Podaci ruše mit o prezaduženim hrvatskim kućanstvima

Vječni kritičari veliki gospodarski rast Hrvatske zadnjih godina često pokušavaju osporiti tvrdnjama da se radi o rastu temeljenom na zaduživanju stanovništva. Prema tim tvrdnjama veliki rast potrošačkih i hipotekarnih kredita kućanstvima je dokaz sve manjeg standarda i pada realne potrošnje korigirane za rast cijena, a kućanstva su prisiljena zaduživati se da bi pokrila izdatke koje su prije mogla financirati iz dohotka i štednje.

Takav razvoj događaja ne bi bio neuobičajen. Snažan ekonomski rast država često prati snažan rast zaduženosti gospodarstva, kompanija i stanovništva. Međutim, podaci pokazuju da se u Hrvatskoj to nije događalo zadnjih nekoliko godina. Kućanstva su među najmanje zaduženima u Europskoj uniji (EU), a država je manje zadužena od europskog prosjeka.

To ne znači da se kućanstva nisu više zaduživala. Dapače, rast kredita kućanstvima u Hrvatskoj je od 2022. značajno iznad rasta u EU. Ipak, relativna zaduženost mjerena odnosom duga kućanstava prema BDP-u te duga kućanstava u odnosu na dohodak, pada. Ukratko, snažan gospodarski rast Hrvatske zadnjih godina ne temelji se na dugu. Dug kućanstava u Hrvatskoj je 2024. iznosio 32 posto BDP-a, znatno manje od prosjeka EU (53,5 posto BDP-a). U odnosu na dohodak je iznosio 47,97 posto, što je također jedna od najmanjih razina među članicama EU.

Dug države i dug kućanstava

Zaduženost neke zemlje se najčešće gleda kroz dug opće države, a to zapravo umanjuje pravu razinu zaduženosti nekog društva. Hrvatski javni dug je u trećem kvartalu 2025. iznosio 57,2 posto BDP-a i 126,78 posto prihoda opće države (najnoviji podatak S&P-a), što ju svrstava u relativno nisko zadužene države. Među ostalom je zbog toga i zadržala kreditni rejting A- uz stabilne izglede, što je najveća razina u povijesti. Za usporedbu, prosječni javni dug u EU iznosi 82,1 posto BDP-a, a u većini država veći je i u odnosu na prihode nego u Hrvatskoj.

Kao što države mogu biti prezadužene po pitanju javnog duga, tako i stanovništvo može biti prezaduženo. Javni dug je najvidljiviji jer ga država servisira oporezivanjem građana i kompanija, ali zbir privatnih dugova nije ništa manje važan. U većini velikih ekonomija (SAD, Italija, Francuska, Njemačka…) je javni dug veći od privatnog duga kućanstava, ali postoje brojne bogate zemlje u kojima je država nisko zadužena a stanovništvo jako zaduženo. Hrvatska danas spada među države koje imaju veći javni dug od duga kućanstava, ali ni jedno ni drugo nije na zabrinjavajućim razinama.

Na popisu duga kućanstava po zemljama je zanimljivo primijetiti da se najzaduženija kućanstva ne nalaze u manje razvijenim zemljama s niskim plaćama, nego u pravilu visokorazvijenima. Dug kućanstava u odnosu na dohodak je iznosio više od 100 posto u Nizozemskoj (rekorder s 180,55 posto), Danskoj, Švedskoj, Luksemburgu i Finskoj. U odnosu na BDP je iznosio 74 posto i više u navedenim zemljama, osim u Luksemburgu gdje je BDP "umjetno" napuhan velikim bankarskim sektorom u toj državici.

 

Kontraintuitivno, razvijenije i bogatije zemlje imaju zaduženija kućanstva. Razlog tomu je što manje razvijene zemlje imaju slabije razvijena financijska tržišta. Dodatno,  kućanstva u razvijenijim državama lakše financiraju kupnju nekretnina hipotekarnim kreditima. U manje razvijenim zemljama kućanstva teže dobiju hipotekarne kredite,  stambeno pitanje se rješava većim dijelom nasljeđivanjem, mladi kasnije odlaze iz obiteljskog doma, a stupanj prenapučenosti stambenih nekretnina je visok.

Hrvatska, Poljska, Latvija, Rumunjska i Bugarska imaju nisko zadužena kućanstva ali između 20 i 40 posto stanovnika živi u prenapučenim kućanstvima. S druge strane, između 5 i 17 posto stanovnika živi u prenapučenim kućanstvima u Nizozemskoj, Luksemburgu, Danskoj, Švedskoj i Finskoj, a zaduženost kućanstava je visoka.

Između 38 i 58 posto stanovnika Danske, Švedske, Finske i Luksemburga živi u vlastitoj nekretnini ali pod hipotekom. Postotak vlasništva nad nekretninom u kojoj se živi je visok u Hrvatskoj, Poljskoj, Latviji, Rumunjskoj i Bugarskoj, ali samo između 1.5 posto (Rumunjska) i 14,4 posto (Latvija) živi u vlastitoj nekretnini pod hipotekom (Hrvatska 7,8 posto). Glavni način stjecanja nekretnina u manje razvijenim državama je nasljeđivanje, a ne kredit za kupnju nove nekretnine.

Kontinuirani pad zaduženosti kućanstava

Ekonomska povijest pokazuje da veliki gospodarski rast često prati rast relativne zaduženosti kućanstava. To se nije dogodilo u Hrvatskoj, nego je rast dohotka kućanstava i BDP-a zemlje bio jači od rasta apsolutnog duga.

U vrijeme dok je još itekako trajala kriza, 2013., u Hrvatskoj je dug kućanstava u odnosu na dohodak iznosio 62,02 posto. Iz godine u godinu se taj pokazatelj smanjuje, a 2024. kućanstva duguju 47,97 posto dohotka.

U istom razdoblju je padao i javni dug u odnosu na BDP, s vrhunca od 85 posto BDP-a početkom 2015. na današnjih 57,2 posto (treći kvartal 2025.). To znači da su se relativno gledajući i kućanstva i država razduživali, iako je apsolutni dug rastao. Uz to treba dodati i da su kamate na dug oštro padale, što znači da je razduživanje provedeno unatoč tome što je cijena duga padala.

Nenaplativi krediti su postali rijetkost

Ne samo da su se kućanstva u Hrvatskoj razduživala nego su i lakše plaćala kredite. Udio nenaplativih kredita je dosegao vrhunac sredinom 2015., kada je skoro svaki peti kredit bio nenaplativ (18,93 posto). Pad je kasnio za usporedivim članicama OECD-a tj. Slovenijom, Mađarskom i Češkom, zbog toga što je kriza u Hrvatskoj duže trajala.

Veliki pad nakon 2015. treba uzeti s dozom rezerve. Velikim dijelom je to rezultat prodaje nenaplativih potraživanja od strane banaka specijaliziranim kompanijama koje se bave naplatom dugova, uz veliki diskont. Time su se loši krediti čistili iz bilance banke, ali je sami dug ostajao.

Ali to se radilo i u drugim zemljama, Hrvatska nipošto nije iznimka. U konačnici je pad udjela nenaplativih kredita s 18,93 posto na 3,07 posto ipak jedan od najvećih u Europi. Danas je njihov udio puno bliži prosjeku OECD-a i usporedivih zemalja nego 2015. i ranije.

Hrvatska ekonomija raste uz razduživanje

Teza o tome da je veliki gospodarski rast Hrvatske zadnjih godina pogonjen dugom kućanstava se može odbaciti kao potpunu fabrikaciju koja nema uporišta u stvarnosti. Apsolutni dug raste, ali manje od rasta gospodarstva i dohodaka. Kućanstva se ne zadužuju da bi nadoknadila izgubljeni realni dohodak, jer je i on rastao. Činjenica da se snažan ekonomski zamah održavao bez relativnog rasta duga i uz razduživanje  je još jedan dokaz da je rast "stvaran".

Ne mogu se zanemariti stvari koje su pomagale održavati vjetar pod krilima hrvatskog gospodarstva, kao EU fondovi. Ipak, većina pokazatelja upućuje na to da je približavanje prosjeku standarda EU, sada već blizu 80 posto prema stvarnoj individualnoj potrošnji, pogonjeno čvrstim fundamentima, a ne umjetnim napuhivanjem putem zaduživanja.