Hrvatska je trgovinski relativno zatvorena država. Zašto još uvijek ne koristi prednosti zajedničkog europskog tržišta?

Moderno doba je nezamislivo bez relativno slobodnog protoka ljudi, kapitala i informacija preko granica, a države koje su bolje uključene u svjetske tokove iz njih izvlače najveće koristi. S tim na umu, bitno je znati koliko su Hrvatska i ostale države Adrija regije otvorene za međunarodnu trgovinu. To je puno više od pukog statističkog pokazatelja jer pokazuje integriranost nacionalnih gospodarstava u svjetsku ekonomiju.

Kao što su kroz povijesti civilizacije koje su trgovale bile nositelj civilizacijskog razvoja, tako su danas države koje više trguju nositelj ekonomskog rasta. Ali prije nego što se to može analizirati važno je točnije odrediti koje zakonitosti i ograničenja postoje po pitanju promatranja trgovinske otvorenosti.

Sama po sebi je trgovinska otvorenost relativno jednostavan pokazatelj, ali kontekst značajno mijenja interpretaciju. U suštini se mjeri tako da se ukupni uvoz i izvoz roba i usluga podijeli s veličinom nacionalne ekonomije tj. BDP-om. Visok udio trgovine u BDP-u signalizira ekonomije koje su dobro integrirane u međunarodna tržišta i relativno otvorene. Nizak udio signalizira suprotno, tržišta koja su relativno zatvorena.

Kako mjeriti trgovinsku otvorenost?

Važan kontekst je da navedeni odnos puno ovisi o samoj veličini ekonomije. Velike države imaju velika unutrašnja tržišta i samim time moraju manje uvoziti i izvoziti, zbog toga što se puno veći dio potreba za proizvodima i uslugama može zadovoljiti na domaćem tržištu.

Primjerice, puno je veća vjerojatnost da proizvodna kompanija iz Njemačke može pronaći dobavljača za određenog proizvoda, poluproizvoda, sirovine ili usluge na domaćem tržištu, koje broji 80 milijuna stanovnika, visoku razinu industrijalizacije i proizvodno/uslužne raznolikosti, od proizvodne kompanije iz Hrvatske i Slovenije. Isto vrijedi za prodaju proizvoda i usluga. Puno je lakše pronaći kupca na tržištu Njemačke nego na tržištu manjih država, posebno za specijalizirane proizvode i usluge.

Razlog je jednostavno veličina i razvijenost tržišta. Zbog toga su male države prisiljene više uvoziti i izvoziti. Da bi usporedba trgovinske otvorenosti bila realna treba uspoređivati države što sličnijeg teritorijalnog, populacijskog i ekonomskog opsega.

Pozitivna korelacija između vanjske trgovine i BDP-a je dobro istražena i utvrđena u ekonomiji. U suštini, što se država više razvija to počinje više trgovati s ostatkom svijeta. To vrijedi za države svih veličina. Postoje iznimke, ali to su ograničeni primjeri koji se odnose primarno na države koje su veliki izvoznici sirovina (dijamanata, zlata, metala...), nestabilne države s čestim sukobima i kombinacijom to dvoje. Moguće je da dugoročno trgovina raste uz stagnaciju ili pad BDP-a, ili da  BDP raste uz stagnaciju trgovine, ali u većini država je veza između ekonomskog rasta (mjereno rastom BDP-a) i rasta trgovine u pozitivnoj korelaciji.

Stanje u Hrvatskoj i regiji

U Adrija regiji je trgovinski najviše otvorena Slovenija, s vrijednosti uvoza i izvoza od 156,48 posto BDP-a. Slijedi Sjeverna Makedonija s vrijednosti vanjske trgovine u iznosu od 138,48 posto BDP-a, Srbija 111,46 posto BDP-a, Hrvatska 102,72 posto BDP-a, i BiH 99,98 posto BDP-a. I ovdje treba uzeti u obzir veličine država za donositi zaključke.

Slovenija i Sjeverna Makedonija su najmanje, s otprilike istim brojem stanovnika, pa ne iznenađuje da imaju najveći omjer. Ali ipak je Slovenija za 18 postotnih bodova ispred Sjeverne Makedonije. To znači da je puno više uključena u trgovinu sa susjednim državama, kao i globalno. To se vidi i iz podatka o izvozu roba po stanovniku, gdje je Slovenija 2023. izvezla 28,4 tisuće dolara a Sjeverna Makedonija 5,29 tisuća dolara.

Srbija je sa 111,46 posto vanjske trgovine u odnosu na BDP više trgovinski otvorena od Hrvatske (102,72 posto). To ukazuje da je Hrvatska još uvijek relativno zatvorena ekonomija, iako kao članica EU ima pristup zajedničkom tržištu.

Bloomberg

Ako znamo da je u Hrvatskoj najveća industrija prehrambeno-prerađivačka, koja malo izvozi u donosu na svoju veličinu, jasno je da postoje i druge stvari koje potvrđuju njenu trgovinsku zatvorenost. Izvoz roba po stanovniku Hrvatske je 2023. iznosio šest tisuća dolara a Srbije 4,9 tisuća dolara, ali je BDP po stanovniku Srbije puno manje pa je omjer ukupne trgovine (i proizvoda i usluga) u odnosu na BDP veći.

Da Srbija nije trgovinski jako otvorena nego je Hrvatska trgovinski jako zatvorena pokazuje primjer Slovačke, države koja je populacijski slična Srbiji, a vrijednost vanjske trgovine u odnosu na BDP iznosi 170,24 posto, čak 58,78 postotnih bodova više. Vrijednost izvoza roba Slovačke je 2023. iznosila 22 tisuće dolara po stanovniku (podatak Opservatorija ekonomske kompleksnosti), za razliku od 4,9 tisuća dolara Srbije ( i šest tisuća dolara Hrvatske).

BiH je najmanje trgovinski otvorena, s 99,97 posto vrijednosti izvoza i uvoza u odnosu na BDP. To je manje i od jako trgovinski zatvorene Hrvatske, što je rezultat kombinacije niskog izvoza i slabog unutrašnjeg tržišta. Izvoz roba je 2023. iznosio samo tri tisuće dolara po stanovniku, najmanje u regiji.

Kriva percepcija vanjske trgovine

Povezanost vanjske trgovine i gospodarskog rasta je toliko jaka da se preko odnosa između trgovine i BDP-a mogu pratiti razdoblja kriza. Primjerice, taj omjer se za Hrvatsku smanjivao 1998.-1999., 2009.-2013. i 2020. godine. Svih tih godina je zabilježen pad BDP-a.

Lako je razumjeti zašto je to tako. U godinama ekonomskog rasta uvoz raste zbog veće osobne potrošnje (rast plaća, rast zaposlenosti) u zemlji, a izvoz zbog bolje prodaje domaćih proizvoda i usluga na domaća tržišta. Taj rast trgovine je često veći od samog rasta gospodarstva pa omjer trgovine i BDP-a raste.

U krizi se događa suprotno. Stanovništvo štedi i manje općenito troši zbog rasta nezaposlenosti pa se manje uvozi, a kompanije manje izvoze zbog slabije potražnje iz inozemstva (ako je kriza regionalna ili globalna). Vanjska trgovina pada više od BDP-a pa omjer pada.

 

U javnom prostoru Hrvatske se rast uvoza najčešće tumači kao nešto negativno. Zapravo je dobar signal. Činjenica je da Hrvatska izvozi nedovoljno proizvoda, ali rast uvoza najčešće nije povezan s gubitkom domaće proizvodnje nego s rastom kupovne moći stanovništva. Dapače, može biti i signal rasta domaće industrije jer proizvodne kompanije u malim ekonomijama moraju uvoziti sirovine i poluproizvode da bi ih ugradile u svoje finalne proizvode za izvoz. Zbog toga na primjer Slovenija, Češka i Slovačka imaju ne samo puno veći izvoz po stanovniku od Hrvatske i Srbije nego i puno veći uvoz po stanovniku.

Razumijevanje dinamike vanjske trgovine treba proširiti i odmaknuti se od tradicionalne retorike "Uvoz nije dobar!". Osim Slovenije, sve ostale države regije zapravo premalo trguju s inozemstvom s obzirom na svoju veličinu.