Kako se mijenjala struktura izvoza Hrvatske od 90-ih do danas?

Iako je Hrvatska primarno uslužno orijentirana ekonomija, u čemu ostvaruje značajan suficit čak i kada se zanemari turizam, proizvodnja roba je temelj gospodarstva. Izvoz roba, 24 milijarde eura u 2024., je čak i za Hrvatsku bio veći od izvoza usluga, 22,7 milijardi eura.

Kao uslužno orijentirana ekonomija ostvaruje duboki deficit u trgovini robama (-17,9 milijardi eura 2024.) koji većinom pokriva suficitom u vanjskoj trgovini uslugama(+15 milijardi eura 2024.).

To ne znači da je borba za industriju u Hrvatskoj unaprijed izgubljena bitka. Dapače, samo prerađivačka industrija tj. industrija u užem smislu zapošljava više ljudi od turizma, stvara veću dodanu vrijednost, plaća više poreza, ostvaruje veći promet itd. Ona je i jako dinamična, te se podosta promijenila od druge polovice 90-ih godina prošlog stoljeća.

Struktura izvoza roba jedne države podosta otkriva o razini ekonomske razvijenosti i standardu, bez da se pogledaju ostali makroekonomski pokazatelji. Države s raznolikom strukturom u kojoj dominiraju visokotehnološki proizvodi farmaceutske, kemijske, elektroničke i prijevozne industrije su u pravilu visoko razvijene države, ili one koje su na putu da to postanu. Primjer za to su SAD, Njemačka, Kina, Francuska, Italija, Japan, Južna Koreja itd.

Države čiju strukturu izvoza čine primarno nisko tehnološki industrijski proizvodi male dodane vrijednosti, poput odjeće i obuće, su najčešće nerazvijene i one koje su tek počele  proces industrijalizacije (što ne znači da će ga nastaviti). Primjer su Bangladeš, Pakistan, Kambodža.

Mnoge države većinu svoje ekonomske snage izvlače iz izvoza sirovina, koje dominiraju izvozom i preko tzv. "nizozemske bolesti" onemogućavaju nastanak drugih vrsta industrije u državi koje bi mogle sudjelovati u izvozu. Rusija, Saudijska Arabija, Irak, Nigerija i Bocvana su neke od takvih. Uglavnom se radi o nafti i plinu, ali isti utjecaj stvaraju sve sirovine (bakar, dijamanti, zlato, željezna ruda…).

Neke države izvoze gotovo isključivo poljoprivredne proizvode, jer su siromašne prirodnim sirovinama a nemaju razvijenu industriju koja bi mogla značajnije izvoziti. npr. Kenija, Belize i Paragvaj.

Dakako, kombinacije su različite i postoje iznimke. Brojne države su podjednako ovisne o izvozu sirovina kao i izvozu poljoprivrednih proizvoda, ili poljoprivrednih proizvoda i tekstilnih proizvoda, sirovina i tekstilnih proizvoda, poljoprivrednih i tekstilnih proizvoda itd.

Od iznimaka se može nabrojiti Norveška, razvijena država kojoj u izvozu dominiraju nafta i plin. Kao i Argentina, država kojoj većinu izvoza čine poljoprivredni proizvodi a nije siromašna (unatoč stalnim krizama). Australija je bogata a većinu izvoza čine željezna ruda, ugljen, plin, zlato i sl. Ali se u principu prema strukturi izvoza može puno toga zaključiti o bogatstvu države. Zbog toga je zanimljivo vidjeti kako se kretala struktura izvoza Hrvatske od druge polovice 90-ih do danas.

Struktura se mijenjala na bolje

Najočitiji primjer transformacije izvoza roba Hrvatske je pad udjela odjeće i obuće u strukturi izvoza, s 15-22 posto u drugoj polovici 90-ih na današnjih 5-7 posto. To je rezultat rasta plaća, koji većina tekstilne industrije nije mogla pratiti zbog toga što se radi o industriji niske dodane vrijednosti. Konkurentnost u njoj se primarno odnosi na cjenovnu konkurentnost, na što velikim dijelom utječe cijena rada zbog toga što se radi o radno intenzivnoj djelatnosti. Kako je cijena rada u Hrvatskoj općenito rasla, tako je tekstilna industrija postajala sve manje konkurentna i gasila se. Najnoviji primjer tog procesa je propast Varteksa. Ipak neke kompanije su opstale, kao Čateks, čije dionice su izlistane na Zagrebačkoj burzi.

Za razliku od odjeće i obuće, kategorija "Električni strojevi, elektronika, strojevi i mehanički uređaji" je povećala svoj udio u izvozu, s 10-13 posto druge polovice 90-ih na današnjih 16-18 posto. To je svakako dobar razvoj događaja jer se uglavnom radi o kompleksnim proizvodima visoke dodane vrijednosti, kao što su transformatori. U prvom redu je za to odgovoran Končar, ali i manje kompanije poput Dalekovod, Strojotehnika, Tehnix, Klimaoprema itd.

"Mineralna goriva, ulja, el. energija, cement, kamen i sl." kategorija je zadržala konstantan udio od oko 10-15 posto. Taj udio je varirao s cijenama goriva i električne energije na svjetskom tržištu. Kompanije predstavnici su INA, HEP i Cemex.

"Kemikalije, umjetna gnojiva, farmaceutski proizvodi, boje i sl." je kategorija koja je zadnjih 10-ak godina povećala svoj udio, ali se promijenila i struktura same grupe. Danas u njoj dominiraju zapakirani lijekovi i cjepiva, dok su nekada značajan udio činila i dušična gnojiva. Farmaceutska industrija već duži niz godina ostvaruje dobre rezultate u Hrvatskoj (Pliva, JGL, Belupo, PharmaS…), dok je Petrokemija naizgled vječno u problemima (iako se najavljuje novi investicijski ciklus koji bi trebao vratiti u život nekadašnjeg giganta proizvodnje dušičnih gnojiva).

Dani velike brodogradnje u Hrvatskoj su prošli, iako je do ne toliko davno kategorija "Brodovi i plutajuće strukture, prijevozna sredstva sl." činila i do 18 posto izvoza. Ali desetljeća lošeg upravljanja, gubitaka koji su se pokrivali državnim subvencijama i tehnološkog zaostajanja nisu mogla trajati vječno. Danas ta kategorija čini još uvijek respektabilnih 5 do 10 posto, ali umjesto tankera (kao nekada) u njoj dominiraju brodovi posebne namjene, automobilski dijelovi, rekreacijske brodice i željeznički teretni vagoni. U Hrvatskoj djeluje nekoliko specijaliziranih malih brodogradilišta (Montmontaža, Tehnomont, Pičuljan…), brojne kompanije proizvode dijelove za automobile, a Hrvatska je kao država visoko specijalizirana u izvozu teretnih željezničkih vagona (Đuro Đaković, Gredelj).

Raste i važnost kategorije "Proizvodi od željeza, čelika, aluminija…", u kojoj primarno djeluju male i srednje kompanije (Bajkmont, Metalex, Metal Product…). Danas čini oko devet posto izvoza.

Drvo i proizvodi od drva imaju jako konstantan udio oko pet posto. Proizvodi niske dodane vrijednosti u kojima je Hrvatska izvozno visoko specijalizirana (puno veći udio u svjetskom izvozu od udjela cjelokupnog izvoza u globalnom izvozu).

 

I proizvodi prehrambeno-prerađivačke industrije su relativno konstantni, između pet i devet posto. Ali njihov udio bi zapravo trebao biti puno veći, jer je prehrambeno-prerađivačka najveća prerađivačka industrija u Hrvatskoj. Čini petinu prerađivačke industrije, a samo desetinu  njenog izvoza. 2023. je samo 27,38 posto vrijednosti prodaje u djelatnostima proizvodnje prehrambenih proizvoda ostvareno u izvozu, za razliku od 53 posto na razini cijele prerađivačke industrije.

Promjena je dobra

Dobra je stvar da se struktura industrije mijenja, posebno iz industrija niske dodane vrijednosti u industrije veće dodane vrijednosti. U tom procesu se nužno događa da neke industrije odumiru. Staro i nisko produktivno nestaje a nastaje novo visoke dodane vrijednosti. Taj proces kreativne destrukcije dovodi do dugoročnog rasta produktivnosti, plaća i standarda.

On nije osiguran. Postoje primjeri zemalja u kojima se struktura industrije i izvoza nije promijenila desetljećima, čime su zapele u određenim fazama ekonomskog razvoja. Jedan od primjera je Bangladeš, kojemu već desetljećima tekstilna industrija čini većinu izvoza. Naravno, postoje i primjeri država koje su uspješne iako nisu značajno mijenjale proizvodnu i izvoznu strukturu, ali u prosjeku je bolje prilagođavati svjetskim tržištima i unaprjeđivati gospodarsku strukturu.

Hrvatska još uvijek zaostaje za sličnim državama EU po pitanju produktivnosti i ostvarene dodane vrijednosti po radniku, što dugoročno ograničava rast plaća i općenito standarda. Podaci o strukturi izvoza od druge polovice 90-ih su dokaz da se ekonomija Hrvatske može mijenjati, samo treba pustiti proces kreativne destrukcije da se odvija a dobrim ekonomskim politikama osloboditi kreativni, intelektualni i investicijski potencijal.