Ogroman broj ljudi u Hrvatskoj i EU-u radi poslove za koje su prekvalificirani

Masovno obrazovanje jedan je od najvažnijih iskoraka u ljudskoj povijesti. Obavezno osnovno školovanje je masovno uvođeno u Europi tijekom 18. stoljeća kao nužnost tijekom prvih faza industrijske revolucije, a tijekom vremena se prosječno trajanje obrazovanja jako produžilo.

Danas oni koji imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje više nisu većina u najrazvijenijim državama Europe, a standard obrazovanja postaje fakultetska razina. U EU-u gotovo svaki treći (30,9 posto) stanovnik između 15 i 64 godina ima završenu neku razinu fakultetskog obrazovanja, a Hrvatskoj svaki četvrti (24,8 posto).

Unatoč razvoju digitalizacije, automatizacije i robotizacije, širenju uslužnih djelatnosti te smanjivanju udjela proizvodnje u ukupnoj ekonomiji, rast broja visokoobrazovanih je puno veći. To dovodi do toga da jako velik dio stanovništva radi poslove za koje su prekvalificirani i za koje njihova razina obrazovanja nije potrebna.

Prema podacima za 2023., Hrvatska ima jedan od najmanjih udjela niskoobrazovanih među državama EU-a. Samo 15,2 posto stanovništva između 15 i 64 godine ima manje od srednjoškolske, tj. sekundarne razine obrazovanja.

To je, kako smo upravo napisali, jedan od najmanjih postotaka u EU-u, čiji je prosjek 24,7 posto. Najgora situacija u tom smislu je u Portugalu (40,6 posto), Španjolskoj (37,7 posto) i Italiji (36,7 posto).

Broj visokoobrazovanih nije popustao pred sve većom digitalizacijom i automatizacijom |Bloomberg Mercury

No po pitanju postotka visokoobrazovanih, Hrvatska je jedna od najgorih u EU-u. S 24,8 posto visokoobrazovanih (tercijarno obrazovanje), bolja je samo od Rumunjske (16,1 posto), Italije (19,2 posto) i Češke (23,5 posto).

Prekvalificiranost je veliki problem EU

S druge strane, u Hrvatskoj je problem prekvalificiranosti puno manji nego u većini EU-a. Postavlja se pitanje kolika je stvarna vrijednost masovnog širenja visokog obrazovanja (fakulteta i višeg) ako značajan dio zaposlenih uopće ne upotrebljava svoje znanje i vještine, tj. prekvalificirani su za poslove koje obavljaju.

Tako je u Hrvatskoj 13,5 posto zaposlenih prekvalificirano za trenutačno radno mjesto. Najveći problem ima Španjolska, u kojoj je svaki treći zaposleni (34,4 posto) prekvalificiran. Situacija je loša i u Grčkoj (31,1 posto), Cipru (27,7 posto), Irskoj (26,1 posto), Srbiji (25,1 posto), Austriji (23,7 posto) itd.

Najveći problem ima Španjolska | Lourdes Segade/Bloomberg

Tržište rada je najbolje usklađeno s razinama obrazovanja u Luksemburgu (4,3 posto prekvalificiranih), Islandu (11,8 posto), Danskoj (11,9 posto) i Češkoj (12 posto).

Kada se gledaju samo oni s tercijarnom razinom obrazovanja, situacija je još gora. U Hrvatskoj 23,7 posto visokoobrazovanih radi posao za koji je potrebna niža razina kvalifikacija.

Najgora situacija je u Grčkoj (38,5 posto), Cipru (36,9 posto) i Španjolskoj (35,5 posto).

Generator napretka ili neravnoteže

Veza između veće razine obrazovanja stanovništva i razine ekonomskog prosperiteta je jaka. Zapravo je među svim izvorima bogatstva država ljudski kapital najvažniji, a velik dio ljudskog kapitala čini obrazovanje.

Države poput Japana, Južne Koreje, Singapura, i Irske, siromašne resursima kao što su rijetki metali, nafta i zlato, svoj su ekonomski napredak temeljile na obrazovanju i jačanju ljudskog kapitala.

Primjeri siromašnih država koje su bogate prirodnim bogatstvima, poput zlata, dragog kamenja, nafte, plina, rijetkih metala itd. su brojni. Takva je praktički cijela Afrika.

Jaka je veza između razine obrazovanja i prosperiteta | Depositphotos

Obrazovanje je bez sumnje bitno, a veza između razine obrazovanja stanovništva neke države i njenog ekonomskog prosperiteta je jaka, ali čini se da se postoji jako velik nerazmjer između broja visokoobrazovanih koji su potrebni ekonomiji i broja visokoobrazovanih koje obrazovni sustav stvara.

Najizglednije objašnjenje tog fenomena je da postoji velika razlika između područja u kojima tržištu trebaju visokoobrazovani radnici i područja u kojima se većina ljudi obrazuje na fakultetima i više.

Konkretno, izgleda da tržište traži više visokoobrazovanih radnika iz STEM područja nego što ih se zadnjih desetljeća obrazovalo, a da postoji višak visokoobrazovanih u društvenim znanostima.

STEM sve neatraktivni za studij

Postoje naznake da se taj balans nastavlja pogoršavati, pa mladi izgleda još nisu shvatili kako im se više isplati obrazovanje u STEM područjima nego u društvenima jer će lakše pronaći posao, imati veće plaće i bolje šanse za napredovanje u karijeri te da je manja vjerojatnost da im se ulaganje u visoko obrazovanje jednostavno tijekom života ne isplati.

Društvena područja i dalje privlačnija mladima od STEM-a | Depositphotos

Prema podacima Eurostata, 2017. je 26 posto diplomiranih dolazilo iz STEM područja, što uključuje matematiku, statistiku, inženjerstvo, građevinarstvo, strojarstvo, komunikacijske tehnologije i prirodne znanosti.

Do 2022. je udio STEM područja pao na 22 posto. Zbog samog rasta popularnosti visokog obrazovanja broj mladih između 20 i 29 godina koji su završili fakultete iz STEM područja raste, s 19,5 na 1000 stanovnika 2016. na 23 na 1000 stanovnika 2022.

No pad njihovog udjela u ukupnom broju visokoobrazovanih je loša vijest po pitanju budućeg broja zaposlenih kojih rade poslove za koje su prekvalificirani. Jednostavno nema dovoljno visokokvalificiranih poslova u EU-u iz ekonomije, sociologije, prava i ostalih društvenih područja da svaka fakultetska diploma bude valorizirana.

Velik društveni trošak

S obzirom na to da je visokoškolsko obrazovanje u većini država EU-a visoko subvencionirano javnim financijskim sredstvima ili besplatno kao u Hrvatskoj, očito je da se radi o velikom društvenom trošku.

Visokoškolsko obrazovanje je u EU velik društveni trošak | Bloomberg

Jednostavno se jako velik broj fakultetskih diploma, primarno iz društvenih područja, neće isplatiti ni njihovim vlasnicima ni društvu. Ulaganje u obrazovanje nikada nije bačen novac, ali je pitanje koliki je omjer uloženog i dobivenog po pitanju visokog obrazovanja u društvenim znanostima.

Država efektivno djeluje kao mehanizam transfera novca. Oporezuje jednu skupinu da bi se prikupljenim sredstvima financirale javne djelatnosti, od kojih će koristi imati svi ili neka druga skupina.

Javno financiranje obrazovanja u STEM području se brzo isplati zato što oni koji ga završe vrlo brzo pronađu posao, brzo im raste plaća i brzo stave svoje visoko obrazovanje u primjenu, čime stvaraju veliku dodanu vrijednost. Društvena investicija u njih se vrlo brzo isplati.

Javno financiranje obrazovanja u STEM području se brzo isplati | Depositphotos

Oni koji završe osnovno i srednjoškolsko obrazovanje su manji društveni trošak i puno brže postaju društveno neto isplativi. I kod srednjoškolske razine obrazovanja se može dogoditi da budu prekvalificirani za radna mjesta, ali općenito je javni trošak njihovog obrazovanja puno manji nego kod visokoobrazovanih.

Ako velik dio visokoobrazovanih iz društvenih područja jednostavno ne koristi svoje visoko obrazovanje i rade kao prekvalificirani na poslovima niže razine, onda je razumno upitati se isplati li se da cijelo društvo preko države to financira?

Nema naznaka da će se taj problem smanjivati, ali u sustavu javnog financiranja obrazovanja, posebno visokog, potrebna je bolja koordinacija između obrazovnih institucija koje stvaraju radnike za tržište i samog tržišta.