Hrvatska u 2026. ušla s usporavanjem rasta i nužnim reformama na čekanju

Usporavanje gospodarskog rasta, sve veće oslanjanje na uvoz radne snage i niz vanjskih rizika koji testiraju otpornost ekonomije ključni su izazovi s kojima Hrvatska ulazi u 2026. godinu. U svojoj procjeni, Europska komisija snizila je stopu rasta BDP-a u Hrvatskoj sa 3,2 na 2,9 posto. To je i dalje dvostruko prosjeka Europske unije koji za 2026. iznosi 1,4 posto, ali postojeći model temeljen na potrošnji i turizmu mnogi ekonomisti smatraju dugoročno problematičnim.

U emisiji Spotlight Bloomberg Adrije, makroekonomist Predrag Bejaković analizirao je ključne makroekonomske izazove, od projekcija BDP-a i inflacije do gorućih pitanja tržišta rada i nužnih strukturnih reformi.

Usporavanje rasta, ali i dalje iznad prosjeka EU

Prema posljednjim prognozama Europske komisije, rast BDP-a Hrvatske trebao bi usporiti s 3,2 posto u 2025. na 2,9 posto u 2026. godini, uz osobnu potrošnju i investicije kao dominantne pokretače. Bejaković ocjenjuje ovu projekciju "razumnom i konzervativnom", osobito u kontekstu slabljenja cikličkih poticaja koji su obilježili razdoblje nakon pandemije.

"Dominantna uloga osobne potrošnje i investicija upućuje na relativno zdravu unutarnju dinamiku gospodarstva, potpomognutu rastom plaća, fondovima Europske unije i još uvijek solidnim tržištem rada", ističe Bejaković. Ipak, upozorava da glavni rizici leže u vanjskom okruženju, ponajprije u "slabljenju rasta ključnih trgovinskih partnera, pogotovo Njemačke i Italije". S druge strane, rast bi se mogao očuvati, pa čak i ubrzati, ako se intenziviraju investicije iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, ostvari porast produktivnosti kroz digitalizaciju te ako turizam zadrži snažnu potražnju.

Turizam kao mač s dvije oštrice

Turizam, koji čini otprilike petinu hrvatskog BDP-a, ostaje snažan motor rasta, no njegova dominacija nosi i značajne rizike. Bejaković upozorava da prevelika ovisnost o jednoj grani dugoročno može postati "ograničavajući čimbenik" koji povećava makroekonomsku ranjivost.

Depositphotos

"Rast cijena u turizmu uz relativno spor rast produktivnosti može postupno smanjiti konkurentnost hrvatskog turizma u odnosu na druge mediteranske destinacije", pojašnjava. To ne znači da je turizam slabost, već da je nužna diverzifikacija. Kao nove izvore rasta vidi industrije s višom dodanom vrijednošću, poput IT-a i digitalnih usluga, farmaceutike, zelene tehnologije, logistike te izvozno orijentirane prerađivačke industrije. Jačanje domaćih lanaca vrijednosti i ulaganja u istraživanje i razvoj ključni su za smanjenje ovisnosti o turizmu.

Strani radnici: Spasitelji mirovinskog sustava ili kratkoročno rješenje?

S više od 120 tisuća stranih radnika, Hrvatska se suočava s novom ekonomskom i socijalnom realnošću. Ovi radnici značajno doprinose javnim financijama, posebice mirovinskom sustavu. Prema okvirnom izračunu, s bruto plaćom od 1.200 eura, godišnje u prvi mirovinski stup uplate oko 255 milijuna eura, što je dovoljno za pokriće više od 392 tisuće prosječnih mirovina.

Iako podaci sugeriraju da "spašavaju" sustav, Bejaković nudi trezveniju perspektivu. "Oni pomažu u održavanju financijske održivosti mirovinskog sustava, ali to je sigurno značajan kratkoročni i srednjoročni poticaj", kaže on. Naglašava da je pogrešno reći da će se time sustav dugoročno spasiti. "Dugoročna održivost ovisit će o njihovoj integraciji, duljini boravka i budućim pravima koje će steći". Strani radnici su, zaključuje, "važan, ali ne i dovoljan odgovor" na strukturne probleme sustava. Bez paralelnih reformi poput produljenja radnog vijeka i rasta produktivnosti, problem ostaje neriješen.

Demografski izazovi su neumoljivi, a procjene govore da bi Hrvatskoj do 2030. godine moglo trebati dodatnih 150 do 200 tisuća stranih radnika kako bi održala stope rasta između 2,5 i tri posto. Bejaković smatra da ključno pitanje nije sam broj, već struktura, kvalifikacije i integracija radnika. Upozorava da uvoz radne snage ne smije postati "zamjena za reformu" te da bi manjak radnika idealno trebalo nadoknaditi razvojem tehnologije i selektivnom imigracijskom politikom.

Ključne reforme i kretanje plaća

Da bi tržište rada postalo otpornije, Bejaković ističe tri prioritetna područja za reforme: obrazovanje, produktivnost i integraciju. "Obrazovni sustav se mora brže prilagođavati potrebama tržišta rada s većim naglaskom na strukovna zanimanja te digitalne i zelene vještine", kaže, pohvalivši pritom sustav vaučera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao korak u pravom smjeru. Uz to, poboljšanje radnih uvjeta ključno je za zadržavanje domaćih radnika, dok integracija stranaca kroz učenje jezika i priznavanje kvalifikacija postaje prvorazredno ekonomsko pitanje.

Nakon snažnog rasta plaća i inflacije od 4,3 posto u 2025., u 2026. se očekuje smirivanje. Bejaković predviđa pad inflacije na dva do 2,5 posto, pod uvjetom stabilnih cijena energenata. Rast plaća će se, prema njemu, nastaviti, ali "sporijim tempom" i morat će biti više usklađen s rastom produktivnosti. "Rizik postoji ako se rast plaća nastavi brže od porasta produktivnosti jer bi to moglo ponovno potaknuti inflatorne pritiske i narušiti konkurentnost gospodarstva", upozorava.

Vanjski rizici vrebaju iza ugla

U kontekstu globalnih neizvjesnosti, najveći vanjski rizici za Hrvatsku dolaze iz tri smjera: slab rast u Europskoj uniji, geopolitičke napetosti i jačanje protekcionizma, što je posebno izraženo s povratkom Donalda Trumpa i njegovom trgovinskom politikom. Kao mala i otvorena ekonomija, Hrvatska je snažno povezana s europskim ciklusom, pa stagnacija u Njemačkoj i Italiji izravno pogađa izvoz, turizam i investicije.

Odgovor na ove izazove, prema Bejakoviću, leži u jačanju unutarnje otpornosti. To podrazumijeva diversifikaciju izvoznih tržišta, veće oslanjanje na domaće investicije, fiskalnu disciplinu i pametno korištenje europskih fondova za podizanje produktivnosti. "Drugim riječima", zaključuje Bejaković, "treba se manje oslanjati na vanjske povoljne okolnosti, a više na unutarnje kapacitete i njihov poticaj."

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.