Dvije godine od uvođenja eura. Je li se isplatilo?

Dvije godine od uvođenja eura u Hrvatskoj mnogi još uvijek preračunavaju cijene u kune. Možda je riječ o prekratkom razdoblju da se građani i mentalno prebace na novu valutu. Iako se primarno radi o psihološkom fenomenu, mnogi se pitaju je li Hrvatska uopće imala koristi od uvođenja eura.

Uvođenje eura je bio jedan od prioriteta  još od ulaska Hrvatske u EU. Zapravo se 2013. očekivalo da će biti uveden i ranije. Na percepciju o uvođenju eura kod građana utjecalo je i razdoblje tj. makroekonomske prilike u trenutku kada je uvođen.

Pozitivni utjecaj uvođenja eura na gospodarstvo Hrvatske akumulirat će se kroz vrijeme, ali već se mogu utvrditi pozitivni učinci. Najvažniji je smanjenje kamatne stope za zaduživanje građana i kompanija zbog bitno manjeg valutnog rizika. U praksi to znači da se Hrvatska zadužuje jeftinije od usporedivih država EU koje nisu uvele euro, jer iza njene financijske stabilnosti stoji cijela eurozona.

Politička oporba s obje strane političkog spektra krivila je euro za probleme koji su se pojavili i prije njegovog uvođenja, poput rasta cijena. Jedna od kritika odnosila se na gubitak monetarnog suvereniteta, iako je Hrvatska već bila toliko eurizirana država da se tečaj kune prema euru uvijek trebao braniti.

Jedan od argumenata bio je i taj da se više ne može devalvirati kuna kako bi se potaknuo izvoz, s obzirom na to da bi time izvozni proizvodi Hrvatske postali realno jeftiniji drugim državama. Ali do devalvacije kune ionako nikada nije dolazilo, i to s dobrim razlogom.

Do devalvacije kune nije nikada došlo | Oliver Bunic/Bloomberg

Većina javnog duga Hrvatske bila je u eurima. Devalvacija kune prema euru značila bi da isti porezni prihodi u domaćoj valuti mogu platiti manje inozemnog duga u eurima, što bi dovelo do još većeg problema zaduženosti.

Više od dvije trećine javnog duga Hrvatske je 2019. bilo u eurima ili u kunama s valutnom klauzulom. To znači da je javni dug Hrvatske bio jako osjetljiv na tečaj kune i svaki veći pad tečaja valute bi poskupio otplatu javnog duga.

Porezni prihodi države su bili kunama, većina duga u eurima ili kunama s valutnom klauzulom, pa bi slabija kuna otežala državi otplatu javnog duga. Krediti građanima i kompanijama također su dominantno bili u eurima, a devalvacijom bi se trebao izdvajati veći dio plaća i prihoda u kunama kako bi se plaćao dug u eurima.

Čak i ako zanemarimo euriziranost Hrvatske kao prepreku devalvaciji kune, ideja da bi devalvacija potakla izvoz u najmanju je ruku upitna. Naime, takav potez bi istodobno poskupio i uvoz. Hrvatska kao mala ekonomija mora uvoziti mnogo sirovina i poluproizvoda kako bi proizvela finalni proizvod za izvoz.

Hrvatska uvozi mnogo sirovina i poluproizvoda | Miljenko Klepac/HINA

Istodobno bi izvoz proizvoda postao jeftiniji, ali bi uvoz sirovina i poluproizvoda od kojih se proizvode postao skuplji, pa neto efekt vjerojatno uopće ne bi bio pozitivan u smislu da bi izvoz stvarno pojeftinio. Građanima bi poskupjeli svi proizvodi u trgovinama koji nisu domaći, ali ni domaći ne bi bili lišeni poskupljenja zbog efekta rasta realne cijene uvoza sirovina.

Hrvatska se jeftinije zadužuje od usporedivih članica EU koje nisu uvele euro

Hrvatska se danas može jeftinije zaduživati od usporedivih država EU koje nisu uvele euro, kao što su Poljska, Mađarska, Češka i Rumunjska. Prinos na desetogodišnju obveznicu Hrvatske, što je praktički kamata na dug, od druge polovice 2019. manji je nego Češke, početka 2018. manji od Mađarske, a početka 2017. manji od Rumunjske i Poljske.

Istodobno je zaduženost svih navedenih država osim Mađarske bila manja nego zaduženost Hrvatske. Primjerice, javni dug Poljske je iznosio oko 41 posto BDP-a, Rumunjske 26 posto BDP-a, Češke 20 posto BDP-a. Sve do prije par godina su te države imale i bolje kreditne rejtinge od Hrvatske.

Pa ipak se Hrvatska već godinama može jeftinije zaduživati. Razlog za to je upravo euro, jer iza financijske stabilnosti Hrvatske stoji cijela eurozona i Europska središnja banka. Jeftinije zaduživanje je počelo prije samog uvođenja, jer je bilo jasno da se radi o srednjoročnom cilju Hrvatske i da je samo pitanje vremena kada će postati dio eurozone.

Manji prinos na obveznice je važan jer je time olakšano plaćanje javnog duga tj. manji dio proračunskih prihoda se mora trošiti u tu svrhu svake godine. Trošak otplate kamata na dug Hrvatske danas iznosi 3,77 posto proračunskih prihoda, Mađarske 11,25 posto, Rumunjske 6,49 posto, Poljske 5,23 posto. Češka troši 3,97 posto proračunskih prihoda za plaćanje kamata na dug, tek malo više od Hrvatske, ali je manje zadužena (43 posto BDP-a nasuprot 59 posto BDP-a Hrvatske).

Pojeftinili krediti

Potrošački , nekretninski i poslovni krediti su u Hrvatskoj također postali jeftiniji kao posljedica uvođenja eura. Prosječna kamata na potrošačke kredite u Hrvatskoj je u listopadu ove godine bila jedna od najmanjih ne samo u EU, nego i eurozoni. Kamata na nekretninske kredite se približava razini bogatih članica EU, kao što su Njemačka i Austrija.

Kompanijama u Hrvatskoj već je jeftinije zaduživanje nego primjerice kompanijama u Njemačkoj, Austriji, ili Italiji. ECB procjenjuje da je u listopadu prosječna kamata iznosila 4,43 posto.  Za usporedbu, kompanije u Poljskoj se zadužuju uz kamatu od 7 posto, u Češkoj više od 5 posto, Mađarskoj i Rumunjskoj iznad 8 posto.

Je li euro kriv za rast cijena?

Vremena skepse oko eura su prošlost u eurozoni. Prema Eurobarometru, 2007. godine je manje od pola stanovnika članica eurozone smatralo da je euro dobar za njihovu državu, a do 2024. je taj postotak narastao na 71 posto.

Ali je postotak ispitanika koji smatraju da je euro koristan za njihovu državu najmanji u Hrvatskoj, samo 44 posto. Jedina je članica Eurozone u kojoj više ispitanika smatra euro lošim za njihovu državu nego što smatra euro dobrim za njihovu državu.

Jedan od razloga tako loše "reputacije" eura u Hrvatskoj je možda vrijeme njegova uvođenja, razdoblje koje je bilo obilježeno visokim rastom cijena. Iako je inflacija počela puno prije nego što je euro u Hrvatu uveden, a ubrzo nakon uvođenja čak se počela smanjivati, brojni su građani za rast cijena krivili euro. 

Takav stav su poticali protivnici eura, unatoč tome što je jasno da je inflacija bila mnogo viša u usporedivim državama koje nisu prihvatile euro, poput Mađarske, Poljske, Bugarske, Slovačke i Rumunjske. Srbija, koja nije ni članica EU a kamoli eurozone, imala je daleko višu inflaciju od Hrvatske, duže je rasla, i danas je na većoj razini.

To dokazuje da uvođenje eura nije imalo značajan utjecaj na rast cijena u Hrvatskoj, a izvore inflacije treba tražiti drugdje.

Euro ne može spasiti Hrvatsku, ali...

Hrvatskoj od uvođenja eura na makroekonomskom planu ide dosta dobro. Rast BDP-a jedan je od najvećih u EU, plaće rastu brže od cijena, državni proračun se dobro puni, broj blokiranih građana pada, udio nenaplativih kredita sve je manji, a smanjuje se i omjer javnog duga i BDP-a.

Uvođenje eura nije odgovorno za navedeno, ali je pomoglo kod ostvarivanja nekih stvari. Euro ne može riješiti ekonomske probleme Hrvatske, ali može olakšati njihovo rješavanje. Dosadašnji efekti uvođenja su definitivno pozitivni, ali dugoročna ekonomska sudbina Hrvatske ovisi o nošenju sa strukturnim problemima i makroekonomskim izazovima.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar