogočemu bila prijelomna točka, među ostalom i u ekonomiji. Ubrzani su mnogi procesi koji su započeti u ranijim godinama, a brojne stvari u svijetu su se počele kretati u drugačijem smjeru nego do tada.
Jedan od procesa koji je 2020. tj. u razdoblju nakon te godine populariziran je tzv. "nearshoring", u kojem kompanije iz zapadne Europe i SAD-a diversificiraju lance nabave u geografski i politički bliske države, za razliku od stvaranja trgovačkih veza s udaljenom Kinom, Vijetnamom, Tajlandom tj. "outsourcinga". Ta dva procesa nisu međusobno isključiva, ulaganja u "outsourcing" se nastavljaju, ali se u svrhu smanjivanja ranjivosti nabavnih lanaca dio nabave i proizvodnje povlači u države koje su bliže glavnim tržištima zapadne Europe i SAD-a.
U tom procesu su jedni od najvećih dobitnika zemlje srednje i istočne Europe, koje zbog blizine (primarno geografske, ali i pravne, kulturološke, političke i sl.), integriranosti u europske proizvodne lance i članstva u EU privlače sve veća ulaganja u proizvodnju te kupnju proizvoda od lokalnih dobavljača.
Od toga su veliku korist imale zemlje poput Poljske, Turske i Litve. U tu skupinu spada i Hrvatska, što se jasno može iščitati iz podataka o izvozu proizvoda i rastu stranih investicija.
Snažan rast "klasične" industrije
Sezonski (uklanjaju sezonske obrasce kao što su poljoprivredni ciklusi i turistička sezona) i kalendarski (uklanjaju utjecaje poput različitog broja radnih dana) prilagođeni podaci pokazuju da je volumen proizvodnje u prerađivačkoj industriji (eng. manufacturing) Hrvatske krajem 2025. (u prosincu) bio 8,1 posto veći nego na 2021. godine.
Na razini cijele EU je rast iznosio samo 1,4 posto, a eurozone nije bilo rasta (u studenom). Krivulja pokazuje i da je najveći rast ostvaren tijekom 2025. godine. Veći rast od Hrvatske su ostvarile Danska, Irska, Grčka, Cipar, Malta, Litva, Poljska i Švedska. Poprilično je to dobar rezultat za državu čija je prerađivačka industrija usko vezana za Njemačku i Italiju, države koje su imale pad volumena od 5,5 posto.
I podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) dokazuju da je 2025. bila dobra godina za industriju. Iako je broj zaposlenih manji i u ukupnoj industriji i prerađivačkoj industriji, ostvarena je veća proizvodnja pa je produktivnost rada snažno narasla u odnosu na 2024.; 6,2 posto na razini ukupne industrije i 8,1 posto na razini prerađivačke industrije.
Sve bolja struktura
Produktivnost na razini cijele ekonomije je usko vezana uz tip industrija koje postoje u pojedinoj državi. Neke industrije, kao tekstilna, su ograničene po pitanju rasta produktivnosti te radno intenzivne tj. zapošljavaju velik broj ljudi ali ostvaruju nisku dodanu vrijednost. Kao što je spomenuto, Hrvatska još od 90-ih napušta takve industrije, poglavito tekstilnu. Taj trend je nastavljen i zadnjih nekoliko godina.
U odnosu na 2021. najveći pad obujma proizvodnje je zabilježen u proizvodnji odjeće (oko - 35 posto), proizvodnji namještaja (oko – 32 posto), proizvodnji tekstila (cca. - 30 posto), proizvodnji metala (cca. - 25 posto), tiskanju (cca. - 25 posto) i proizvodnji duhanskih proizvoda (cca. - 20 posto do kraja 2025.).
S druge strane je najveći rast u proizvodnji prijevoznih sredstava (osim motornih vozila), koji se do kraja godine više nego utrostručio. Pretežno se radi o brodogradnji, željezničkim vagonima i tramvajima. Takva proizvodnja je iznimno cikličnog karaktera, jako ju podižu pojedinačni projekti (npr. isporuka velikog broda), pa može imati visoke vrhunce i dna. Podaci o izvozu pokazuju rast vrijednosti izvoza u toj kategoriji za prvih deset mjeseci od cca 70 posto 2025. u odnosu na 2021. godinu.
Drugi najveći rast je zabilježen u proizvodnji električne opreme (cca. plus 80 posto), što je gotovo sigurno rezultat velikog poslovnog uzeta Končar grupe. Slijedi proizvodnja koksa i ostalih rafiniranih naftnih proizvoda (cca. + 25 posto), proizvodnja pića (cca. + 25 posto), proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda (cca. + 18 posto) te proizvodnja gotovih metalnih proizvoda (cca. + devet posto).
Kvalitativni a ne kvantitativni rast
Ukupno gledajući se može biti zadovoljan obnovom prerađivačke industrije u Hrvatskoj zadnjih godina. Rast je stabilan i, što je još važnije, kvalitativan. To znači da ne raste samo obujam proizvodnje i ukupna vrijednost nego i proizvodnost po radniku te dodana vrijednost. Mijenja se struktura, nastaju nestajati radno intenzivne industrije koje ne mogu doseći visoku dodanu vrijednost po zaposlenome a rastu industrije visoke dodane vrijednosti po radniku.
Ipak, još je to daleko od zadovoljavajućih razina. Izvoz po stanovniku još uvijek kaska za ostalim ekonomijama srednje i istočne Europe, udio visokih tehnologija je nizak, inovativnost iznimka a ne pravilo.
Hrvatska se ne može natjecati s većim ekonomijama po pitanju kvantitete, jer jednostavno nema dovoljno demografskog potencijala za to. Jedino moguće je orijentacija na specijaliziranu proizvodnju visoke dodane vrijednosti, u čemu su već napravljeni važni koraci (elektrooprema i farmacija) koje treba proširiti i na druge sektore. Na tekstilnoj, prehrambeno-prerađivačkoj i drvnoj industriji ne može se temeljiti rast standarda u budućnosti.
.webp){kind=icon}
